U razgovoru za portal Mondo.ba Željka Cvijanović sumirala je protekli mandat na čelu izvršne vlasti i ispričala neke do sada nepoznate detalje iz svog privatnog i svakodnevnog života.
Premijeka RS i kandidat koalicije SNSD-DNS-SP za predsjednicu Republike Srpske Željka Cvijanović kazala je u intervjuu za Mondo.ba da, ukoliko pobijedi na predstojećim izborima, nema namjeru da se takmiči kako bi “nadmašila” svog prethodnika. Istakla je da su ona i Milorad Dodik “uigran tim” već 20 godina.
Otkrila nam je i šta radi u slobodno vrijeme, ko su joj “sjajne prijateljice”, ali i da li ima stilistu, te šta misli o komentarima na svoj račun na društevnim mrežama.
Ušli smo u završnicu predizborne kampanje. Gotovo svaki izborni ciklus najavljivano je da slijedi najprljavija predizborna kampanja, ali se stiče utisak da je ova nadmašila i “najpesimističnije” prognoze. Kako vi ocjenjujete proteklih mjesec dana?
– Sa moje, i strane SNSD-a, nisam primijetila nikakve prljavštine, niti nas to interesuje. Ali primjećujem da kampanja jeste itekako prljava. Imam samo jedno objašnjenje za to. Neki drugi nemaju političke argumente, programe ni političke rezultate. Zato ostaje samo prljavština, izmišljanje, konstrukcije i širenje laži. Za one koji prljaju, to nikada ne proizvede pravi rezultat.
Opozicija je najavila da će otkazati centralni predizborni miting planiran za 5. oktobar u Banjoj Luci…
– Treba njih pitati za razloge. Da li to rade zato što zaista misle da je rizično ili se boje da neće okupiti dovoljan broj ljudi, pa bi im to bila politička blamaža. Ne bavim se njima, nego svojom kampanjom. Na našim događajima je puno ljudi i vlada dobra energija među ljudima zainteresovanim da nastavimo zajedno raditi. To je jedina stvar koja me interesuje.
Svaki put kad se pokaže da im ide loše, ili da stoje iza nekih stvari koje su problematične, a za koje su ranije druge optuživali, onda oni izvode marketinške trikove.
Za 5. oktobar je najavljen i skup “Pravda za Davida” na Trgu Krajine. Ministar Dragan Lukač je rekao da još nije stigla zvanična prijava skupa i da se ne zna hoće li biti zabranjen. Kako vi gledate na taj skup?
– Ne mogu to da komentarišem, jer se predsjedniku Vlade ne podnose zahtjevi za organizaciju, niti najavljuju skupovi. Ja sa tim nemam ništa. Postoje procedure koje se moraju poštovati.
Ministar Lukač je iznio informacije i da bi na taj skup mogle doći osobe sa “problematičnom prošlošću”. Raspolažete li vi takvim saznanjima?
– Predsjednik Vlade se samo informiše. O bezbjednosnim rizicima i šta su potencijalni problemi, vode računa nadležni organi.
Ukoliko pobijedite za predsjednicu RS, kako zamišljate svoj prvi radni dan u Palati Republike?
– To će definitivno biti radni dan. Ja sam navikla da je svaki dan radni, čak i vikendi. Nastavljamo tamo gdje smo stali. Ova predizborna kampanja nas je malo poremetila kada su u pitanju stalni poslovi. Treba se tome vratiti pod hitno. Sve što je predviđeno da predsjednik republike radi, radiće. Moj prioritet je da se očuva stabilnost i snaga institucija RS. Mi smo to uspjeli, uprkos raznim atacima i nasrtajima. Radiću na tome da institucije samo dalje jačaju i izvršavaju svoje obaveze i da se sačuva finansijska, politička i bezbjednosna stabilnost. Što se tiče bezbjednosti, neke stvari se ovdje odmotavaju i dobijamo epilog.
Hoćete li biti bolji predsjednik od svog prethodnika?
– Predsjednik Milorad Dodik i ja smo uigran tim koji funkcioniše već 20 godina. Posljednjih 10-12 godina neposredno. Dakle, nema takmičenja, da li će neko biti bolji ili drugačiji. Svaka ličnost je ličnost za sebe. Znam da dijelimo iste vrijednosti. Jednako ću razumjeti i znati da čuvam i štitim Srpsku i naše institucije i da pokažemo poštovanje prema građanima. Biće to nastavak politike očuvanja i republike i institucija.
Uveliko se već prave konstrukcije ko bi, u slučaju pobjede koalicije SNSD-DNS-SP, mogao biti novi premijer. Ako biste postali predsjednica RS, koga ćete predložiti za mandatara?
– Prerano je da se priča o imenima. Što se tiče principa, o tome se može govoriti. Predsjednik Vlade RS biće neko ko razumije kako smo ostvarivali finansijsku i političku stabilnost, te popravljali ekonomske prilike, kao i da ima duboko usađenu svijest da mora tako nastaviti u budućnosti i da funkcioniše zajedno sa ostalim institucijama. Takav će biti predsjednik Vlade.
