Login
<a class="gkTwitter" href="#">Twitter</a><a class="gkFb" href="#">Facebook</a><a class="gkPinterest" href="#">Pinterest</a><a class="gkGplus" href="#">Google+</a>

Pandurević pisala Dodiku: Treba da otpustiš svojih 19 savjetnika!

Potpredsjednica Srpske demokratske stranke Aleksandra Pandurević uputila je otvoreno pismo predsjendiku Republike Srpske Miloradu Dodiku u kojem reaguje na njegovo pismo srpskom članu Predsjedništva BiH Mladenu Ivaniću povodom Strategije spoljne politike BiH.

Pismo prenosimo u cjelosti, bez redakcijskih intevencija:

Srpska demokratska stranka očekuje da predsjednik Republike Srpke Milorad Dodik otpusti svojih 19 savjetnika koji ga nisu upozorili da je u pismu članu predsjedništva iz Republike Srpske Mladenu Ivaniću iznio gomilu netačnosti i gluposti, čime je ozbiljno narušio ugled institucije koju predstavlja. Takođe, očekujemo da sva pitanja koja se tiču Strategije spoljne politike BiH koja je postavio Mladenu Ivaniću, postavi premijerki Željki Cvijanović, Vladi Republike Srpske, bivšem predsjedavajućem Savjeta ministara Nikoli Špiriću i bivšem članu Predsjedništva Nebojši Radmanoviću.

Neupućeni Dodik i njegovih 19 savjetnika, koji optužuju Mladena Ivanića da je počinio jeres jer u Strategiji spoljne politike BiH stoji da bi ''BiH trebalo da aktivno prati zajedničku spoljnu i bezbjednosnu politiku EU i da bi u tom smislu trebalo unaprijediti sistem pridruživanja spoljnopolitičkim izjavama i restriktivnim mjerama EU prema trećim zemljama i subjektima", treba makar toliko da zna je taj dio prepisan iz odgovora na Uputnik EU na koji je saglasnost dala premijerka Željka Cvijanović i njena Vlada, te da to isto piše i u SSP-u koji je svojevremeno potpisao Nikola Špirić, a ratifikovao Nebojša Radmanović. Dakle, prema Dodiku, kriv je Ivanić jer citira zacrtane ciljeve Cvijanovićeve, Špirića i Radmanovića!

Što se pak tiče optužbi neupućenog Dodika da je Mladen Ivanić stavio van snage Rezoluciju Narodne skupštine o vojnoj neutralnosti, umjesto što pokazuje zavidnu količinu neinformisanosti, Dodik bi trebalo da pozdravi to što je Ivanić kroz Strategiju upravo afirmisao ovu Rezoluciju. Jedino što je stavio van snage jeste zahtjev Nebojše Radmanovića za članstvom u NATO, i time zaustavio čitav proces integracije na aktivaciji MAP-a koju je odobrilo Predsjedništvo BiH na čelu sa Nebojšom Radmanovićem.

Nakon Dodikovog pisma koje vrvi neznanjem o spoljnoj politici i dejtonskim ovlašćenjima raznih nivoa vlasti, potpuno je jasno da Mladen Ivanić u njemu ne može ni imati adekvatnog i stručnog sagovornika. Uostalom, kakve bi mu to savjete mogao dati čovjek koji je ušao u konflikt sa cijelim svijetom, međunarodno izolovao vlast Republike Srpske s kojom komuniciraju još samo predstavnici Južne Osetije i Abhazije, a očekuje se i posjeta delegacije Sjeverne Koreje, dok smo obrukani i u tradicionalno prijateljskom Izraelu. Za raliku od Dodika koji hiperprodukuje neprijatelje Srpskoj, Mladen Ivanić, Srpska demokratska stranka i Savez za promjene , Republici Srpskoj traže snažne i jake spoljne saveznike, i rezultat našeg rada jeste činjenica da najmoćnije države svijeta danas kažu da nema promjena ustavne strukture BiH, i da je Republika Srpska neosporna. To je razlika između vremena naše vlasti u Sarajevu i vlasti SNSD-a kada su bile svakodnevne međunarodne inicijative za centralizacijom BiH i brisanjem Republike Srpske.

