Login
<a class="gkTwitter" href="#">Twitter</a><a class="gkFb" href="#">Facebook</a><a class="gkPinterest" href="#">Pinterest</a><a class="gkGplus" href="#">Google+</a>

Tihomir Gligorić

URL web stranice:

Nije kleveta, nego čista istina!

ISTINA i PRAVDA, na žalost, ne stanuju više ovdje, kod nas. Ja to znam odavno, mnogi se tek sada polako bude… Ali bitno je da se bude i bitno je da istrajemo. Jer izbora, na žalost, nemamo. 

Desilo se upravo ono što sam i mislio da će se desiti, a nadao sam se da neće!

ATV je povukla tužbu za klevetu protiv mene. I neće biti nikakvog ročišta danas.

Da podsjetim, tužili su me da sam ih klevetao kad sam javno rekao da su dio zemljišne mafije i da su na nezakonit način došli do zemljišta na kome je izgrađena zgrada ATV. Da je način na koji su oni oštetili grad Banja Luku, uhodan obrazac po kojem to zemljišna mafija (protiv koje sam se borio i borim i dalje) radi odavno i još uvijek nesmetano!

Danas, dakle, neće biti saslušanja mojih svjedoka, koje je na prošlom ročištu sudija prihvatila da sasluša, a koji su itekako imali šta da kažu na temu kako je ATV došla do svog zemljišta. Milanka Zec, Budimir Balaban, Slobodan Gavranović i Dragoljub Davidović dostupni su i voljni svjedoci našim vajnim pravosudnim institucijama, ali i ja i vi slutite da ih nikad niko od Bajićevih, Lepirovih i Švrakinih tužilaca neće pozvati da im uzme izjave i ispita cijeli slučaj…

O Lukačevom (ne našem) MUP-u i Ćulumovoj (ne našoj) Policiji ne vrijedi ni govoriti! Svima nam je valjda jasno šta je njihov primarni cilj.

Da ove institucije rade svoj posao kako treba, ne bi se čitav svijet i svi normalni i časni ljudi zgražavali nad činjenicom da ni 70 dana poslije monstruoznog ubistva mladog Davida Dragičevića niko nije ni prstom makao da se sazna istina i pravda.

ISTINA i PRAVDA, na žalost, ne stanuju više ovdje, kod nas. Ja to znam odavno, mnogi se tek sada polako bude… Ali bitno je da se bude i bitno je da istrajemo. Jer izbora, na žalost, nemamo. Ili ćemo postati pravna i pravedna država, ili ćemo svoju djecu slati što dalje odavde da se više nikad ne vrate!

Na svakome od nas je da donesemo odluku.


Vidimo se na Davidovom trgu!

Pomrsiti konce mafiji!

Ključna stvar je u tome da se neće procesuirati niko drugi osim Mirkana. Ni njegov pomoćnik Borislav Jeličić – taze imenovan za Mirkovog nasljednika u Pravobranilaštvu, niti bilo ko iz RUGIP-a ko je i omogućio sve ono o čemu gradonačelnik priča (Aleksandar Deurić & company).

Iako sam, odmah nakon bombastičnog hapšenja Mirka Stojčinovića, imao informacije da se radi o običnoj farsi, dogovorenoj i insceniranoj da u medijima popravi imidž teško iskomprovitovanog režima i stvori utisak tobožnje borbe protiv kriminala (zato je ministar Lukač glavom i bradom medijima saopštio tu važnu vijest), ni sam nisam želio da u nju povjerujem (šta ću kad je kod mene čaša uvijek prije polu-puna nego polu-prazna :), pa se nisam ni oglašavao.

Nakon jučerašnjeg imenovanja glavnog pravobranioca i njegovog zamjenika, kada je sve postalo kristalno jasno, nemam više prava da ćutim.

Zemljišno-knjižna mafija i dalje će ostati zaštićena kao bijeli medvjed u ovom našem tamnom vilajetu, a njen vojnik Mirko Stojčinović je pristao (uz debelu naknadu) da bude javno targetiran i procesuiran kao „glavni krivac“.

Dalje će se sve odvijati prema pažljivo razrađenom scenariju:

- procesuiraće ga i medijski „meziti“ taman koliko bude potrebno Igoru Radojčiću i SNSD-u da pokažu „odlučnost i beskompromisnost“ u borbi protiv kriminala i korupcije,

- osudiće ga, recimo, na godinu, pa onda u daljem sudskom postupku smanjiti na 6 mjeseci zatvora,

- zatvorska kazna će biti zamijenjena novčanom i Mirko će se izvući kao i dosad – đon obraza i debljeg novčanika

Ključna stvar je u tome da se neće procesuirati niko drugi osim Mirkana. Ni njegov pomoćnik Borislav Jeličić – taze imenovan za Mirkovog nasljednika u Pravobranilaštvu, niti bilo ko iz RUGIP-a ko je i omogućio sve ono o čemu gradonačelnik priča (Aleksandar Deurić & company). Mafijaška struktura ostaje nedirnuta.

Druga ključna stvar je da se predmet neće proširivati i da će se sve svesti samo na slučaj „Naš dom“. Ne daj bože da neko krene da se bavi Poljoprivrednom školom Budimira Stankovića i ostalim više nego poznatim slučajevima, koji se smiju pomenuti, ali se nipošto ne smiju otvoriti u pravosudnim institucijama. Za to i služi debelo podmazivana tužilačko-sudijska mašinerija u svim pravosudnim instancama od osnovnog do ustavnog nivoa.