Je li takva osoba u DNS-u?
– Postoje takve osobe. Ne bavim se tako na taj način. Ne govorim o imenima, a ne govorim ni o partijama. Postoje osobe koje znaju kako se sve ovo sticalo i kako da se očuva.
Ukoliko bi većinu u skupštini RS imao SzP, da li biste bili spremni da predložite njihovog čovjeka za mandatara?
– Oni neće imati većinu. To pokazuju sve ankete i provjere javnog mnjenja. Biće veliki gubitnici ovih izbora. Ako postavljate, međutim, stvari na institucionalni način, onako kako su propisali Ustav i zakoni, onda se naravno pridržavamo slova Ustava i zakona i vodi se računa na taj način. Postoje procedure, ali i procjene šta treba da bude u interesu Republike Srpske.
Postoji li mogućnost….
– Ne postoji! (smijeh)
… da neka od stranaka iz SzP-a nakon izbora uđe u koaliciju sa SNSD-DNS-SP?
– Uvijek sam spremna na saradnju. Pet i po godina sam provela na mjestu premijera kao neko ko je otvoren za saradnju. Nažalost, nisu svi bili jednako otvoreni da sarađuju sa Vladom. To je bilo na njihovu štetu. Opozicija je umjesto konstruktivnosti, pokazivala destruktivnost. Imate na lokalnom nivou načelnika iz opozicije koji odbijaju da sarađuju sa Vladom RS, ali to je na štetu njihovih građana.
Ne znaju da pripreme projekte, da dođu da razgovaraju, traže, lobiraju. Prema tome, otvorena sam za saradnju, ne isključujem nikakve mogućnosti, pa ni da se ukrupni naš blok i bude ojačan ljudima koji razumiju i imaju svijest da se zajedno radi i prevaziđu izazovi.
Znam mnogo ljudi u SDS-u koji se osjećaju jako loše zbog politike rukovodstva. Znam ih lično. Frustrirani su.
Kako onda ne napuste stranku?
– Neki ljudi su tamo godinama i imaju taj tradicionalni politički milje. Kažu da su sada frustrirani i da ih je sramota i živi blam kada vide neke od svojih ministara i funkcionera kako se ponašaju. Da li će iskoračiti, ne znam, i u ovom momentu to mi je nevažno.
Na početku mandata najavljivali ste rekonstrukciju Vlade RS. Zašto se to nije desilo?
– Imali smo stalno neke nametnute teme. Ipak, vodili smo razgovore sa koalicionim partnerima. Nije to kasno čak ni sada. Možemo konstituisati parlament i ući u proceduru, da se sve stigne čim se formira nova Vlada. Postoje neke arhaične stvari koje su prevaziđene.
Budite konkretniji. Koje arhaične stvari? Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica?
– To svakako. Treba da uđu u drugu varijantu, budu sastavni dio nekog drugog ministarstva ili postanu sekretarijat. Međutim, mislim prvenstveno na potrebe iz stvarnog života i pravljenje drugačijeg ministarstva koje bi se bavilo privredom i poslovnom incijativom. Jedno postojeće moglo bi da bude osvježeno i obuhvati moderne tehnologije, kao što smo najavili.
Za ovih četiri – pet godina Vašeg mandata, zasigurno da nisu svi ministri podjednako dobro radili.
– To je prirodno. Neka ministarstva nisu bila toliko eksponirana, ali svi zajedno su bili ključni.
Ko je bio “najslabija karika”, a koga biste pohvalili?
– Nisam to radila posljednjih pet godina, nemam namjeru ni sada. Mi smo tim. Naravno, uvijek imate ljude sa kojima ste na istoj talasnoj dužini i koji mogu za kratko vrijeme uraditi što ste naumili. O imenima neću govoriti na kraju mandata. To bi bilo nekorektno prema ljudima koji su zajedno nosili teret i prevazilazili probleme. Sva ministarstva nisu nosila jednake terete, ali su svi imali velike izazove.
S obzirom na to da dolazim iz novinarske zajednice, moram Vas pitati zašto za vrijeme Vašeg mandata nije prošao prijedlog da se napad na novinare kvalifikuje kao napad na službena lica?
– Nemam ništa protiv toga, ali smatram da trebamo imati i dozu realnosti. Postavlja se pitanje da li i na koji način trebamo naći zakonsko rješenje da zaštitimo nekoga ko je neopravdano meta novinara. U društvu moramo imati izbalansiran odnos i da štitimo sve naše građane. Da budem precizna, ne mislim da neki novinar treba da uništava nečije živote, a nema pouzdane informacije i dokaze.
Apsolutno sam za to da se novinari zaštite, ali i da svi budemo podjednako odgovorni za stvari koje radimo. Nikada za sebe nisam tražila privilegiju, ali moram se postaviti u ravan sa drugima i kažem da imam i ja neka prava.
Nerijetko ste bili izloženi kritici opozicije, ali i javnosti. Šta vam je najteže palo?