Više...

Nova američka vojna strategija: Rusija i Kina glavni neprijatelji

  • Objavljeno u Svijet

U novoj američkoj vojnoj strategiji, koju je Pentagon objavio, kao glavni konkurenti Sjedinjenih Američkih Država navode se Kina, Rusija, Sjeverna Koreja i Iran.

"Međudržavno strateško suparništvo, a ne terorizam, sada predstavlja osnovnu brigu u sferi nacionalne bezbjednosti SAD. Kina je strateški konkurent koji koristi predatorsku ekonomsku taktiku za prijetnje susjedima i bavi se militarizacijom u Južnom kineskom moru. Rusija je narušila granice susjednih država i koristi pravo veta u odlukama svojih susjeda u oblasti ekonomije, diplomatije i bezbjednosti", navodi se u dokumentu.

Dodaje se da se nezakonita dejstva Sjeverne Koreje i njena nerazumna saopštenja nastavljaju, bez obzira na osudu Ujedinjenih nacija i sankcije, dok Iran, kako je navedeno, nastavlja da "sije nasilje i ostaje najznačajniji izazov za stabilnost na Bliskom istoku".

Šef Pentagona Džejms Matis je rekao da je u strategiji naglašeno da će suparništvo velikih država, a ne borba protiv terorizma, biti u centru pažnje Sjedinjenih Američkih Država.

"Nastavićemo da vodimo kampanju protiv terorista, ali je suparništvo s velikim državama, a ne terorizam, sada u fokusu nacionalne bezbjednosti SAD", rekao je Matis tokom predstavljanja nove strategije u Vašingtonu.

On je, takođe, ocijenio da vojna prednost SAD u vazduhu, na kopnu, na moru, u kosmosu i sajber-prostoru iščezava.

U novoj američkoj vojnoj strategiji je navedeno da je dugoročno strateško suparništvo s Kinom i Rusijom prioritet za SAD i da zahtjeva povećanje investicija u odbranu.

"SAD saopštavaju da Kina i Rusija 'podrivaju međunarodni poredak iznutra'", navedeno je u strategiji.

Pentagon je u vojnoj strategiji naveo da to što "Rusija podriva demokratske procese" i "širi svoj nuklearni potencijal" predstavlja prijetnju za SAD.

Sputnjik

Više...

Šta donosi nova američka strategija za Balkan

Američka nevladina organizacija Atlantski savjet u izvještaju o novoj američkoj strategiji za Balkan predlaže uspostavljanje stalnog američkog vojnog prisustva u jugoistočnoj Evropi, zalaganje za „istorijsko pomirenje“ sa Srbijom i obnavljanje reputacije Vašingtona kao istinskog posrednika u regionu.

Izvršni potpredsjednik ove organizacije Dejmon Vilson rekao je za „Glas Amerike“ da se Atlantski savjet zalaže za „unapređenje istorijskog procesa pomirenja sa Srbijom“ i da SAD budu istinski posrednik u postizanju napretka u dijalogu Beograda i Prištine ili pružanju pomoći Grčkoj i Makedoniji.

„Postoji velika šansa za Srbiju, pod liderstvom Aleksandra Vučića i SAD pod ovom administracijom da pokušaju da dovedu do istorijskog pomirenja dvije zemlje“, rekao je Vilson.

On je naveo da ima mnogo više oblasti u kojima dvije zemlje mogu da sarađuju, te podsjetio da, prema anketama i iz drugih izvora, biračko tijelo u Srbiji razumije da je budućnost Srbije u Evropi.

„Pod trenutnim liderstvom u Beogradu postoji šansa da pomognemo da se privedu kraju razgovori sa Prištinom, da se unese osjećaj povjerenja u taj odnos, ali i neminovnosti u pogledu budućnosti Srbije. To su teške odluke za predsjednika Vučića i Vladu Srbije, ali su jasno pokazali zainteresovanost i volju“, rekao je Vilson.

Na pitanje da li podržava zahtjev Prištine da se SAD direktno uključe u pregovore sa Beogradom, on je odgovorio da ima smisla da Vašington bude dio tog procesa, ali da je očigledno da, prije svega, treba da ga vode Beograd i Priština.

