Logika gradske vlasti je da ništa nije skupo što se plaća tuđim parama, pa otuda i nije čudno što se za plate planira blizu 40 miliona. Prekobrojni u banjalučkoj administraciji, ne računajući ustanove, agencije i lokalna preuzeća, u četvorogodišnjem mandatu pojedu sredstva dovoljna za konačno rješenje vodosnabdjevanja, četiri mosta i ko zna šta još, kaže Balaban.
Odbornički klub „Sloboda“ u gradskoj skupštini jedan je od rijetkih, ali oštrih opozicionih glasova u Banjaluci. Kada je Budimir Balaban, bivši predsjednik Skupštine Grada zajedno sa još dvojicom kolega napustio DNS i formirao zaseban klub, to je bio jedinstven primjer da odbornici izlaze iz vlasti i odlaze u opoziciju. Politički transferi u Banjaluci, kao i širom Republike Srpske, uglavnom se dešavaju u suprotnom smjeru.
U intervjuu za Istinito, Balaban objašnjava kako funkcioniše aktuelna gradska vlast, zašto Banjalučani u još jednu zimu ulaze bez kvalitetnog grijanja, ali i zbog čega Klub odbornika „Sloboda“ nije podržao Nacrt budžeta za 2018. godinu.
– Nismo glasali za takav nacrt budžeta. Pa ko bi normalan tako nešto prihvatio? Priča o još kredita od miljenika, poput EBRD-a sa kamatama od pet odsto, samo još više betonira to katastorfalno stanje. Pozivati se opet na pomoć društveno odgovornih firmi je novi gaf jer to na kraju uvijek mnogo košta. Igrati na kartu da će se, tobože, nešto dobiti džaba jer je neko nekom simpatičan, je priča za malu djecu. Ekonomski analitičari kažu da je stanje krajnje loše, građani nisu zadovoljni pa je onda normalno da i mi članovi kluba „Sloboda“ odbacimo takav prijedlog. Kad nije dobro za građane, nije ni za nas.
Nacrtom budžeta za nerednu godinu predviđeno je 7,2 miliona KM manje u gradskoj kasi, ali i 1,5 miliona više za plate zaposlenih. Kakva je to logika?
Nema je! To je karakteristično za klasične birokrate i sem birokratske i koruptivne – nema druge logike. O raspodjeli preostalog dijela tog malog budžeta nema smisla ni pričati. Čemu priča kad nema para za završetak vodosnabdijevanja, nema vode iz Crnog vrela, nema vode na Krčmaricama i u višim zonama Česme i nema je još ko zna gdje. Gužve u saobraćaju su nesnošljive, jer mostovi se urušavaju (Zeleni most), nema novih ulica, a neće ih ni biti. Sama činjenica da se planira manji budžet od onog iz 2017. i manji u odnosu na 2016.godinu je slika realnosti političkih i ekonomskog odnosa u gradu Banjaluci. Niz je uzroka, ali dva dominiraju. Prvo, javno je uvedena politička korupcija u skupštinske klupe i u Gradsku upravu, a koja nadalje proizvodi nove oblike korupcije. Ako može politička korupcija, zašto ne bi mogla i svaka druga. Drugo, višak para za plate, a plate trenutno zaposlenim se smanjuju, najavljuje još novih savjetnika, fotografa, telala, odjeljenja, odsjeka i na kraju krajeva, novih činovnika. Prekobrojna administracija sa sobom nosi prekomplikovanost i prenormiranost procedura. Prekomplikovanost i prenormiranost nosi pojavu korupcije. U takvim uslovima nema investitora. Bježe i oni koji su nešto pokušavali. Tamo gdje nema investitora, nema novih radnih mjesta, ljudi su nezaposleni, odlaze u inostranstvo ili tonu u siromaštvo.
Vi ste o prevelikom broju činovnika u Gradskoj upravi govorili još i prije nego što ste svojevremeno izabrani za predsjednika Skupštine Grada. Da li je danas broj zaposlenih u gradskoj administraciji veći ili manji nego tada?
Ako je politička korupcija koja u svojoj ponudi nosi nova i nova zapošljavanja u administraciji javno prisutna, ne treba čuditi što se sve češće i češće po hodnicima činovnici raspituju da li je gdje viđena slobodna stolica. Apetite na bazi ličnih interesa je teško zadovoljiti. Napisao sam javnu politiku šta znači prekobrojnost i kako umjesto finansiranja besposlanih „sekretara“ u mjesnim zajednicama uložiti u nova zapošljavanja u realnom sektoru. Na bazi tih javnih politika vlast je i funkcionisala do jula ove godine. Zašto su se gradonačelnik i SNSD odlučili za drugi put, nije mi poznato.
