Ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić potvrdio je na pres konferenciji da se vodi ponovna istraga protiv Nikole Špirića, i to „hiljadu puta ozbiljnija nego prijašnja“.
Istraga se odnosi na kupovinu stana u Beču a službenici SIPA-e već su obavili razgovor sa bivšim državnim ministrom finansija a kasnije i predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Niklom Špirićem, koji je istražnim organima kazao da je novac za kupovinu stana zaradio prodajom knjiga i donacijama od prijatelja!?
Početkom prošle godine, tada glavni državni tužilac Goran Salihović saopćio je javnosti da je „na osnovu medijskih napisa formiran predmet u vezi sa kupovinom stana Nikole Špirića“. Ipak, u julu iste godine, Salihović je izvijestio javnost da „istraga protiv Špirića nikad nije zvanično otvorena“, a da je nakon „provjera u SIPA-i donesena odluka o neprovođenju istrage“.
Međutim, nakon suspenzije glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića, u njegovom kabinetu su pronađeni brojni predmeti koje je on pokušao da zataška. Među njima je bio i spis protiv Nikole Špirića, koji je aktualna vršiteljica dužnosti glavne tužiteljice Gordana Tadić ponovo aktivirala. Stoga je SIPA-i proslijeđena naredba da se utvrdi porijeklo Špirićevog novca.
Tužilaštvo je prošle godine pokušalo pokrenuti istragu u ovom predmetu, ali je Goran Salihović, suspendirani glavni tužilac, opstruirao i nije dozvolio sprovođenje nikakvih istražnih radnji. Salihović je tu istragu i zatvorio, ali je ona ponovo otvorena.
Stan je kupljen na ime Jovane Špirić, kćerke Nikole Špirića, aktuelnog poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine.
Ugovor o kupovini stana u glavnom gradu Austrije je sklopljen krajem oktobra 2008. godine kada je Špirić bio na čelu Vijeća ministara BiH.
Stan je plaćen ukupno, sa porezom, 397.000 eura. Osnovna cijena stana je 360 hiljada eura, dok je cijena garaže 20.000 eura.
Špirić je 15.10. 2008. godine isplatio 396.844,52 eura za stan i garažu.
Aktuelni potpredsjednik SNSD-a Nikola Špirić političku karijeru je počeo kao radikal, u stranci Vojislava Šešelja, da bi još u toku rata formirao Demokratsku stranku za Banjaluku i Krajinu, ali bez prevelikog uspjeha.
Prvi veći uspjeh imao je 1998. godine, kada je izabran za delegata u Domu naroda BiH kao kadar SDS-a.
Na izborima 2000. godine, kao kandidat PDP-a, izabran je za poslanika u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, a dvije godine kasnije isti poslanički mandat osvojio je kao kandidat SNSD-a. Od tada je lojalan ovoj stranci i izabran je za njenog potpredsjednika.
