Republika Srpska se ne može osloniti na Vučića. Ne zato što je on Vučić. Ne može ni na Srbiju. Srbija nije nikada pokazala razumijevanje prema, npr. Jasenovcu, gdje je sistematski, nacistički, ubijan ogroman broj Srba sa ovog područja.
Rekao je ovo u razgovoru za portal SrpskaCafe publicista, bloger i član GO SNSD-a Rajko Vasić te dodao da “Srbija u socijalizmu nije učinila ništa za srpski narod ovdje, ni u Hrvatskoj, a naročito na Kosovu”.
– U ratovima bratstva i jedinstva, Srbija je, Milošević, kamarila i kriminalci, odmagala kolikogod je i kadgod je mogla. U postdejtonskoj eri, Srbija je mirno gledala devastaciju Dejtonskog sporazuma nad Republikom Srpskom – dodao je Vasić.
Kako gledate na političko djelovanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića danas?
– Vučić je politički bolesnik. On je dijagnoza Srbije. Na njega se ne može osloniti ni Srbija, a kamoli Srpska. Kompletna politička scena Srbije politikoidna je, iščašena i nenacionalna. I ne može Srpskoj biti oslonac. Mi možemo biti partnerska braća. Ali, dok u Srbiji na vlast ne dođe racionalni nacionalizam, stranka, okvirnog naziva Srbija 21. vijeka, nema nama nade. Niti treba da se vežemo za Srbiju. Pogotovo se ne treba približavati Vučiću. Ja sam ga na Blogu Samostalnost Srpske secirao i ne bih da ponavljam. Radi se o tome da su interesi i uslovi srpskog naroda ovdje, potpuno različiti, ponekad i suprotni, od onih u Srbiji. Mi u Srbiji gledamo maticu, oni u Srbiji nas gledaju kao “Bre, oni preko Drinu”. Srbija je opstala, mi još nismo. Zato moramo da vodimo svoju nacionalnu borbu, da imamo svoju nacionalnu politiku. Ne možemo kopirati njihovu.
Postoji li u Srbiji naznaka političke partije koja bi mogla iznjedriti pravog nacionalnog lidera, kakav je npr. Orban u Mađarskoj?
– Srbija je odavno, još u socijalizmu, a ako se vratimo još unazad, i prije Kraljevine SHS, izgubila postelju u kojoj se rađaju nacionalne vođe. Prije raspada SFRJ u Srbiji je bio krem intelektalizma, i socijalističkog, i liberalnog i evropskog, koji je morao shvatiti da ide vrijeme nacionalne države. To su danas Poljska i Mađarska. Ali i Njemačka. Ona je najnacionalnija, samo to prekriva izbjeglicama i sličnom demokratskom jalovinom. Nasuprot tome, u Srbiju su prevladali Srbljaci, Srbi divaljci, Šešelj, Drašković, Arkan, Milošević, koji je znao šta kud ide, ali im je služio. Sad su male šanse za rođenje Srboljuba Orbana i za Srpsku Mađarsku.
Dakle, ne očekujete uskoro pojavu takve političke partije?
– Potrebno je, najmanje deset godina da se stvori stranka Srbija 21. vijeka. Jer, pet je već uzeo bolesnik. Što se tiče potencijalnih, i opozicionih stranaka, tamo nema ništa. Ni SNS nije stranka. Janković, koji se pravi nevješt, osniva pokret a ne stranku, jer mu je tako naređeno. Ne zna osnovati stranku, ali zna da je u Srebrenici bio genocid. Vuk Jeremić, koliko imam informacija, priprema osnivanje stranke. To je dobar korak. Ali, potrebno mu ih je još, više nego za Kineski zid. Za koju godinu, neće biti dovoljno deset godina. I tad će za Srbiju biti kasno. Jer budale i izdajnici rade mnogo brže od nacionalista, otadžbinaca i slobodoumnih ljudi.
Da li Vučić nedavno najavljenu Deklaraciju o očuvanju srpskog naroda nastoji zloupotrijebiti u dnevnopolitičke svrhe, zbog KiM? Pozicija Dodika u toj priči?