Mi iz kluba „Sloboda“ vjerujemo da je jedino rješenje za ovo haotično stanje – vanredni izbori na lokalnom nivou u oktobru sledeće godine. Ako i to nije kasno
Vi ste predlagali i kako da se taj broj u dogledno vrijeme svede, a da se gradska preduzeća i institucije učine efikasnijim. Da li je aktuelna GU na čelu sa Radojičićem preduzela išta po tom pitanju?
U normalnija vremena 2004-2005. godine, kada je budžet bio nivoa prijedloga za 2018. godinu, broj zaposlenih bio je ispod 400, a sada ih je oko 800. Ti prekobrojni, ne računajući ustanove, agencije i lokalna preuzeća, u četvorogodišnjem mandatu pojedu kompletna sredstva za konačno rješenje vodosnabdjevanja, četiri mosta i ko zna šta još. Vrtići bi mogli biti besplatni za svako dijete samo kada bismo se riješili tog viška. Obećao je gradonačelnik raspustiti niz budžetskih parazita, poput Gradske agencije za razvoj, koja godišnje potroši oko milion maraka, a učinak joj je ravan nuli. Zamislite gdje bi se sve mogao taj milion pametnije uložiti. Ta Agencija služi da zaposli partijske poslušnike i zadovolji koruptivne zahtjeve. Jedina sretna okolnost je što je ta grupa izolovana i nema nikakvih kontakta sa bilo kim. Nije ih raspustio već im je doznačeno više para, valjda ih je još više zaposlenih.Kada će se to promjeniti? Kada se bude poštovala volja naroda, glasača. Jedino vanredni izbori mogu natjerati sve da se ubuduće ne služe prevarama i lažima. Kako je moguće da se smatra normalnim da javna ličnost, ma ko on bio, javno laže i da javno koruptivnim poslovima vlada trošeći narodne pare. Oni vjerovatno misle da ništa nije skupo što se plaća tuđim parama, pa otuda i nije čudno što se za plate planira blizu 40 miliona.
Nakon što je Stojan Vukajlović iz Slobode prešao u SNSD, stiče se utisak da Radojičić drži otvorena vrata za sve odbornike koji žele da budu dio većine. Da li je to proizvod korupcije o kojoj pričate?
Da biste neke stvari izračunali matematički precizno, nije vam potreban kalkulator. Ko hoće da vidi, sve mu je jasno. Danas je princip ličnog interesa u gradskoj skupštini iznad svakog drugog, pa i javnog interesa.
Evo, kraj je novembra, a Banjalučani se žale na loše grijanje. Postojeća Toplana radijatore održava mlakim, a nova, eko-toplana, još nije u funkciji!?
I ptice na grani znaju da je Toplana fingirana priča, puna obmana, laži i ko zna čega sve ne. Svake godine od decembra do februara, a posebno oko svetog Nikole, Nove godine, Božića pa do sv. Jovana, grijanje Banjaluke visi o koncu. Onda se javljaju „mesije“ koje spasavaju narod, vrtiće, škole i druge važne subjekte „žrtvujući“ sebe, svoje autoritete i, naravno, ne mareći za bilo kakve zakone. Što bi i mislili o zakonitosti rada kada je valjda bitnije spasiti narod, a to što ih svake godine iznenadi zima u decembru i januaru, nije ni bitno. I svake godine ista priča – kako su uspjeli i nemoguće, „samo radi naroda“. Onda pozivaju narod na strpljenje, kao: jesu hladni radijatori, ali jednoga dana će biti topli. Kažu sačekajte da se restruktuiše veliki kredit, da se uzme kratkoročni koji će se kasnije prepakovati u dugoročni, a taj dugoročni upakovati u EBRD kredit koji se daje samo „prijateljima“, ali uz, eto, nešto veću kamatu (čak 5%). Osim toga, daju se garancije staroj Toplani, koju prozvaše mrtvacem, a svjesni da će povrat takovog zaduženja pasti na budžet Grada. Taj prozvani „klinički mrtvac“ ima zadatak da radi punim kapacitetom, kako je to moguće?To samo vile znaju. Onda odmah krenu u emitovanje obveznica kako bi se i ta garancija prepakovala i obezbijedile pare za mazut. Koliko to sve košta? Ko osim banaka tu ima koristi? To se ne zna. U ovo se upetljala administracija „k'o pile u kučine“ i šta će od svega toga biti, samo Bog zna. Mi iz kluba „Sloboda“ vjerujemo da je jedino rješenje za ovo haotično stanje – vanredni izbori na lokalnom nivou u oktobru sledeće godine. Ako i to nije kasno.
Istinito
