Ključna stvar je u tome da se neće procesuirati niko drugi osim Mirkana. Ni njegov pomoćnik Borislav Jeličić – taze imenovan za Mirkovog nasljednika u Pravobranilaštvu, niti bilo ko iz RUGIP-a ko je i omogućio sve ono o čemu gradonačelnik priča (Aleksandar Deurić & company).
Iako sam, odmah nakon bombastičnog hapšenja Mirka Stojčinovića, imao informacije da se radi o običnoj farsi, dogovorenoj i insceniranoj da u medijima popravi imidž teško iskomprovitovanog režima i stvori utisak tobožnje borbe protiv kriminala (zato je ministar Lukač glavom i bradom medijima saopštio tu važnu vijest), ni sam nisam želio da u nju povjerujem (šta ću kad je kod mene čaša uvijek prije polu-puna nego polu-prazna :), pa se nisam ni oglašavao.
Nakon jučerašnjeg imenovanja glavnog pravobranioca i njegovog zamjenika, kada je sve postalo kristalno jasno, nemam više prava da ćutim.
Zemljišno-knjižna mafija i dalje će ostati zaštićena kao bijeli medvjed u ovom našem tamnom vilajetu, a njen vojnik Mirko Stojčinović je pristao (uz debelu naknadu) da bude javno targetiran i procesuiran kao „glavni krivac“.
Dalje će se sve odvijati prema pažljivo razrađenom scenariju:
– procesuiraće ga i medijski „meziti“ taman koliko bude potrebno Igoru Radojčiću i SNSD-u da pokažu „odlučnost i beskompromisnost“ u borbi protiv kriminala i korupcije,
– osudiće ga, recimo, na godinu, pa onda u daljem sudskom postupku smanjiti na 6 mjeseci zatvora,
– zatvorska kazna će biti zamijenjena novčanom i Mirko će se izvući kao i dosad – đon obraza i debljeg novčanika
Ključna stvar je u tome da se neće procesuirati niko drugi osim Mirkana. Ni njegov pomoćnik Borislav Jeličić – taze imenovan za Mirkovog nasljednika u Pravobranilaštvu, niti bilo ko iz RUGIP-a ko je i omogućio sve ono o čemu gradonačelnik priča (Aleksandar Deurić & company). Mafijaška struktura ostaje nedirnuta.
Druga ključna stvar je da se predmet neće proširivati i da će se sve svesti samo na slučaj „Naš dom“. Ne daj bože da neko krene da se bavi Poljoprivrednom školom Budimira Stankovića i ostalim više nego poznatim slučajevima, koji se smiju pomenuti, ali se nipošto ne smiju otvoriti u pravosudnim institucijama. Za to i služi debelo podmazivana tužilačko-sudijska mašinerija u svim pravosudnim instancama od osnovnog do ustavnog nivoa.
Izrekavši sve ovo, ostaje mi da se nadam da se ipak neće sve desiti ovako kako su oni isplanirali i da uvijek postoji onaj barem jedan promil šanse da u ovom složenom procesu nalete bar na jednog poštenog tužioca ili sudiju, koji bi mogao da im pomrsi konce!
