Nakon bjekstva većina Srba iz Sarajeva i okoline, u najvećem gradu BiH je pri kraju i posljednji čin potpunog brisanja jednog naroda – kupovina zemlje.
Ukratko, cijene zemljišta čiji su katastarski vlasnici ili nasljednici Srbi u Sarajevu premašila je nebeske visine, a skoro na prste se mogu prebrojati Srbi kojima Arapi još nisu isplatili milionske novčane iznose za pradedovinu.
Dok se Srbi nekoliko stotina kilometara dalje svađaju oko toga ko je veći patriota i ko je kome ukrao par stotina glasova, Arapi iz Kuvajta i Saudijske Arabije na nekadašnjoj srpskoj grudi grade nekoliko “Beograda na vodi”. Tuga u očima onih koji nijemo posmatraju odlazak i brisanje jednog kompletnog naroda iz gruntovnih knjiga Sarajeva ne može se opisati.
Sarajevsko naselje Ilidža, biser ovoga grada sa Vrelom Bosne, na kojem je i carevima onomad zastajao dah, danas je preplavljen arapskim vilama i pismom.
U Ilidži, jednom od najvećih sarajevskih naselja, u kojoj je prije rata živjelo većinsko srpsko stanovništvo, danas se na ulici govori samo arapskim i turskim jezikom. Cjenovnici u lokalima su na arapskom, bilbordi na firmama takođe na arapskom. Ne tako davno, Ilidža i zemlja uz Vrelo Bosne i Rimski most iz 16. veka bila je srpska.
Starosjedeoci u Sarajevu, među kojima su i muslimani, opisuju slikovito da je srpska zemlja bila tolika da si morao voziti 45 minuta automobilom da je prođeš. Vjekovima srpska danas je arapska, a ona šačica Srba koji još nisu prodali svoju zemlju, čeka na odgovarajuću cijenu. Pitanje je dana, jer Arapi nude sve.
Uz Ilidžu je i naselje Osijek, mjesto na kojem su sarajevski Srbi prije rata sjekli Badnjake. Danas ga zovu Osik, a više od 30.000 vehabija sprema se da nadogradi osnovnu školu koja je premalena za 2.500 đaka.
Dva leta iz Dubaija
U šoku su i Sarajlije, muslimani, koji tvrde da ne znaju odakle tolike komšije, odakle više od 50.000 novopečenih Sarajlija koji ni dokumenata BiH nemaju. Dok se pitaju, na sarajevski Aerodrom Butmir slijeće toga dana prvi avion iz Dubaija.
Pokušali smo da kod Srba koji još nisu prodali pradjedovinu saznamo zašto su se odlučili na posljednji čin koji znači potpuno brisanje.
Slaviša Crnogorac jedan je od posljednjih koji čekaju da prodaju zemlju. Njegova je tik uz Rimski most, ali je ne može prodati dok nadležni u opštini ne upale zeleno svjetlo. Priča ovog rođenog Sarajlije dovoljna je da rastuži i natjera na preispitivanje dnevnopolitičkog patriotizma kojim se do juče “busalo u prsa”. Čini se da je jasn odgovor – zašto je to tako.
– Da mi je neko prije par godina rekao da ćemo nestati odavde, da će zemlja koja je bila naša 200-300 godina biti rasprodata, rekao bih mu da je lud. Nekada ste se trebali voziti gotovo sat vremena autom da prođete svu srpsku zemlju u Sarajevu, a govorim o gradskom jezgru, Ilidži, Olovu, Ilijašu, Stupskoj petlji, Marin dvoru, Pofalićima – počinje tužnu ispovjest Crnogorac.
Dodaje kako je sve moglo biti drugačije da su institucije RS umjesto milionskih investicija na objekte u Istočnom Sarajevu na neki način pomogli u očuvanju srpske zemlje u Sarajevu.
– Kada je počeo rat krvarili smo za ovu zemlju, jer smo znali da branimo nešto što je naše. Danas, kada pogledam kako se prodaje, nemam riječi da opišem kako se osjećam, jer na kraju i ja čekam da je prodam i idem odavde. Za nas mjesta nema ovde – ispričao je razočarani Sarajlija dodavši kako je nakon svega što se dešavalo zadnjih godina u njemu umro i patriotizam.
Novi-stari načelnik Opštine Ilidža Senaid Memić, čiji su plakati na gotovo svakoj banderi, nije imao vremena za novinarsku ekipu, a mnogi upravo njega navode kao glavnu sponu u prodaji srpske zemlje.
Danas postaje jasnije da se “otimanje” srpske zemlje dugo i sistematski pripremalo. Sadašnje stanje na terenu su samo surove posljedice.
Brutalna matematika
Dolazimo nadomak Rimskog mosta, a na Butmir slijeće drugi avion iz Dubaija. Crnogorac dodaje da je tako svakog dana, po dva leta. Odmah ispod Rimskog mosta je zemlja našeg sagovornika, naslijeđena od pradede. Ponavlja da je prodaje, ali odmah se vraća u djetinjstvo kako je tu provodio dane kupajući se bezbrižno sa drugarima.
Sve je sada zaraslo u šikaru, a ne daju mu ni da je raskrči. Sa pravom se pita šta će mu, ako ne može ništa da radi na njoj.
Zahvaljujući sistematskom brisanju jednog naroda, Sarajevo će za koju deceniju postati centar Islama. Ako se ovome doda da prosječna porodica, bili oni Arapi ili vehabije, ima od petoro do 10 djece, a srpska jedva dvoje, matematika je brutalna.
Jovo Janjić, predsjednik Udruženja građana “Demokratska inicijativa Srba”, uzaludno godinama priča o razlozima nestanka Srba sa područja Sarajeva, koji su na prvom mjestu socijalno-ekonomski.
– Niko se sve ove godine nije pitao šta je sa Srbima odavde, zašto nema održivog povratka u Sarajevo. Sada su svi ti Srbi jedva dočekali da prodaju svoju zemlju, a razlog je jednostavan – ako ne možete da se zaposlite i da živite, onda odlazite i prodajete – navodi Janjić.
Za Arape sve ima svoju cijenu pa tako za zemlju koja je blizu vode plaćaju 100.000 maraka i više po dunumu, a za onu koju kako kažu Srbi, nikad ne bi ni pomislili da bi je neko kupio, Arapi daju 10.000 maraka po dunumu.
– Još je jako malo ostalo, čak kupuju i u onim zabačenim mjestima – zaključio je Janjić.
Povlašćeni
Srbi uz Vrelo Bosne ni u bivšoj SFRJ nisu smjeli crijep da pomjere na kući bez odobrenja nadležnih opštinara, jer je svo područje bilo proglašeno vodozaštitnom zonom, a kasnije i zonom spomenika prirode.
Sa druge strane, a o tome svjedoče potresne fotografije, Arapi na istom mjestu grade šta žele. Ne samo Arapi, već i javne ličnosti Federacije BiH, poput fudbalera Edina Džeke, estradnjaka Šerifa Konjevića i drugih.
EuroBlic