Međunarodni sud pravde uputio je na zasebne adrese trojice članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine pismo koje je izazvalo veliku pažnju javnosti. U nekim medijima pojavili su se tekstovi u kojim se tvrdi da haški sud zahtijeva izjašnjavanje članova Predsjedništva o zahtjevu za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid.
“Slobodna Bosna” prenosi komentar bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovića, koji je dobio pismo i upoznat je s njegovim sadržajem.
Gospodine Izetbegoviću, jeste li vidjeli pismo koje je članovima Predsjedništva BiH upućeno iz Međunarodnog suda pravde u Hagu?
Da, upravo sam pročitao to pismo. U pismu se traži pojašnjenje vezano za legitimaciju agenta Softića prema Odluci Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine. Razlog zbog kojeg se traži pojašnjenje je to što su zabunu stvorila privatna pisma g. Mladena Ivanića i g. Igora Crnatka, koja su oni uputili Sudu 13. jula 2016. i 3. februara 2017. godine, a u kojima pokušavaju osporiti legitimaciju agenta Softića.
Činjenica koju niko u Bosni i Hercegovini ne može osporiti, pa ni g. Ivanić, jeste da je Odlukom Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine g. Softić imenovan i ovlašten kao agent Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde za sve pravne radnje i postupke koji se odnose na tužbu BiH, a koje radnje i postupci su propisane Statutom i Pravilima tog Suda. Jedna od tih radnji jeste i pokretanje postupka revizije Presude od 26. februara 2007. godine.
Tvrdite dakle da agent Softić ima validnu pravnu legitimaciju…
Odluka Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine donesena je u skladu sa Ustavom BiH i Poslovnikom o radu Predsjedništva BiH. Odluka je stupila na snagu danom donošenja. U Odluci nije propisano bilo kakvo ograničenje mandata agenta Softića. Ova odluka Predsjedništva BiH nikada nije izmijenjena, niti je ikada stavljena van snage. Predsjedništvo BiH nije razriješilo Softića s dužnosti agenta BiH nakon što je Međunarodni sud pravde izrekao Presudu od 26. februara 2007. godine. Prema tome, Odluka Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine i dalje predstavlja službeni stav Predsjedništva BiH, koji je na snazi, koji se mora poštovati i u skladu sa kojim se mora postupati. Ovdje se radi o poštivanju elementarnog principa kontinuiteta pravnih propisa. Jednom donesena odluka Predsjedništva BiH ima se poštivati i po njoj se ima postupati sve dok je ta odluka na snazi, sviđala se ona nekima ili ne.
Znači, nova odluka nije potrebna?
Prema pravnom poretku Bosne i Hercegovine, nije neophodna nikakva nova odluka Predsjedništva BiH kojom se Softić nanovo imenuje za agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde za postupak revizije. To potvrđuje i činjenica da je Međunarodni sud pravde, na osnovu iste Odluke Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine, prihvatio Sakiba Softića kao agenta BiH u postupku revizije Presude Međunarodnog suda pravde od 11. jula 1996. godine, koji je Savezna Republika Jugoslavija pokrenula 24. aprila 2001. godine.
Hoće li se Predsjedništvo izjašnjavati o ovom pismu Međunarodnog suda pravde?
Predsjedništvo BiH treba da kaže da su gore navedene činjenice vezano za status i legitimaciju agenta Softića neupitne. Kolega Ivanić ne želi da na dnevni red Predsjedništva BiH staviti osporavanje legitimacije agenta Softića, jer zna da Predsjedništvo BiH ne bi usvojilo odluku o razrješenju agenta, budući da se odluke donose konsenzusom, i da bi time i Ivanić, u formalnom smislu, potvrdio ono što je bjelodana činjenica: da Sakib Softić ima legitimaciju po Odluci Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine.
I upravo zato, u nedostatku pravnih argumenata, Ivanić koristi političke ocjene i stavove kojim pokušava osporiti legitimitet agenta Softića. Pravno je neutemeljena teza Mladena Ivanića da je neophodno da Predsjedništvo BiH donese odluku o pokretanju postupka revizije Presude od 26. februara 2007. godine, i da u odsustvu te odluke Softić nema legitimaciju da u ime BiH podnese aplikaciju za pokretanje postupka revizije te Presude. Predsjedništvo BiH je već jednom donijelo sve potrebne odluke vezano za tužbu BiH, uključujući i Odluku od 4. oktobra 2002. kojom je imenovalo i ovlastilo Sakiba Softića da zastupa BiH pred Sudom po ovoj tužbi BiH. Sviđala se ta odluka Ivaniću ili ne, ona je na snazi, i sve dok je na snazi Predsjedništvo ne može ponovo odlučivati o istoj stvari.