– Svaki put je to bilo na ličnoj osnovi. To mi govori da ne mogu reći da je pogrešno što je Željka Cvijanović na čelu Vlade povećala plate, penzije, agrarni budžet, što se investira 125 miliona KM širom RS, što su nezaposlene porodilje prvi put dobile materinski dodatak na mjesečnom nivou… Ostaje im politički očaj. Meni te stvari ne padaju teško, nego samo situacije u kojima morate trošiti vrijeme na, da svako izvini na izrazu, budale, umjesto da se bavite poslom u korist građana. Kako god, ja to na minut apsorbujem i nastavim sa svojim zadatkom. Nikada to ne bih uradila nekome drugom, jer vjerujem da je ono što radim ispravno. Da li je uvijek dovoljno dobro, nije, ali je sigurno ispravno.
Šta vam je, kao ženi, bilo najveći teret, a šta prednost u politici?
– Kao žena imate mogućnost da kažete ‘ja to ne znam, ali ću sad provjeriti’, pa onda donesete pouzdan odgovor. Kod muškaraca to drugačije funkcioniše. Oni nipošto ne bi smjeli da kažu da nešto ne znaju i da će provjeriti. To je moja prednost i koristila sam je. Pridobijala sam tako sagovornike. Kazala bih im ‘u redu, razumjela sam šta je vaš problem, raći ću vam odmah ono što znam, a ostalo ćete znati za sedam ili dest dana’. Kada sam se vratila nakon tih par dana, nikada ih nisam slagala. To je prednost žene, sve drugo je opterećenje.
Imali smo priliku, doduše rijetko, da vidimo i Vaše suze, smijeh, ljutnju. Ima li u politici mjesta empatiji?
– Ima mjesta i za osjećanja. Ne možete se izolovati iz svog političkog života. Kao predsjednik Vlade, kada nosite odgovornost za budžet od 3,5 milijarde KM i silne probleme, ne vodite baš računa da budete nasmiješeni pred kamerom. U svom privatnom životu, kada nema kamera, i kada sam sa ljudima, vrlo sam nasmiješena. To proizilazi iz toga što volim ljude. Oni to znaju. Kamere su druga stvar. Od vas se očekuje da rješavate stvari, suočeni ste sa pitanjima i to nije situacija da ste stalno nasmijani. Odmah bi rekli – baš nju briga, vidite da se stalno osmjehuje. U stvarnom životu sam sasvim drugačija od onoga što kamere zabilježe. Kada odete u neko selo, možete vidjeti kako zaista funkcioniše Željka Cvijanović, kako mi prilaze ljudi i na koji način se i izljubimo, grlimo, našalimo. Ja volim ljude i vjerujem da ima puno više dobrih.
Kako provodite slobodan dan?
– Puno radim. Čitav život sam puno radila. Nemam slobodne dane. Zadnji put sam cijeli godišnji odmor koristila 2007. godine. Radila sam dva posla 11 godina i u tom periodu podigla dvoje djece i završila postdiplomski studij sa prosječnom ocjenom 10. Da li ću platiti cijenu u ozbiljnijim godinama, u koje već ulazim, vjerovatno hoću. To je moj način života. Tako funkcionišemo svi u porodici. Radim i vikendom, a kada odem kući to nije situacija da zatvorim vrata za sobom, nego sam stalno na telefonu, rješavam, dogovoram, odgovaram…
Jeste li ikada zažalili zbog političkog angažmana, te što niste ostali u struci i recimo radili kao profesor engleskog jezika?
– A mogla sam i da budem karijerni diplomata, s obzirom da sam na postdiplomskom studiju završila diplomatsko-konzularno pravo. Nemam za čim da žalim. Stvari se u životu poslože i uđete u ritam koji vas nosi. Ponosna sam i na svoj posao prosvjetnog radnika. Svaki dan ste mogli da mjerite rezultate. Takvo pravilo sam uvela i u Vladu. Hoću na kraju dana da znam šta je urađeno i šta sutra možemo da postignemo.
Pažnju javnosti često su izazivali vaši javni nastupi, ali i stil, garderoba i drugo. Čitate li komentare na društvenim mrežama? Imate li stilistu?
– (smijeh) Ne čitam. Kakav stilista, nemam vremena da se savjetujem. Ne čitam komentare jer sam davno shvatila da se to vrti u okviru iste grupe ljudi. Zašto bih se time opterećivala, to mogu da potvrde i moji saradnici. Na pitanje o tome da li neko (ne)kritikuje kako ja izgledam, se možemo vratiti na priču o odnosu prema muškarcima i ženama u politici. Nikada nisam vidjela da su kritikovali nekoga što ima ili nema kose, kakva mu je kravata, ali žene jesu na udaru. To je sastavni dio našeg “miljea”.
Uglavnom, nemam stilistu. Sve poslove radim sama. Kao i sve druge žene, uhvatim se nekada za glavu kada uđem u kuću i shvatim šta sve tog dana moram da uradim. A to obično počinje negdje u ponoć. Kućanski aparati, tipa raznih mašina, za veš, suđe, sušilice, su najbolji prijatelj svake žene. Svaki dan pomislim – ovo su moje sjajne prijateljice, jer bi bez toga život bio mnogo teži. A peglanje mrzim.
mondo.ba