Izrekavši sve ovo, ostaje mi da se nadam da se ipak neće sve desiti ovako kako su oni isplanirali i da uvijek postoji onaj barem jedan promil šanse da u ovom složenom procesu nalete bar na jednog poštenog tužioca ili sudiju, koji bi mogao da im pomrsi konce!

I pravosuđe RS spremno za prodaju Ljubije!

Malo ko je primijetio da se ova velika pljačka spremala dugo, brižljivo i pedantno – pripremom pravosudnog terena. Jer, nema dobre i kapitalne pljačke bez našeg vrlog pravosuđa!

Mislim da nikome više nije sporno da se pred očima cjelokupne javnosti, ali i očima nejakih i mafijom izgriženih institucija Republike Srpske, odvija jedna od posljednjih velikih pljački bogatstva ovog naroda – prodaja rudnika Ljubija.

Vlada RS je već donijela odluku da se rudnik proda „renomiranoj“ kompaniji “Israeli Investment Group”[1] koja je prema posljednjim dostupnim finansijskim izvještajima imala jednog zaposlenog i prijavljeni prihod za 2013. godinu od 151 KM.

Vidjećemo još kako će cijela stvar, koju tako žestoko gura Milorad Dodik i njegovi trabanti, proći u Narodnoj skupštini koja u poslednjim godinama predstavlja izuzetno pogodnu klimu za uzgoj nove vrste papkara – narodnih poslaničkih papaka.

Malo ko je, međutim, primijetio da se ova velika pljačka spremala dugo, brižljivo i pedantno – pripremom pravosudnog terena, što je opet tema koja mene posebno zanima. Jer, nema dobre i kapitalne pljačke bez našeg vrlog pravosuđa!

U Prijedoru, mjestu radnje naredne velike pljačke, sve se radi sistemski i ništa se ne prepušta slučaju, a da bi se izbjegla kasnija moguća krivična odgovornost moraju se osnovati sudovi koji će taj kriminal da zaštite. Tako su osnovani Okružni sud, Okružni privredni sud i Okružno tužilaštvo i već su izabrani predsjednici sudova i glavni tužilac Okružnog tužilaštva koji su počeli da rukovode od 1. marta 2017.g.

Ne znam ništa o Dijani Mazalić Nović, novoj predsjednici Okružnog suda sem to da joj je stric Sredoje Nović. Pametnom dosta.

Moju pažnju, moram da priznam, više je privukao novi glavni tužilac Mladen Mitrović, moj stari znanac. O njemu i njegovom imenovanju sam dobio tonu pisama. Ljudi su uglavnom u šoku. Kažu da ga se u Prijedoru 1996.g. i kasnije sjećaju kao policajca-pozornika koji je žicario pare od vozača da im oprosti prekršaje, a onda je na prilično čudan način došao do diplome pravnika i završio kao istražilac, a zatim i specijalni tužilac u Specijalnom tužilaštvu prvo Miodraga Tegeltije, a zatim Miodraga Bajića.

Malo ljudi zna da je upravo on bio tužilac koji je donio naredbu o obustavi istrage protiv Milorada Dodika za slučaj zgrada Vlade.

Ništa u Prijedoru nije bilo prepušteno slučaju. Iako su mu protivkandidati bili ugledni i iskusni dugogodišnji tužioci, isti nisu imali šanse, jer nisu imali podršku glavnog Dodikovog tužioca - sluge pokornog Miodraga Bajića, koji je, opet, na ovom strateški važnom mjestu htio svog slugu pokornog - Miodraga Mitrovića. Sada je sve opet pod kontrolom. Šta god da se odradi na Ljubiji, imaće ko to da pokrije i zataška! Bajić i Mitrović su bar na tom specijalizirali. Kriminal je specijalno zaštićen kad su oni u blizini.

P.S. Umalo da zaboravim. I Budimir Stanković koji u Prijedoru ima niz neriješenih imovinsko-pravnih pitanja oko nezakonitog knjiženja brojnih nekretnina i ostalih marifetluka, takođe je lobirao za mlađanog i provjerenog Mitrovića. Takav tužilac zlata im je vrijedan i imaće on tu još dosta posla da odradi za svoje nezasite gazde.

[1] Poslovni portal Capital.ba ranije je objavio da su vasnici “Israeli Investment Group-Balkan Banjaluka” tri firme: Israeli Investment Group – Overseas Inc sa off shore ostrva Komonvelt Dominika, „Topgreen“ d.o.o. Laktaši i preduzeće „Lavi“ d.o.o. Banjaluka. Vlasnici firme “Topgreen” iz Laktaša, registrovane za uzgoj povrća, dinja i lubenica „Topgreen“ Laktaši su Ariela Esther Livne i Boško Šušnjar. Drugi domaći suvlasnik firme “Israeli Investment Group” je firma registrovana za prodaju električne energije “Lavi”. Jedini vlasnik firme “Lavi” je Evgenij Zotov.

Bog silu ne voli!

Mirko Stojčinović, to zajapureno i alavo lice ovog režima, koji se ne libi i kome se ne gadi da uradi šta god mu traže, prekršio je dosad mnogo zakona i odradio dosta za svog nalogodavca. Uradio je to i ovoga puta potpuno nezakonito i bez sudske odluke stavivši zabranu na moju imovinu.

