Bosna i Hercegovina još nema Zakon niti Strategiju vanjske politike, premda se ovaj dokument najavljuje godinama. U međuvremenu, javnost je i dalje u nevjerici zbog činjenice da su brojni ambasadori koji su imenovani da predstavljaju našu zemlju u svijetu često bez ikakvog iskustva u diplomatiji, pa čak i bez znanja stranih jezika.
Osim poznatih političkih figura, koji po funkciji, imaju bilateralne susrete sa svjetskim moćnicima, Bosna i Hercegovina ne može se pohvaliti velikim brojem karijernih diplomata, čiji bi zadatak bio da poboljšaju imidž zemlje u svijetu.
BiH od samostalnosti nema Zakon niti Startegiju vanjske politike, kojim bi bili definirani i kriteriji za imenovanje ambasadora. Državno Predsjedništvo je u maju prošle godine donijelo odluku o izradi Strategije vanjske politike od 2017. do 2020. godine, kao i odluku da se formira Radna grupa, ali gotovog dokumenta još nema. Šef bh. diplomatije, Igor Crnadak za N1 tvrdi da se Radna grupa nedavno sastala, te da je odlučeno da radni tekst zakona o vanjskim poslovima bude gotov do septembra.
“Mi smo zaključili da se radni dokumenti i strategije ili smjernica o vanjskoj politici i radni dokument zakona u toku devetog mjeseca pusti u ekspertsku raspravu u Banjaluci, Sarajevu, Mostaru i Brčkom, te da u oktobru mjesecu ga pustimo u parlamentarnu proceduru”, otkriva Igor Crnadak, ministar vanjskih poslova BiH.
Vanjska politika BiH provodi se stihijski, a jedini dokument koji daje kakav-takav okvir su Opšti pravci i prioriteti, usvojeni 2003. godine. U tom dokumentu šturo se navodi da će Bosna i Hercegovina razvijati bilateralne odnose sa državama članicama PIC-a, SAD-om, Rusijom, Velikom Britanijom, Francuskom, Kinom, članicama Evropske unije, državama u regiji i članicama Organizacije Islamske konferencije.
Zbog nepostojanja jasnih kriterija, iz zgrade Predsjedništva BiH u susjedno zdanje Ministarstva vanjskih poslova ponekad se šalju čudne odluke o imenivanju ambasadora koji nas predstavljaju u svijetu.
Mnogi su ostali u nevjerici i nakon imenovanja aktuelnog saziva Predsjedništva. Mandat je počeo ostavkom SNSD-ovog Ranka Škrbića u Beogradu, uz obrazloženje da se ne slaže sa Mladenom Ivanićem, te da su nastojali da diskretiraju njegovo ime. Na Škrbićevo mjesto došao je SDS-ov Lazar Mirkić. On je na ambasadorsku poziciju u Srbiji došao iz poslaničke klupe u Banjaluci, a godinama se bavio uzgojem pilića, što sa diplomatijom i nema mnogo veze.
SDS je svoj kadar poslao i u Ujedinjene Arapske Emirate, vrlo važnu destinaciju sa aspekta investicija u našu zemlju. U Abu Dabiju sjedi Zoran Miličević, koji je prije diplomatije bio tehnički direktor kamenoloma u Istočnom Sarajevu.
HDZ-ov Tomislav Leko, ambasador je BiH u Beču, premda je rođeni Zagrepčanin. Prema medijskim navodima, nije se proslavio kao menadžer Zračne luke Zagreb, ali je zato, kažu upućeni, blizak Draganu Čoviću.
Kao ostatak prošlih vremena, SNSD-ovac Đorđe Latinović i dalje je ambasador BiH u Podgorici. Prije imenovanja, bio je savjetnik Nebojše Radmanovića u državnom Predsjedništvu. SDA je zazuzeo, kasnije će se ispostaviti, stratešku poziciju u Haagu. Mirsada Čolaković, ambasadorica u Holandiji, našla se u jeku afere otvaranja pisama članova Predjedništva BiH, usljed podnošenja zahtjeva za reviziju presude protiv Srbije. I Haris Bašić, kadar je SDA, iz Izetbegovićevog kabineta uputio se u svijet danske diplomatije.
Tarik Sadović, također SDA-ovac, predstavlja zemlju u Kataru, smijenjeni je ministar sigurnosti, prepoznatljiv kao diplomata kojem strani jezici nisu jača strana. Bakir Sadović, ambasador BiH u Australiji, također je radio u kabinetu Bakira Izetbegovića. Upućeni kažu da, prema postojećoj praksi, svako ko je blizak članovima Predsjedništva može postati ambasador, bez ikakvih drugih kriterija.
“Oni se jadni drugima ne miješaju. Postoji džentlmenski dogovor da svaki član imenuje svoje ambasadore, i to funkcionira po principu ‘ja tebi ti meni’. MVP je tu samo da obuči te ljude, a događalo se do sada da su ljudi, koji su imenovani za ambasadore, prvi put se susretali sa ustavnim i političkim uređenjem svoje zemlje”, navodi Nedžma Džananović, ekspert za vanjsku politiku.
Premda je prilično neuređena, vanjska politika BiH troši značajna sredstva poreznih obveznika. Ministarstvo vanjskih poslova samo lani je na plate potrošilo 24 miliona maraka, na putne troškove milion i po, a na unajmljivanje prostora i opreme više od pet i po miliona.
N1