– Čini mi se da je Dodik zabacio mamac sa Deklaracijom. Čim je onaj Vučićev kabinetlija, treći dan, rekao da je to stvar jezika i kulture. Dakle, obezvrijedio je to. Dodik zna da je spas Srpske u tome da mi imamo inicijativu. I zna da je on potreban Vučiću a ne Vučić njemu. Tako je bilo sa Slobom, sa Koštunicom, sa Tadićem. Zato što su svi oni Srbi u ladnoj vodi. Vučić će tu ideju potpuno izbjeći. A ako bude u prilici i bude satjeran u ugao, poniziće je. Vučić i srpski narod uopšte, dalje su nego prva naseljena planeta od zemlje.
Dodik?
Dodik je, za razliku, sa strankom, majkunima, šefidima i feudalcima, iznimno vješt sa opozicijom, Sarajevom i Beogradom. OHR i američku ambasadu ne jebe nizašta. I njegovapozicija u toj priči, što je i pozicija Srpske, dok je on predsjednik, biće iznad Vučića. Dabome, latentna je opasnost da Dodik počne da kopira Vučića. Vučić, pak, i kad bi htio, ne može da kopira Dodika. U toj mogućnosti krije se najveća opasnost po Srpsku. Jer Vučić daje sve. Najmanje je već dao stolicu u UN za Prištinu. Ako mu se omogući i pusti ga se, on će Sarajevu dati i Republiku Srpsku. I slavodobitno otići da kupi žir po dvorištu Bijele kuće. To je provalija nad kojom lebdi Dodik.
Kakva je budućnost srpskog naroda, dugoročno, sa ove strane Drine?
– To je teško reći. Srbi su se ovdje, oduvijek održavali sami. Ni Srbija, niti kakva velika sila, nije pomagala. Ta cijena je plaćana “krajinovanjem”, službom Beču, trpljenjem Osmanlija, Jasenovcem. I u ratovima bratstva i jedinstva, u novom Jasenovcu, srpski narod se održao sam. Dejtonski sporazum je uvažio Srbe, kao Republiku Srpsku, samo zato što se izborila za svoje opstajanje i slobodu, u rovovima, i stvorila državu, s kojom je, kompletnom, otišla u Dejton. Da nije imala te institucije, da je imala samo rovove, bila bi prebrisana. Dakle, budućnost srpskog naroda, ovdje, u Republici Srpskoj je u srpskom narodu. On svoju sudbinu mora držati u svojim rukama. Ni rođenoj majci ne smije da je preda. Ni dok po drva ode. U tom slučaju budućnost je opstajuća, uz sve trendove smanjenja nataliteta, odlaska, eksploatacije od strane Zapada, što zahvata i druge narode bivše SFRJ i bivšeg soc lagera.
Da li je ekonomsko i demografsko pustošenje regiona projekat Njemačke?
– Njemačka je izvršilac. Ona je uvijek kasapin i dželat Evrope. Sada je to kroz EU, koju je potpuno potčinila. Ali, ona radi za finasijerski teritorijalizam, Morganovce. I za Z&FT, američku pentagonsku varijantu FT-a, koju karakterišem kao “Zbignjev i finansijerski teritorijalizam”. Njima se ciljevi poklapaju – opljačkati i zaposjesti. Prvo radi FT a drugo Z&FT. Njemačka tu uzima dosta kajmaka, što je prećutna nagrada.
Šta je krajnji cilj?
