Suprotno onome što se misli, pekare stari hljeb ne prodaju i ne daju siromašnom stanovništvu, nego uzgajivačima stoke i ribolovcima.
Sekretar Crvenog krsta u Banjaluci Željkica Ilić kaže da je Javnoj kuhinji koja djeluje pri ovoj organizaciji uvijek dobro došla donacija hljebova, peciva i druge robe pred istek roka trajanja, kako bi se to podijelilo za više od 400 korisnika.
– Javno smo se oglašavali i od marketa, pekara i građana tražili da nam dostave namirnice pred istek roka trajanja, ali odziv je slab. Odazvala se jedna pekara iz Trna koja je nekoliko dana dostavljala oko deset jučerašnjih hljebova i više niko, ali apelujemo na vlasnike pekara da našim korisnicima ustupe stara peciva- kaže Ilićeva.
Ovako mišljenje dijeli i jedan od korisnika ove kuhinje, koji je napomenuo da bi poklanjanje, odnosno prodaja starog hljeba u pola ili za trećinu cijene, što trenutno nije slučaj, bili korisni.
– Grijeh je kru’ bacati i hraniti stoku, pogotovo ako se pecivo nije ubuđalo. Ja mogu od toga živjeti danima. Mogu napraviti i poparu. Pogledajte samo koliko ljudi pretura po kontejnerima – kaže sagovornik našeg portala, koji nije želio da mu pominjemo ime.
Vlasnik jedne poznate prijedorske pekare istakao je da je bilo razmišljanja da se peciva i hljeb od prethodnog dana, koji se ne uspiju prodati, poklanjauju socijalnim ustanovama, ali da su od toga odustali iz bojazni da se o tome neće voditi računa.
– Trenutno stara peciva nosim jednom prijatelju koji sa njima hrani svinje. Nismo razmišljali o tome da ga prodajemo građanima, jer smatramo da to ljudi ne bi kupovali zbog dostojanstva – rekao je ovaj pekar.
U bijeljinskoj pekari “Braća Lazić” ističu da hljeb i peciva stara jedan dan prodaju po cijenama umanjenim između 40 i 70 odsto, te navode da je interes građana za te prozvode slab.
-Jučerašnji hljeb i peciva pakujemo u vreće i uglavnom nam to kupuju ljudi sa sela za ishranu stoke-naglasili su u ovoj pekari.
Slično stanje je i u Banjaluci, gdje vlasnici više pekara i pekarskih lanaca navode za SrpskaCafe da ne prodaju stari hljeb, koji se nakon isteka roka trajanja povlači sa tržišta i upućuje za potrebe ishrane stoke.
Oni jednoglasno ističu da su imali volju i želju da upakovan i higijenski ispravan hljeb, star jedan dan, prosljeđuju javnim kuhinjama, ali da to nije prihvaćeno pod izgovorom da je to, ipak, proizvod sa isteklim rokom trajanja.
– Stari hljeb i peciva ne prodajemo, iako svako malo neko navrati u pekaru i pita za cijenu jučerašnjeg hljeba – navode u banjalučkoj pekari „Klas“, dodajući da hljeb koji ne prodaju prethodnog dana suše i melju za prezle, koristeći ga za vlastite potrebe.
I u pekari “Zlatno zrno” u Istočnom Sarajevu navode da peciva koja je uspiju prodati tokom dana suše i pakuju u papirne vreće, pa to prodaju stanovništvu okolnih sela za ishranu stoke.
Predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske Rade Rakulj ističe da je sramota da hljeb iz pekara završava kao hrana za stoku u vremenu kada veliki broj penzionera gladni liježu u krevet.
– Više od trećine penzionera nema dovoljno sredstava za život i svako kome je penzija manja od 300 KM bori se da preživi. Siguran sam da bi velikom broju penzionera taj jeftini stari hljeb mnogo značio, a pogotovo kada bi ga pekari poklanjali ili davali besplatno – naglašava Rakulj.
On otkriva da su se pojedina lokalna udruženja penzionera nastojala dogovoriti sa pekarima da najugroženijim penzionerima na kraju dana poklone neprodata peciva i hljeb, ali da ideja nije zaživila.
SrpskaCafe.com