„EU će nastaviti da igra dragocjenu ulogu kao posrednik, ali Amerikanci ne bi trebalo da sjede napolju. Trebalo bi da imamo ulogu i pomognemo da se dijalog dovede do konstruktivnog završetka“, kaže Vilson.

On smatra da je neophodna aktivnija uloga SAD u regionu i tvrdi da „ako Vašington ne bude više angažovan, postoji rizik od izbijanja krize na Balkanu“.

Prema njegovim riječima, izvještaj Atlantskog savjeta treba da pošalje poruku da je sada pravo vrijeme za obnovljeni američki angažman u regionu i da postoji strategija kako SAD mogu da se pridruže EU i pomognu da Balkan postane dio Evrope i transatlantske zajednice.

glassrpske.com

Više...

Recept za pobjedu opozicije

  • Objavljeno u Autori

Danas, nešto manje godinu dana od opštih izbora u BiH, zaista je vrijeme da opozicija promijeni način rada, djelovanja i osmisli pobjedničku strategiju i mudrom taktikom sprovede pobjednički koncept koji će u samom startu biti definisan uspjehom

Kažu da ako stalno radite na isti način postizaćete iste rezultate. Ako su ti rezultati pozitivni, onda ne morate mijenjati taktiku i strategiju, ali ako su gubitnički, onda prije svega logika nalaže da promijenite način rada, taktiku, strategije...

Možda je to najbolja dijagnoza stanja u kojem se danas nalazi opozicija u Republici Srpskoj. Danas taj uhodan, ali neuspješan način djelovanja opozicije i pripreme za opšte izbore izgleda slično kao i 2006, 2010, 2014. godine. Stranke opozicije organizuju skupštine, pišu se programi, pozicioniranje unutar partija za kandidatske statuse na poslaničkim listama i grčevita unutarstrančka bitka u kojima puca na sve strane, a pojednci nezadovoljni svojim statusima prelaze u vladajuće partije da bi tako došli do privilegija, jer 12 godina je stvarno dug period za jedan život, a kamoli političku karijeru.

Ono što karakteriše opoziciju pred svake opšte izbore je izlazak za NSRS i PSBiH u više kolona, a da zajedniče kandidate za najviše inoksne funkcije predlažu i predstavljaju javnosti u krajnjem zakonskom roku, minut do 12. Mišljena sam da je to jako loša strategija koja zbog uskostranačkih interesa završi tako da na kraju jedva dođemo i do zajedničkih kandidata u julu mjesecu, a onda je nemoguće za 60 dana organizovati ozbiljnu izbornu kampanju i poraz dođe kao nešto očekivano.

Moram da priznam da mi i ovaj put to izgleda tako jer svi znamo kad na dnevni red dođe ko će i iz koje partije biti kandidat za koju funkciju, a pogotovo imena, nastupiće haos, svađe i zahlađenje odnosa u opoziciji do proljeća izborne godine. Tad je kasno za dogovor i ko igra na tu kartu, igra za aktulnu vlast.

Prosto analizirajući izbornu statistiku od 2006. do danas taj način rada, djelovanja, strategije, unutarpartijski i međupartijski odnosi - sve to nije dalo rezultat, uz jedan izuzetak, a to je pobjeda Mladena Ivanića za srpskog člana Predsjedništva BiH, mada je i oko njegove kandidature bila čitava drama.

Danas, nešto manje godinu dana od opštih izbora u BiH, zaista je vrijeme da opozicija promijeni način rada, djelovanja i osmisli pobjedničku strategiju i mudrom taktikom sprovede pobjednički koncept koji će u samom startu biti definisan uspjehom.

Dozvoliću sebi potpuno neopravdano, ali iskreno predložim opoziciji novi pobjednički koncept i uvjeren sam da je ovo put promjene, put pobjede.
Opozicija u Republici Srpskoj, ako želi da pokrene promjene, mora da postane alternativa!

Dug je put do tog cilja i pred nama je ozbiljan, odgovoran put u kojem nema mjesta ličnim sujetama, stranačkim kompromisima da bi regionalne partijske strukture bile zadovoljene, pa tek onda na izbore.

