Nacionalisti na Balkanu nisu patriote i ne mogu biti pouzdani partneri u težnji da regija i cijeli kontinent postanu bolje mjesto. Oni rade protiv nas
Piše: Valentin Incko
Građani Bosne i Hercegovine na izbore će izaći 7. oktobra. Predizborna kampanja za sada je u velikoj mjeri razočaravajuća, budući da praktično nije bilo razgovora niti debate o pitanjima koja su zaista važna za građane BiH, kao što su ekonomija i vladavina prava. Brojne političke stranke, a posebno najveća politička stranka u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, i dalje koriste nacionalističku retoriku podjela kako bi privukle birače.
Međutim, ne izaziva zabrinutost samo neodgovorna retorika nego i uporna nacionalistička politika nekih političara. Oni koji se sjećaju devedesetih još uvijek pamte razaranja koja je takav nacionalizam donio Balkanu, a posebno Bosni i Hercegovini. Još uvijek se sjećamo rijeke izbjeglica koje su bježale pred nasiljem i tražile sigurnost diljem Evrope, posebno u susjednim zemljama, uključujući i Austriju. Ukoliko bi nacionalisti u Bosni i Hercegovini izazvali nove političke krize, izazovi pred kojima bi se našla Evropa – koja se već teško nosi sa migrantskom krizom – bili bi još veći.
Ovih dana, nacionalistički političari teže da ponište reforme postignute nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. godine. Pri tome rade ne samo protiv interesa građana Bosne i Hercegovine nego i interesa brojnih evropskih zemalja, koje žele da se ta zemlja i regija uspješno nose sa savremenim izazovima ilegalnih migracija, prekograničnog organiziranog kriminala i drugim pitanjima. Drugim riječima, nacionalisti na Balkanu nisu patriote i ne mogu biti pouzdani partneri u težnji da regija i cijeli kontinent postanu bolje mjesto. Oni rade protiv nas.
Ono što je najvažnije jeste da je politika nacionalizma i podjele iznevjerila mnoge građane Bosne i Hercegovine. I zaista, bez obzira što većina ljudi i dalje glasa za iste stranke koje su zemlju i dovele u stanje blokade, istovremeno mnogi napuštaju ovu zemlju zbog frustracija – posebno mladi – oko 20.000 godišnje. Oni su izgubili nadu da će se stvari u Bosni i Hercegovini ikada promijeniti nabolje. Njima nedostaje politička stabilnost, vladavina prava, izgledi za posao, pouzdana infrastruktura, kvalitetno zdravstvo i mnogo drugih stvari koje mi Evropljani često uzimamo zdravo za gotovo. Naravno, političari velikim dijelom izbjegavaju odgovornost za emigraciju najboljih i najpametnijih ljudi iz ove zemlje, ali jasno je da je krivica na onima koji sprečavaju efikasno i uspješno funkcioniranje države, istovremeno se skrivajući iza nacionalističke retorike.
Od početka kampanje sam poticao građane da iskoriste svoje građansko pravo i izađu na izbore. Ohrabrivao sam građane da razmisle o stvarnim pitanjima koja se tiču njihove budućnosti i budućnosti njihove djece prije nego što u oktobru daju svoj glas. A građane BiH koji žive u inostranstvu bih upitao: šta ih je natjeralo da odluče da napuste zemlju? I šta bi se trebalo poboljšati da se vrate nazad?
Iskreno se nadam da će svaki građanin u zemlji i u inostranstvu ozbiljno izvagati posljedice svoga glasanja i glasati za pozitivnu budućnost i prosperitetnu, stabilnu i jednostavno “normalnu” Bosnu i Hercegovinu.