-Tihomir Gligorić ne samo da ne želi da vrati novac koji je po sudskoj presudi nezakonito stekao, već je pokušao da prepiše stan u Banjaluci na drugu osobu kako bi vjerovatno pokušao da izbjegne zapljenu imovine, ali da je zahtjev za promjenu vlasnika zbog intervencije Pravobranilaštva ekspresno odbijen potvrđeno je ATV-u u njegovoj bivšoj firmi- objavila je ova blatoidna medijska kuća pod dirigentskom palicom Budimira Stankovića (čitaj Dodika) i njegovih posilnih.

Ni režimski sud se nije usudio da tvrdi da sam „novac nezakonito stekao“, ali novinarčić ATV koji ne izlazi iz Budinog Keja - jeste.

Sud se ne oglašava (bar ja od Suda nisam ništa dobio) ali mi ATV računa rokove i broji dane. Ne bi me čudilo da proslave uz vatromet tako očekivanu „zapljenu imovine“. Uzgred budi rečeno, načuo sam da je na moj stan, čija adresa je tako javno i u skladu sa zakonom objavljena na ATV, oko bacio, a ko bi drugi do Miodrag Bajić, glavni, specijalni, svemoćni i beskrupulozni tužilac, koji upravo u zgradi u kojoj ja živim, na istom spratu, tik do mene, ima stan koji izdaje (vjerovatno takođe u skladu sa zakonom).

Ni Olga Pantić iz Okružnog suda se nije usudila da stavi zabranu raspolaganja na moju imovinu, ali Mirko Stojčinović, vrli zamjenik Pravobranioca - jeste.

Mirko Stojčinović, to zajapureno i alavo lice ovog režima, koji se ne libi i kome se ne gadi da uradi šta god mu traže, prekršio je dosad mnogo zakona i odradio dosta za svog nalogodavca. Uradio je to i ovoga puta potpuno nezakonito i bez sudske odluke stavivši zabranu na moju imovinu. I zbog toga je Danijela Novaković pokrenula internu istragu, ali znamo i kako je nesrećna i čestita žena prošla. Stojčinović je, pak, vojnik mafije koji uživa u svom poslu. Zato sada opet ide u Geodetsku upravu i to kao pomoćnik direktora za nadzor. Ha, ha, ha.

Uz ovakve tužioce, sudije i pravobranioce, da ni ne spominjem više novinare i medije, trenutno smo tu gdje jesmo. Sila Boga ne moli! Kažu mnogi i spuštaju glavu.

Bog silu ne voli! Kažem ja i meni slični. Vidjećete da smo mi u pravu.

Otišao je Milovan Čerek, žrtva Dodikovog režima

Sreo sam Milorada Dodika i rekao mu: „Danas slaviš Dan Republike Srpske, a znaš li da je danas sahranjen Milovan Čerek, koga je tvoj režim ubio.“

Dana 6. januara nazvao me je Stanko, brat Milovana Čereka. Mislio sam da me zove u vezi organizacije promocije njegove druge knjige, ali on je samo rekao: „Tiho, umro je Milovan“. Nevjerica, šok. Sve mi je munjevitom brzinom prošlo kroz glavu. Stanko me vratio u surovu stvarnost: „Sahrana će biti u Liješću 9. januara.“

Umro je prvi politički osuđenik Milovan Čerek, bivši načelnik opštine Brod, bivši socijalista, bivši „robijaš“. Umro je jedan dobar čovjek koji je svima, ama baš svima pomagao! Baš na takvog se ustremio monstrumski režim i slomio ga nespremnog na takvu vrstu podlosti, kukavičluka i okrutnosti.

Uništili su ga, na kraju i fizički, jer se zbog njih i tolike nepravde i razbolio (kako kaže draga Isidora Bjelica od nepravde i izdaje polude ćelije i tada se razvija rak. Milovan je dobio dva raka jer ga je nepravda, a posebno izdaja partijskih drugova teško pogodila.

Da bi se spasao teških zatvorskih dana napisao je dvije knjige „U raljama monstruma“ i „Loto djevojke – igra ludaka“, a sve kako je govorio „da bi ostao pri čistoj svijesti“.

Napisao sam recenziju i za drugu Milovanovu knjigu, tada mi je rekao da boluje (da ima dva raka) i požalio se da ne žele da ga puste kući iako je stekao uslov za otpust; druge su puštali, ali njega ne. Čak su od njega tražili da privremeno zamrzne svoj status, da ode kući, pa kada se izliječi da nastavi sa izdržavanjem kazne.

Svojevremeno sam bio predsjednik Komisije za uslovni otpust i na prijedlog ustanove u kojoj je neko izdržavao kaznu, ako se dobro vladao i „odležao“ polovinu kazne, puštali smo ljude na slobodu, posebno ozbiljno bolesne. Milovan nije imao čak ni takav human tretman i uskraćeno mu je pravo na adekvatno liječenje.

Nije umro kao slobodan čovjek, jer to nisu dopustile režimlije. Oni ne praštaju, oni se svete, oni ubijaju na drugačiji način, svako ko im se suprostavi je meta. Režim je javno rekao da će se obračunati sa svima koji su nanijeli štetu SNSD-u.

Sve te jadne i patološki bolesne tipove nadživio je Milovan Čerek svojim dosadašnjim poštenim životom, svojom knjigom koja o njima i dalje govori i sudi.