– Krajnji cilj je spržena tampon zona za koju Rusija više neće imati interesa. I koja će samo kao teritorija, služiti FT i Z&FT-u. Zato grade samo putnu strukturu, kao Rimljani nekad, i kao što su Turci samo išli drumovima i vladali. A, usput, EU, listom daje dozvole za boravak i rad ljudi sa ovog područja. Mada kreteni misle da ljudi odlaze zbog raznih režima. Tako se postiže ta spržena tampon zona. Ostaje gerijatrija, deregulisana država i dobri putevi. Srpska mora prekinuti pregovore sa EU i potpuno obustaviti svaku aktivnost sa, i ka, NATO paktom. Jer EU je samo predsoblje NATO pakta. Mamac i varka. Srpska od EU treba tražiti pare, fabrike, povlastice u izvozu. Znam da je to nerealno. Ali je to jedini način da se počne izbjegavati logor pod vedrim nebom, što je, za nas, ali i za druge, danas EU.
Kakvo je stanje sa dvije najjače partije u Srpskoj, da li se pretvaraju u interesne grupe, gdje se članstvo sve više potcijenjuje?
– To su kruške i jabuke. SDS nema organizaciju a SNSD ima i to od 200 000 članova. Mada se, ponekad, rukovodstvo najveće stranke ponaša kao da je nema. Kod SDS-a, rukovodstvo je otišlo u Sarajevo. I odvojilo se od birača i kakve takve strukture na terenu. U toj situaciji caruju Obren, Mićo, i Cicko Bjelica, koji je tamo najrazumniji. Kod SNSD-a rukovodstvo se zatvorilo u te Izvršne komitete, predsjedništvo i sekretare SKOJ-a izbornih jedinica. Taj trend je počeo 2010. godine i o tome sam objavio dvije analize. Ali, po svemu, SNSD je u nedostižnoj prednosti nad SDS-om. Ako SDS nastavi ovu, sada ne više probosansku politiku već podbakirovsku politiku, za trinaest mjeseci će platiti veliku cijenu. A i ako ne nastavi, sad je kasno.
Koga bi kandidovali za predsjednika Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH iz SNSD-a?
– Jedini kandidat iz SNSD-a sam ja. Jedini sam nezavisni socijaldemokrat i od početka racionalni nacionalista. I nikad nisam pokleknuo pred SDS-om, pred OHR-om, pred Sarajevom i pred američkom ambasadom. Nisam htio sa SDS-om a otišao sam u rov. Podnio sam ostavku kao ministar a nisam prihvatio BHT. Svi drugi nemaju takav pedigre. Dabome, prije će Kim Džong Un udaviti Trampa u Ovalnom kabinetu, nego što će neko mene pomenuti u SNSD-u. U takvoj situaciji, Milorad Dodik treba ići za člana Predsjedništva, a za predsjednika Republike Srpske nemamo sigurnog kandidata, onog koji sigurno može pobijediti. Jer će oba kandidata imati protiv sebe unaprijed određen kontigent muslimanskih glasova.
Ko bi iz SDS-a bio najbolji na pomenutim funkcijama?
U SDS-u nemaju kandidata nizašta. Njih će natjerati da podrže Mladena Ivanića za predsjednika Republike Srpske a za nagradu će dobiti pravo da za člana Predsjedništva kandiduju nekog svog zvizgova koji ne može proći. Realno je da to bude Vukota Govedarica, kao politički najgluplji. Jer samo takav može da prihvati tu kandidaturu. I to je SDS-ova nesreća, mnogo veća, nego SNSD-ova. Jer nema nacionalnog kandidata za Sarajevo a za Srpsku ima samo Govedaricu.
Bošnjačko vođstvo je izuzetno glupo za politiku
Kako gledate na sve masovnije naseljavanje Arapa u BiH. Da li su oni prijetnja po RS? Ili su veća opasnost po same Bošnjake?
– Arapi, Sandžaklije i slični, savremeni su mudžahedini. Samo nisu u prilici da odsijecaju srpske glave. To je potprojekat uništenja Srba. Koji se, glavnim kolosijekom, provodi kroz program SDA za ukidanje entiteta, Republike Srpske, i formiranje regija u BiH. Nije to opasnost za Bošnjake, ali jeste za BiH. A bošnjačko vođstvo, izuzetno glupo za politiku, to ne shvata. I to, i sve drugo što radi, obiće se o postojanje BiH. Volio bih da to bude za mog života.
SrpskaCafe.com