Ali, hrvatski član Predsjedništva BiH, Dragan Čović, rekao je novinarima da navodno MSP u pismu traži da se Predsjedništvo BiH izjasni o zahtjevu za reviziju…
Ne, od Predsjedništva se ne traži da se izjašnjava ili glasa o zahtjevu za reviziju. Od nas se traži da pojasnimo status agenta Softića, i ja bih, kao što sam već rekao, volio da to uradimo, u skladu sa naprijed navedenim činjenicama. To sam i ranije predlagao kolegi Ivaniću, jer je upravo on u svom privatnom pismu Sudu pokušavao osporiti legitimaciju agenta Softića. Agent Softić ima mandat da zastupa BiH pred Sudom, taj mandat mu je dalo Predsjedništvio BiH i mandat mu samo može svojom odlukom oduzeti Predsjedništvo BiH. Dakle, ja mislim da je situacija kristalno jasna: agent Softić ima mandat Predsjedništva BiH koji mu nikada nije oduzet.
Jeste li ovo pismo MSP doživjeli kao „šamar“ Bosni i Hercegovini?
Ne. Nisam ga doživio kao šamar. Naprotiv, doživio sam ga kao potvrdu onoga što sam stalno isticao: da je ovo pravno pitanje. Logičan slijed događaja nakon kontroverznih stavova iznesenih javno, a zatim i u privatnim pismima Mlade Ivanića i Igora Crnatka upućenim Sudu, jeste da Sud zatraži pojašnjenje. I nije to nikakvo čudo, bruka, niti „šamar“. Bruka pred javnošću se često dešava kada nam se vraća prošlost, ali smo na to skoro pa navikli – negira se genocid, proslavlja se dan nastanka paravojski i paradržava, rehabilituju se i svečano dočekuju presuđeni ratni zločinci, odlikuju se presuđeni ratni zločinci odgovorni za genocid i patnje desetina hiljada ljudi. O prošlosti se očigledno ne možemo dogovoriti, a o budućnosti ćemo se lakše dogovoriti ako ona bude bazirana na prihvatanju istine koja se najpreciznije ispisuje upravo presudama međunarodnih sudova.
Stiče se dojam da je zahtjev za reviziju presude izazvao više žuči u Republici Srpskoj nego u Srbiji. Kako to tumačite?
Za političare u entitetu Republika Srpska revizija očito nije pravno nego prvenstveno političko pitanje. Revizija se koristi za obračun između dva stranačka bloka u entitetu Republika Srpska, dok se u Srbiji više tretira kao pravno pitanje, pa će Srbija i reagirati pravnim argumentima.
Niste reagirali na odluku SDS-a da s Vama prekine komunikaciju i suradnju…
Ne znam na šta su konkretno mislili? Vjerovatno na prekid komunikacije, a takav prekid neće osobito pogoditi ni mene ni SDS, jer te komunikacije ni dosad nije bilo u potrebnoj mjeri. SDS ima potrebu da se odmakne od mene jer je Milorad Dodik uspio da im nametne taj kompleks Sarajeva, bošnjačkih „vazala“, „halal ministara“ i sličnih retrogradnih gluposti. SDS participira sa SDA u radu Vijeća ministara i Parlamentarne skupštine BiH. Nadam se da tu neće biti većih problema, blokada koje bi nanijele štetu svakom građaninu ove zemlje, a time i narodu i glasačima koje SDS zastupa.
Čović tvrdi da se u reviziju moglo ići na drugi način i da se pokretanjem revizije izazvala teška i bespotrebna kriza u BiH i regionu.
Kolega Čović je od početka javne rasprave o reviziji zauzeo jasan stav da on neće učestvovati u preglasavanju unutar Predsjedništva BiH. Ne znam kako se moglo uopšte raspravljati, o bilo kom aspektu revizije, a da se ne dođe do zaključka o kom nema saglasnosti, a time i do preglasavanja. Dragan Čović je stao uz Milorada Dodika kada je u pitanju Ustavni sud BiH, išao je i na proslave 9. januara u Banju Luku, mada je se time slavi dan kada je pokrenut nasilni egzodus Hrvata iz tog dijela BiH, i ja se takvim postupcima mogu čuditi, ali neću ih javno kritikovati, niti prozivati. Mislim da ni kolega Čović ne bi trebao javno prozivati moju spremnost da podržim traganje za istinom i pravdom, naročito uzimajući u obzir da se ogromna većina Hrvata, a također i Katolička crkva u BiH, solidarišu i prepoznaju u zahtjevu za reviziju.