Dan Republike Srpske - 9. januar. Mnogi su išli u Banja Luku da obilježe taj dan. Otišao sam i ja na Svečanu akademiju sa nekim drugim, meni bitnim ciljem.

Sreo sam Milorada Dodika i rekao mu: „Danas slaviš Dan Republike Srpske, a znaš li da je danas sahranjen Milovan Čerek, koga je tvoj režim ubio.“

Pogled koji je lutao prema podu i plafonu, sve je rekao. Okrenuo sam se i otišao. Svako neka živi sa svojom savješću.

Zbogom dobri moj Milovane! Tvoja duša sada je na boljem mjestu od ovog koje je bilo tako nepravedno prema tebi.

Auto - put

Juče sam se i ja provozao novom dionicom auto-puta Doboj-Prnjavor. Moram da priznam da sam osjećao zadovoljstvo i ponos što je ovaj projekat uspješno okončan, jer sam se za njega iskreno od samog početka zalagao i u njemu aktivno učestvovao. Vozeći se nisam mogao a da ne pomislim na vrijedne i čestite radnike Geodetske uprave, koji su prvo po blatu i snijegu, a zatim po nezapamćenim vrućinama cijepali parcele, iskolčavali, obilježavali trasu, zatim rješavali imovinsko-pravne poslove. I sav taj posao odradili u rekordnom vremenu, udarnički, ne štedeći sebe. Niko njih juče nije ni pomenuo.

Nema veze, pomenuću ih ja u završnoj riječi na sudu, kada budem govorio o tome zašto je bilo potrebno, važno i korisno za RS da tim ljudima obezbjedim uslove za nesmetan rad. Pa neka sud odluči da li je to nesavjestan rad!

Nisam mogao a da pomislim i na one koji su od početka pokušali da ovaj projekat ubiju u startu, krtice u Vladi RS koje su radile za nesuđenog koncesionara (austrijski Štrabag) i unaprijed se radovale danu kada će se ispostaviti da RS nije u roku riješila imovinsko-pravna pitanja na trasi budućeg auto-puta i naknadama koje bi u tom slučaju RS plaćala Štrabagu (a Štrabag vjerovatno njima). Sjećam se i njihovog zaprepaštenja kada sam Vladu RS obavjestio da je RUGIP prije datog roka završio svoj posao. I kako se tada ispostavilo da Štrabag nema obezbjeđena sredstva za početak izgradnje, pa je koncesioni ugovor raskinut.

Dobro se sjećam i ostalih, očigledno namjernih, propusta koji su trebali donijeti nekome ličnu korist, poput činjenice da se u ugovoru o izradi projektne dokumentacije zaboravi navesti rok do kada ista treba biti završena, pokušaja da se zarad nečijeg imanja mijenja utvrđena trasa, da se pokušaju naduvati iznosi obeštećenja za izuzetu nekretninu...još je dosta primjera takve tipične, primitivne, nagonske želje da se zarad kile mesa „zakolje vo“, da se zarad svog sitnog interesa uništi opšte dobro i da onda svi zajedno živimo tako kako živimo. U nesređenoj, nerazvijenoj, loše vođenoj i siromašnoj zemlji, iako imamo sve moguće pretpostavke za uspjeh i razvoj.

Bio sam juče i u Tešnju, maloj bosanskoj kasabi za koju je nekad Doboj bio velegrad. E pa više nije! Radujem se njihovom uspjehu, činjenici da na svakom ćošku niče novi mali ili veliki biznis. O pravom malom ekonomskom čudu u tom dijelu BiH pisali su već i renomirani strani časopisi. Samo što to u Doboju ili bilo kom drugom gradu u RS nikoga ne zanima. A trebalo bi i te kako!

Dodik i Čubrilović se juče, uz tercanje Aleksandra Vučića, ponose time što su za 10 godina napravili 36,6 km auto-puta – 3,6 km godišnje! Nek' im je na čast! Nema bolje ni jasnije ilustracije njihove sposobnosti i efikasnosti. Naravno, za sebe su uradili mnogo, mnogo više. Ali to ćemo komentarisati kada se izvrši detaljan popis njihove privatne imovine i kada joj na sudu budu objašnjavali porijeklo!

Kako je "Rat za početnike" jednog Sarajlije postao hit na internetu

Status Sarajlije Eldina Kurbašića o "ratu za početnike", koji je juče objavljen na Facebooku, privukao je pažnju ljudi iz cijelog regiona.

Eldin Kurbašić je poslao jasnu poruku svima koji političke tenzije na Balkanu vide kao priliku za podgrijevanje nacionalizama i starih netrpeljivosti i pozivaju na nasilje, ili još gore – novi rat!

On je na svom profilu prikazao surovo ogoljenu sliku rata, bez ukrašavanja i izjava velikih vođa bilo koje strane. Nije pisao o ratu iz ugla istorije, već iz iskustva običnog čoveka bačenog među krv, šrapnele i tuđe interese.

Njegovo "ratno uputstvo za početnike" prenosimo u cjelosti.

Rat za početnike (iz ugla vojnika):

Pošto se digla kuka i motika patriota i rodoljuba svih vrsta, sa svih meridijana i paralela, svih boja partijskih knjižica i imovinskih kartica, prizivaju se ratovi, frontovi... Red je da se podijeli znanje, čista empirija, ništa prepisano.