Da bi opozicija postala alternativa i sljedeće 2018. godine pobjedila na izborima mora imati kapacitet odnosno legitimitet ostvaren na izborima i to:

1.Pobjeda kandidata opozicije za predsjednika Republike Srpske
2.Pobjeda kandidata opozicije za člana Predsjedništava BiH iz Republike Srpske
3.Broj osvojenih poslaničkih mandata iz sadašnje opozicije u NSRS mora biti najmanje 35
4.Broj osvojenih poslaničkih mandata u PSBiH mora biti najmanje 6

Ključno pitanje je kako ostvariti taj rezultat. Blic odgovor na prvu bi bio da do tog cilja opozicija ne može doći na način kako je do sada radila. Znači promjena kreće od samih sebe.

Zato bez okolišanja, a nakon više od mjesec dana ozbiljne rezultatsko-izborne analize i razgovora sa najmanje stotinjak sagovornika iz različitih starosnih, obrazovnih, teritorijalnih i partijskih struktura zaključujem i predlažem sljedeće:

1.Da opozicija izađe sa zajedničkim kandidatima za inokosne funkcije u novembru mjesecu ove godine i odmah predloži personalno kandidate za iste funkcije
2.Da opozicija usvoji odluku da na opšte izbore izađe sa zajedničkim-jedinstvenim listama za nivo NSRS i PSBiH
3.Usvoji jedinstven program za oporavak-obnovu naše otadžbine
4.Predloži alternativnu vladu RS i delegira budućeg premijera koji će imenovati tim po sektorima-ministarstvima koji će prestavljati budući ministri u ministarsvima Republike Srpske, a koji će imati za cilj sprovođenje programa (ključnih 6 do 7 resora)

Kratko da obrazložim zašto sam predložio bas ovaj koncept:

•Neophodno je godinu dana pred izbore izaći sa imenima zajedničkih kandidata za predsjednika Republike Srpske i člana Predsjedništva BiH da bi dobili jedinstvenu podršku svih opozicionih struktura i onih koji su protiv režimskih kandidata i da u ovoj vremenski dugačkoj kampanji iskomuniciraju praktično sa svim domaćinstvima u Republici Srpskoj. Nažalost, to je i moguće jer nas je sve manje i tu nema kompromisa. Teren, teren, komunikacija non-stop od dana objave kandidata za inokosne funkcije i ko to ne može, on neće biti pobjednik već kalkulant, a narodu je dosta svega pogotovo ispraznih predizbornih mitingašenja. Kandidati za ove funkcije trebaju biti isključivo oni pojedinci koji u kontinuitetu imaju dobar rejting u javnosti

•Nepohodno je da opozicija usvoji odmah u novembru odluku da na izbore ide sa jednom jedinstvenom listom za nivo NSRS i PSBiH. To je najteža odluka, ali to mora biti imperativ jer sve druge kombinacije će dovesti opoziciju u ulogu koja nije alternativna i svešće je na robovanje unutrarpartijskim ciljevima i kombinacijama, a ne brigu za promjene i zajednički rezultat. Izgovora da do toga ne dođe će biti bezbroj i svi razlozi će biti plod straha, a ne vjere onih koji ih budu saopštili

Benefiti jedne jedinstvene opozicione liste su ogromne! Pod broj jedan postajemo jasni i odlučni prema svakom građanu/biraču u RS u mnoštvu partija, oni ne znaju više kome da poklone povjerenje.

Stvara se crno-bijela izborna slika i jasan izbor ili mi (bijela boja, boja oslobodioca) ili oni koji su čitavu otadžbinu u crno zavili, jer su za ovih 12 godina uništili privredno finansijski sistem RS.

U crno-bijelom konceptu nema mjesta i prostora za političke koncepte poput DNS ili Stevandićeve partije koje svoj rast baziraju na lažnoj poziciji političkog centra. U ovakvom konceptu baš poput socijalista moraju u čvrst zagrljaj sa SNSD-om, a tu prostor za rast i osvajanje opozicionih i neodlučnih glasača ne postoji.