- roditelji gledaju brdo sa prozora kako ga devastira hiljade granata, a znaju da si ti gore u akciji. Dok to gledaju mole Boga da se živ vratiš, pa po cijenu i da ostaneš invalid. Samo da si živ.

- ne mora te pogoditi metak ili geler da bi te ubilo u borbi. Ubija i detonacija tako što ti od blast udara popucaju organi. Prvi simptomi su gubljenje svijesti i povraćanje krvi.

- vratiš se iz akcije sa terena pa dobiješ dužnost da odeš supruzi i majci tvog druga, te njegovoj dvogodišnjoj kćeri da im kažeš da im je muž, sin i otac poginuo. Preporučeno imati tablu sedativa sa sobom da im odmah daš, ali one vrisnu u plač odmah kada te vide sa dvojicom drugova, jer sasvim sigurno nemaš osmijeh na licu. Onda se obavezno na par trenutaka zamisliš i pretpostaviš kako bi tvoji reagovali na tu situaciju.

- razmjena mrtvih. E to je posebna disciplina psihološkog sjebavanja. Prevrneš 120 leševa da bi našao tijelo rođaka. Neću dalje u detalje ulaziti.

- otkriješ da je krvoskok iz femoralne arterije oko pola metra visine kada je metak/geler pokidaju, a ti stavljaš dlan drugom čovjeku na nju, dok mu drugom rukom vadiš njegov jezik iz grkljana da se ne uguši u šoku koji nastupa odmah.

- imaš oko 10 sekundi da drugu zaustaviš šištanje iz pluća probušenih gelerom (pneumotorax). Ako nemaš prvog zavoja i one njegove gumene ovojnice, može i celofan od kutije cigara pomoći.

- brzina gelera je oko 1 km u sekundi, leti nepravilnom putanjom oko vlastite ose, nepravilnog oblika od višeslojnog odliva metala, vreline oko 200°C i kida tkivo, kosti, vene i arterije u djeliću sekunde.

- mišja groznica: Ako si se u zemunici i navikao na pacove veličine mačke, dok ležiš gledaš ih kako hodaju po najlonu iznad tebe, na bolest koja se zove mišja groznica, a vrlo je česta kod vojnika u rovovima, tvoji bubrezi se na nju neće sasvim sigurno naviknuti.

- crnogorično drvo puca samo od sebe na temperaturi od oko -17°C dok si ti na straži.

- ono kad vam iz Hitne savjetuju da se višeslojno oblačite, dobija sasvim novu dimenziju kada moraš mjesec dana, a nekad i više, biti tako obučen u blatu do koljena.

- kada moraš zanemariti nutritivne vrijednosti margarina kojeg dobiješ na kriški hljeba za doručak i sa njim namažeš svoje vojničke čizme, jer ti je preče u snijegu imati suhe noge u čizmama nego pun želudac.

- bajonet se ne nosi da bi klao nekoga već da se ukopaš u ledenu i tvrdu zemlju na nekoj čistini (u suludom jurišu u koji te je poslala komanda u kojoj sjede hohštapleri i diletanti) u roku odmah kada te poklopi neprijateljska artiljerija.

- neprijateljski snajperista je dosadniji od bilo kojeg komarca.

- oružje ti uvijek suho MORA biti! Nema ono vodootporni certifikat kao pojedini mobiteli danas.

- navala adrenalina kada te drže u karantinu pred akciju je konstantna i jača je oko 845 puta nego ona u trenucima tvog prvog seksualnog iskustva.

Ima toga još, ali mislim da je i ovo dovoljno da svim usijanim glavama koji bi da ratuju poručio: Ne prizivajte ratove ako niste sve ovo i još deset puta ovoliko spremni da podnesete, vi i vaši sinovi.

 

BAJA I BAJIĆI

Danas je u Okružnom sudu Banja Luka održan nastavak glavnog pretresa u montiranom procesu koji je protiv mene, a po direktnom nalogu Milorada Dodika, pokrenuo Miodrag Bajić, tadašnji glavni specijalni tužilac RS.

Danas se, budući da je u međuvremenu prestalo da postoji Specijalno tužilaštvo RS (očigledno su dosad uspješno zataškali sve njima važne slučajeve krupnog kriminala i korupcije), u sudnici pojavio Miodrag Bajić lično, u svojstvu zamjenika glavnog republičkog tužioca, što je u međuvremenu postao, kao vjeran i odan sluga Dodikov. Drago mi je zbog toga, jer je bilo izuzetno mučno gledati njegov nekompetentan i neprofesionalan produženi kabal u liku Miodraga Mitrovića, koji je svakako samo radio po diktatu svog šefa.

Ni Bajić, na žalost, ne odaje utisak stručnosti i profesionalizma, osim što ga goni strasna želja da se još više umili svom šefu i time osigura nastavak poprilično tanke karijere tužioca. U dokaze je tako, po drugi put, uvrstio planove RUGIP-a koje je usvojila Vlada RS, ni sam ne znajući šta time u stvari hoće da dokaže. Nadati se da će nam to postati jasno nakon njegove završne riječi.