Matematička izborna kalkulacija obezbjeđuje opoziciji sinergijski rezultat za NSRS po dva minimalno u izbornim jedinicama, a u pojedinim čak i pet direktnih mandata što u zbiru znači minimalno 27 direktnih i 7-9 kompenzacija zbog ozbiljnih viškova koji će ostati od direktnih mandata (autor ovog koncepta neće biti na kompenzacionoj listi na sledećim izborima) što iznosi 35 i više mandata za NSRS.

To je jako dobar rezultat i uz pobjedu opozicionog kandidata za predsjednika RS daje realnu mogućnost za promjenu vlasti na nivou Republike Srpske. Kad kažem realne, onda potpuno opravdano tvrdim da bi jedinstvena lista opozicije imala najveći broj poslaničkih mandata od svih lista koje bi ušle u parlament. To ne samo da daje mogućnost, već i obavezu predsjedniku Republike Srpske da kanidatu za premijera te liste da mandat za satav nove vlade i to potuno legitimno. Sve ostale kombinacije za dvije ili tri opozicione izborne liste ne mogu da dovedu do ovog rezultata koju bi minimalno ostvarila JEDINSTVENA OPOZICIONA LISTA.

Za protivnike ovog koncepta, ovom prilikom želim da ponovim onu čuvenu tezu koju smo svi zajedno mnogo puta do sada izgovorili. Promjene u RS zavise od ukupnog rezultata opozicije, a ne pojediničnog uspjeha neke opozicione partije ili pojedinca. Zato, dragi prijatelji opozicionari, pamet u glavu jer i i uz pobjedu našeg kandidata za predsjednika Republike Srpske to neće biti dovoljno za promjene, ako rezultat bude kako to predviđanju istraživanja, a to je maksimalan rezultat u dvije ili tri kolone od 25-30 mandata. Pun pogodak za ovaj koncept bi dala izmjena Izbornog zakona BiH koja bi rezultate stranaka za mandate u skupštini računala odnosno djelila sa rednim brojevima 1,2,3,4,5...a ne kao do sada 1,3,5...

Što se tiče zajedničke liste za PSBiH, ovakav nastup za koji i ne postoji mnogo otpora u opozicionim strukturama donosi priliku da u izbornoj jedinici broj 3 prestigne SNSD i tu za razliku od prošlog puta osvoji 2 direktna mandata. Uz pretpostavku da će DNS ići samostalno rezultat bi u totalu sa komenzacijama bio egal odnos 6:6. Čini mi se da će ovaj put stranke sa sjedištem u Sarajevu imati prostora da napadnu čak 2 kompenzaciona mandata jer će njihova taktika biti da ovaj put idu u dvije kolone. Socijalisti i Stevandićeva stranka nemaju ni promil šanse da samostalno osvoje komenzacioni mandat.

Pobjedom za člana predsjedništva kao i prošli put i uz egal na poziciji za PSBiH dobijamo pun legitimitet da opet učestvujemo u formiranju skupštinke većine i da iz naših redova predložimo presjedavajućeg Savjeta ministara BiH koji će u sledećem mandatu biti Srbin. Složićete se da je i ovo fantastičan razultat i potpuno preuzimanje odgovornosti na svim nivoima BiH.

•Program mora biti jedinstven i mora da bude sublimacija programa svih opozicionih partija jer da bi bili jasni građana moram izaći sa rješenima za oporavak i obnovu Republike Srpske koji će biti jedinstven. Poznajući lično stručne ljude u svim opozicionim strankama vjerujem da će se oko ovoga vrlo brzo složiti i za kratko vrijeme napraviti programski koncept koji će svi u ovih godinu dana prenositi građanima širom naše otadzbine. Obaveza je da sva reformska i ključna zakonska rješenja usvojimo odmah nakon konstitutivne sjednice skupštine NSRS u sledećem sazivu a prije formiranje Vlade RS koja će imati obavezu da sprovodi već zacrtanu politiku i program sa kojim će biti upoznati svi građani.

•Formiranje alternativne vlade Republike Srpske i predstavljanje njenog budućeg premijera nije marketinški trik već iskrena želja da građanima predstavimo tim ljudi i kandidata za ministre koji će voditi buduću Vladu RS i koji imaju jasan plan i način kako dalje u ovoj teškoj finansijskoj dubiozi. Tu alternativnu vladu treba da vode političke i stručne ličnosti od kredibilteta koji su potpuna suprotnost od trenutne postave nesposobne Vlade RS. Tako ćemo biti jasni svima i građani će znati koga biraju i ko će sutra voditi ključne resore a ne kao aktuelna vlast u kojoj iskljucivo jedan čovjek odlucuje sastav budućeg kabineta Vlade RS. Znači jasan program, stručnost, predanost, otvorenost i komunikacija idućih godinu dana će obezbijediti da se u sam izborni proce uključi mnogo nosioca politika a samim tim i veliki broja kadrova koji će biti u mogućnosti da iskomuniciraju program buduće vlade sa svima. Sve ovo treba primjeniti ali sa drugim nadležnostima i za Savjet ministara BiH ali računajući samo na predsjedavajućeg i maksimalno 3 srpska ministra.

Zaista u realizaciji ovog koncepta bi učestvovalo nikad više kadrova i timova, to jednostavno mora donjeti dobar rezultat i u javnosti ali i na izborima.

Ovaj put neću o drugom stubu kampanje koji ja nazivam dan izbora, ali samo ću reći da jedinstven nastup opozicije na svim nivoima omogućava fantastičan preduslov za kontrolu izbornog procesa i delegiranje najboljih 6000 ljudi koji će braniti pobjedu na biračkim mjestima a koju osjećam da je tu pred nama. Da ne zaboravim opozicija mora kao jedan od ključnih uslova za održavanje legalnih izbora postaviti u vezi izmjena Izbornog zakona i to da glasački listići moraju biti skenirani prije ubacivanja u providne glasačke kutije. Ukoliko do toga ne dođe uvjeren sam da će režim u Republici Srpskoj opet masovno pokrasti izbore, kako manipulacijiom biračkim odborima tako i starim sistemom kupovine glasova tzv. bugarskim vozom.

i to je to, zvuči jednostavno i već mnogo puta do sad izgovoreno, napisano ali iskreno sam uvjeren da od potpune realizacije ovog koncepta zavisi pobjeda na izborima i toliko željene promjene! ovo je jednostavan recept i ako izbacite samo jedan njegov dio onda rezultat neće biti uspješan.
do tada ostaje da vidimo da li će pobjediti vjera, razum, jedinstvo, logika i jasna strategija ili će kao do sad bti samo kalkulanstvo, politikanstvo, nejedinstvo, improvizacija koja je ne samo opoziciju već i Republiku Srpsku dovela do izumiranja.

Da vjera pobijedi strah, živjela nam naša otadžbina Republika Srpska!

Vaš narodni poslanik Adam Šukalo, 27. Oktobar 2017. godine.

Više...

Kakva nam je diplomatija i ko su sve ambasadori BiH

Bosna i Hercegovina još nema Zakon niti Strategiju vanjske politike, premda se ovaj dokument najavljuje godinama. U međuvremenu, javnost je i dalje u nevjerici zbog činjenice da su brojni ambasadori koji su imenovani da predstavljaju našu zemlju u svijetu često bez ikakvog iskustva u diplomatiji, pa čak i bez znanja stranih jezika.

Osim poznatih političkih figura, koji po funkciji, imaju bilateralne susrete sa svjetskim moćnicima, Bosna i Hercegovina ne može se pohvaliti velikim brojem karijernih diplomata, čiji bi zadatak bio da poboljšaju imidž zemlje u svijetu.

BiH od samostalnosti nema Zakon niti Startegiju vanjske politike, kojim bi bili definirani i kriteriji za imenovanje ambasadora. Državno Predsjedništvo je u maju prošle godine donijelo odluku o izradi Strategije vanjske politike od 2017. do 2020. godine, kao i odluku da se formira Radna grupa, ali gotovog dokumenta još nema. Šef bh. diplomatije, Igor Crnadak za N1 tvrdi da se Radna grupa nedavno sastala, te da je odlučeno da radni tekst zakona o vanjskim poslovima bude gotov do septembra.