Ponovo je svjedočio i Kudra Zdravko, koji je potvrdio ono što prethodnom nesposobnom tužiocu nije bilo jasno, a to je da su u završnim računima RUGIP-a za svaku godinu bila sadržana i sredstva isplaćena za zakup stanova za zaposlene u Upravi, pojasnivši da se radi o kontu 4121 – zakup. Pojasnio je takođe razočaranom Bajiću da revizorski izvještaji RUGIP-a za taj period nisu bili negativni (kako je on sugerisao), nego sa izražavanjem rezerve koja se odnosila na više stavki, između kojih je jedna bio i zakup stanova. Ono što je meni odmah bilo jasno jeste i to da je svjedok Kudra očigledno bio pod pritiskom strahovlade u Upravi i zabrinut za sopstveno radno mjesto, zbog čega je neuvjerljivo ponovio priču o tome da sam navodno kao direktor bio upozoren na nekakvom neformalnom sastanku da plaćanje stanova nije u skladu sa zakonom (zanimljivo: ovog su se svjedoci sjetili tek kad ih je ispitivalo specijalno tužilaštvo, jer famoznog neformalnog sastanka nema u zapisnicima kada ih je ispitivala policija). Naravno, potvrdio je i to da nikada niko ni na jednom zvaničnom sastanku Kolegija Uprave nije upozoravao na ovo, niti je izdvajao mišljenje u odnosu na usvajane stavove Kolegija po pitanju revizorskih izvještaja.

Završnica ovog specijalno montiranog montiranja dogovorena je za 16.09.2016.g. tačno u 12 sati. Baja i Bajići protiv istine, pravde i ljudskog morala! Kao, po njima najveći kriminalac Republike Srpske kojim se, evo, najljući specijalci bave već par godina, suočiću se mirno i uzdignuta čela sa Justicijom, boginjom pravde, jer znam da nisam kriv, a znaju to i oni.

Pitam se kako će se oni suočiti sa bremenom koji im visi nad glavom i samo što ih nije poklopilo?

http://tihomirgligoric.blogspot.ba/

Specijalci u prelaznom roku

Prije gotovo godinu dana objavio sam tekst o Specijalnom tužilaštvu RS i pravom razlogu zbog kojeg je formirano. Nakon desetogodišnjeg specijalnog rada, ostaje da se vidi kako će režim zbrinuti njegove specijalce (priča se da neki već danima kampuju u "Keju" Budimira Stankovića, jer im je on obećao da će srediti da pređu u Posebno odjeljenje Okružnog suda, iako ne zadovoljavaju ni elementarne uslove).

Objavljeno 31. jula 2015.

SPECIJALNO ZATAŠKAVANJE od posebnog interesa za RS

Priča o Specijalnom tužilaštvu je tipična balkanska priča o iznevjerenim očekivanjima, prebacivanju krivice na nekog drugog, razvodnjavanju i beskrupuloznom laganju.

Na žalost svih nas, istina je da je Specijalno tužilaštvo formirano, ne da bi vodilo, nego upravo da bi obustavljalo istrage i izuzimalo predmete Okružnog tužilaštva u slučajevima kada odmotavanje kriminalnog klupka počne opasno da se približava nesumnjivom šefu svekolike mafije i njegovim kumovima.

Glavni specijalni tužilac ima na raspolaganju „specijalno“ formulisan član 3. u Zakonu o suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, da može sam, na osnovu sopstvenog „istančanog“ sluha da odluči da li je nešto u njegovoj ili nečijoj tuđoj nadležnosti, a kako sam za sebe kaže „moja bi odluka bila neustavna samo kad bih ja preuzeo bilo koji predmet koji ne potpada pod obeležja zakona, odnosno onaj koji nije od posebnog interesa za RS, kako to definiše zakon. A u proteklih sedam godina, koliko sam na ovoj funkciji, još nisam izašao iz okvira ovog člana.“ Ko mu ne bi vjerovao? Čovjek sam za sebe lijepo kaže da nije! Ako treba može i da se zakune.

Specijalno tužilaštvo je od svog osnivanja 2006. do 2012.g. (do kada je podnosilo kakve-takve izvještaje, više se izgleda time ne zamaraju) donijelo 310 naredbi o nesprovođenju istrage i 38 naredbi o obustavi istrage, dok je u istom periodu podiglo 89 optužnica.

Kada bi se izanaliziralo ono što su zataškali u odnosu na ono što su procesuirali, stekla bi se prava slika o tome zašto je Specijalno tužilaštvo – specijalno.

U otvorenom pismu glavnom specijalnom tužiocu iz 2010.g. Centar za humanu politiku navodi da su od 2006. do 2010.g. Specijalnom tužilaštvu RS podnijeli više zahtjeva ili prijava zbog sumnje da su odgovorna lica iz institucija entitetske i lokalne vlasti izvršila najteža krivična djela organizovanog i privrednog kriminala i oštetila budžete za više od milijardu KM, koje je ovo tužilaštvo ignorisalo. Posebno su istakli prijavu protiv odgovornih lica iz Poreske uprave RS zbog sumnje da su kao organizovana grupa izvršili više krivičnih djela kada su propustili da naplate više od milijardu KM javnih prihoda i više prijava protiv načelnika opštine Doboj i drugih zbog sumnje da su kao organizovana grupa u proteklih osam godina izvršili više krivičnih djela, prilikom čega su ovu opštinu oštetili za oko 30 miliona KM. Od glavnog specijalnog tužioca su zatražili da njima i javnosti odgovori zbog čega se ravnopravno ne tretiraju sve prijave i zahtjevi, po kojim kriterijima ovo tužilaštvo pokreće istrage u svakom stotom slučaju iz njegove nadležnosti i da li Specijalno tužilaštvo RS selektivno postupa samo po zahtjevu ili uz saglasnost Vlade RS i drugih centara moći.

Jedan od ključnih slučajeva zataškavanja je onaj iz 2011.g., kada je, samo pola godine kasnije nakon što je Tužilaštvo BiH predmet “Dodik i drugi” ustupilo Specijalnom tužilaštvu, donesena naredba o obustavljanju ove istrage. Podsjećanja radi, optužnica je teretila Milorada Dodika, šest ministara u tadašnjem sazivu Vlade RS-a, isto toliko visokih funkcionera i rukovodilaca javnih institucija, i vlasnika i direktora kompanije Integral iz Laktaša za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca i poresku utaju prilikom izgradnje zgrade Vlade u Banjoj Luci i dionice autoputa Gradiška – Banja Luka, pri čemu je budžet RS-a oštećen za oko 115 miliona KM.

“Analizom dokaza, dolazimo do zaključka da nema dovoljno dokaza da je Dodik Milorad u svojstvu predsjednika Vlade RS iskoristio svoj položaj ili ovlaštenje, prekoračio granice svog ovlaštenja ili da nije izvršio službenu dužnost, odnosno nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na postojanje namere osumnjičenog da sebi ili drugom pribavi imovinsku korist. Naime, sva pitanja oko investicionih ulaganja na izgradnji autoputa E-661 Gradiška – Banja Luka u periodu 2006. i 2007. godine rješavala je Vlada RS na sjednicama, a navedene odluke su objavljene u Službenom glasniku RS, pa kako je Dodik Milorad u kritično vrijeme bio predsjednik Vlade, potpuno je jasno da je učestvovao u donošenju navedenih odluka i u tom svojstvu ih potpisivao, ali ih nije donosio sam”, navedeno je u Naredbi o obustavljanju istrage.

Ovdje su čak sami objasnili i način na koji su obavljene sve najveće pljačke RS. Odlukama kolektivnog organa, Vlade ili čak Narodne skupštine, koje su pretvorene u puke izvršioce želja neprikosnovenog Vladara, pokrivaju se mutni poslovi i sumnjivi ugovori, svi bez izuzetka sklopljeni na štetu opšteg interesa. Naravno da nijedna od ovih „specijalnih“ pljački NIJE bila od „specijalnog“ interesa za Republiku Srpsku niti u nadležnosti Specijalnog tužilaštva.

Glavni specijalni tužilac je nedavno donio naredbu o neprovođenju istrage u aferi „dva papka“ jer to, po njegovom nepogrešivom osjećaju NIJE bilo od posebnog interesa za RS, te je utvrdio (sam on zna kako) da nema dokaza o „kupovini“ poslanika, odnosno o krivičnim djelima davanja i primanja mita.
Specijalno tužilaštvo Republike Srpske odlučilo je da ne vodi istragu ni u predmetu Bobar banka, te je ovaj slučaj vratilo Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, jer ni to NIJE bilo od posebnog interesa za RS, zato što po njima „ne postoji sumnja u učešće lica iz entitetskih organa nije direktno oštećena imovina ili ugrožen budžet RS-a, niti su oni tu uočili elemente organizovanog kriminala“, uprkos šteti većoj od deset miliona maraka koliko je nestalo iz trezora Banke.

Nisu vodili istragu ni u slučaju „Trgoprodaja“ Prijedor, zato što se radilo o Budimiru Stankoviću, kumu i intimusu Predsjednika, koji se i dalje javno hvališe da upravlja Geodetskom upravom (na žalost to je živa istina).

Nije ih interesovao niti jedan prijavljen slučaj protiv zemljišno-građevinske mafije (lično sam podnio više krivičnih prijava), jer svi znamo kuda vode ti tragovi. Postoji nesumnjivo još mnogo prijavljenih krupnih slučajeva, koji nisu pobudili interesovanje Specijalnog tužilaštva, budući da su se oni specijalizovali za prikrivanje, zataškavanje i zakopavanje svih relevantih tragova koji vode do „krupnih zvjerki“.

Da ne bude da nisu nikada ništa uradili, pogledajmo sada neke od slučajeva za koje se glavnom specijalnom tužiocu „javilo“ da je za njih nadležan.
Specijalno tužilaštvo je 2007.g. spektakularnim hapšenjem funkcionera i službenika u Direkciji za privatizaciju pred TV kamerama, pokrenulo istragu za namještanje licitacije prilikom prodaje 66 državnih preduzeća. Znajući epilog ovog slučaja tj. da je pravosnažnom presudom utvrđeno da niko u Direkciji za privatizaciju nije počinio bilo kakvo krivično djelo u vezi sa privatizacijom državnog kapitala, postavlja se pitanje o stvarnom zadatku i namjeri „specijalaca“. Činjenica je da ovi ljudi nikad više neće moći biti optuženi za ova ista krivična djela, što znači da se time definitivno stavila tačka na priču o kriminalnoj privatizaciji i zacementirale pozicije mnogih sumnjivih "biznismena" koji su na ovaj način došli do svog prvobitnog kapitala.

Sličan sudski završetak imale su i 2008.g. optužnice Specijalnog tužilaštva protiv bivšeg direktora Robne kuće Boska u Banjoj Luci, bivšeg ministra trgovine i turizma u Vladi RS-a i njegovog pomoćnika. Okružni sud ih je oslobodio optužbi za nezakonitu prodaju poslovnih prostora ove firme, a Sud je Specijalnom tužilaštvu zamjerio da nisu razumljivo opisali činjenice, zbog čega mnogi imaju pravo da smatraju da je sudski proces protiv ovog trojca suštinski isfingiran da bi se pokazala nužnost hitne privatizacije “Boske”, ali i da bi se prikrile brojne nezakonitosti počinjene u tom procesu. Podsjetimo se da je upravo u vrijeme dok je trajao proces protiv Gašpara, Vrančića i Babića, Vlada Milorada Dodika prodala banjalučku Robnu kuću beogradskom konzorcijumu “Zekstra –Delta”, što tek predstavlja aferu za sebe.

Optužnica za kriminal u Željeznicama RS-a koju je Specijalno tužilaštvo podiglo u junu 2008. g. protiv 12 osoba dovela je, istina, do osuđujuće, ali krajnje simbolične presude. Okružni sud Banja Luka osudio je sve optužene na ukupno 6 godina i 4 mjeseca zatvora, pri čemu ne bi trebalo smetnuti sa uma činjenicu da je svjedok optužbe, prije nego što je mogao da svjedoči, pronađen mrtav (navodno počinio samoubistvo), kao da je cijeli slučaj odvijao na Siciliji, a ne na brdovitom Balkanu.

Optužnica za kriminal u slučaju Rafinerije nafte iz Broda podignuta je 2009.g. Okružni sud je bivšeg direktora Rafinerije Iliju Drpu, te Milana Bogićevića, bivšeg ministra privrede, energetike i razvoja u Vladi RS-a, u martu 2011. godine osudio na simbolične 2 godine, odnosno godinu i šest mjeseci zatvora, zbog zaključivanja štetnog ugovora o preradi nafte sa kompanijom Vitol iz Švajcarske, što je, opet, samo vrh ledenog brijega kriminala u Rafineriji.

Specijalno tužilaštvo je 2010.g. podliglo optužnicu u slučaju Medicinska elektronika protiv: Mile Radišića, vlasnika firme Grand Trade iz Banje Luke, Željka Kataline, bivšeg v.d. direktora Medicinske elektronike, i dr. da su na nezakonit način manipulisali cijenom 3,5 miliona akcija preduzeća, oštetivši imovinu RS-a za blizu 1,8 miliona KM. Vrhovni sud je donio osuđujuće presude (3 godine), ali je u međuvremenu Mile Radišić pobjegao u Beograd, izjavivši medijima da će se vratiti u Republiku Srpsku čim ponovo preuzme „kontrolu nad Tužilaštvom i Sudom“. Radišić je godinama, tačnije sve do 23. marta 2010. godine kada je uhapšen, tvrdio da je on lično postavio šefove Specijalnog tužilaštva. Od tada Radišić tvrdi da su mu se čelnici Specijalnog tužilaštva izmakli kontroli i da ih pod komandom drži Budo Stanković, kum i nesuđeni veleposjednik zemljišta u centru BL.

Bavili su se 2012.g. i načelnikom opštine Brod Milovanom Čerekom, koji je spektakularno uhapšen usred predizborne kampanje kao kandidat za prvog čovjeka opštine i koji je osuđen na 3 godine i 8 mjeseci zatvora za primanje mita. Iako su pare završile kod predsjednika SPRS-a Petra Đokića, koalicionog partnera niko nije smjeo ni krivo da pogleda, a kamoli privede.

Procesuirali su i slučaj „Fruktona“, čiji je epilog presuda Vrhovnog suda Srpske kojom su Nedeljko Popović, Slobodan Župljanina i Vitomir Đukić, zbog malverzacija prilikom privatizacije “Fruktone”, osuđeni na ukupno pet godina i tri mjeseca zatvora. U ovom slučaju je najintersantnije to da optužnica nije proširena na one koji su omogućili sva ta sporna i nezakonita knjiženja zemljišta i nekretnina „Fruktone“, iako prijava protiv ovih dugogodišnjih poslenika zemljišno-građevinske mafije postoji, kao i dokazi koji nisu mogli biti uništeni.

Mogli bismo i dalje redati „uspjehe“ Specijalnog tužilaštva, poput hapšenja šefice medicinskih sestara u KBC Paprikovac pod optužbom da je "kao šef jednog odjeljenja u Kliničkom centru Banjaluka, koristeći svoj službeni ili pretpostavljeni uticaj da se putem konkursa za prijem radnika u Klinički centar Banjaluka primi jedno lice na radno mjesto medicinskog tehničara, zahtijevalo od oštećenog lica određenu količinu novca". Ili protiv policijskog službenika Raca Dejana zbog postojanja osnovane sumnje da je "kao policijski službenik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske od oštećene zahtijevao, a dana 17.04.2015.godine i primio novčani iznos od 1.100,00 KM da u okviru svojih ovlašćenja ne izvrši službenu radnju koju bi morao izvršiti".

Mogli bismo, ali nećemo jer svako može da ode na internet stranicu Specijalnog tužilaštva i vidi kakve optužnice OD POSEBNOG INTERESA ZA RS oni podižu. U međuvremenu, naravno, karavani prolaze...

Priključi se za RSS feed