"Mi smo zaključili da se radni dokumenti i strategije ili smjernica o vanjskoj politici i radni dokument zakona u toku devetog mjeseca pusti u ekspertsku raspravu u Banjaluci, Sarajevu, Mostaru i Brčkom, te da u oktobru mjesecu ga pustimo u parlamentarnu proceduru", otkriva Igor Crnadak, ministar vanjskih poslova BiH.

Vanjska politika BiH provodi se stihijski, a jedini dokument koji daje kakav-takav okvir su Opšti pravci i prioriteti, usvojeni 2003. godine. U tom dokumentu šturo se navodi da će Bosna i Hercegovina razvijati bilateralne odnose sa državama članicama PIC-a, SAD-om, Rusijom, Velikom Britanijom, Francuskom, Kinom, članicama Evropske unije, državama u regiji i članicama Organizacije Islamske konferencije.
Zbog nepostojanja jasnih kriterija, iz zgrade Predsjedništva BiH u susjedno zdanje Ministarstva vanjskih poslova ponekad se šalju čudne odluke o imenivanju ambasadora koji nas predstavljaju u svijetu.

Mnogi su ostali u nevjerici i nakon imenovanja aktuelnog saziva Predsjedništva. Mandat je počeo ostavkom SNSD-ovog Ranka Škrbića u Beogradu, uz obrazloženje da se ne slaže sa Mladenom Ivanićem, te da su nastojali da diskretiraju njegovo ime. Na Škrbićevo mjesto došao je SDS-ov Lazar Mirkić. On je na ambasadorsku poziciju u Srbiji došao iz poslaničke klupe u Banjaluci, a godinama se bavio uzgojem pilića, što sa diplomatijom i nema mnogo veze.

SDS je svoj kadar poslao i u Ujedinjene Arapske Emirate, vrlo važnu destinaciju sa aspekta investicija u našu zemlju. U Abu Dabiju sjedi Zoran Miličević, koji je prije diplomatije bio tehnički direktor kamenoloma u Istočnom Sarajevu.

HDZ-ov Tomislav Leko, ambasador je BiH u Beču, premda je rođeni Zagrepčanin. Prema medijskim navodima, nije se proslavio kao menadžer Zračne luke Zagreb, ali je zato, kažu upućeni, blizak Draganu Čoviću.

Kao ostatak prošlih vremena, SNSD-ovac Đorđe Latinović i dalje je ambasador BiH u Podgorici. Prije imenovanja, bio je savjetnik Nebojše Radmanovića u državnom Predsjedništvu. SDA je zazuzeo, kasnije će se ispostaviti, stratešku poziciju u Haagu. Mirsada Čolaković, ambasadorica u Holandiji, našla se u jeku afere otvaranja pisama članova Predjedništva BiH, usljed podnošenja zahtjeva za reviziju presude protiv Srbije. I Haris Bašić, kadar je SDA, iz Izetbegovićevog kabineta uputio se u svijet danske diplomatije.

Tarik Sadović, također SDA-ovac, predstavlja zemlju u Kataru, smijenjeni je ministar sigurnosti, prepoznatljiv kao diplomata kojem strani jezici nisu jača strana. Bakir Sadović, ambasador BiH u Australiji, također je radio u kabinetu Bakira Izetbegovića. Upućeni kažu da, prema postojećoj praksi, svako ko je blizak članovima Predsjedništva može postati ambasador, bez ikakvih drugih kriterija.

"Oni se jadni drugima ne miješaju. Postoji džentlmenski dogovor da svaki član imenuje svoje ambasadore, i to funkcionira po principu 'ja tebi ti meni'. MVP je tu samo da obuči te ljude, a događalo se do sada da su ljudi, koji su imenovani za ambasadore, prvi put se susretali sa ustavnim i političkim uređenjem svoje zemlje", navodi Nedžma Džananović, ekspert za vanjsku politiku.

Premda je prilično neuređena, vanjska politika BiH troši značajna sredstva poreznih obveznika. Ministarstvo vanjskih poslova samo lani je na plate potrošilo 24 miliona maraka, na putne troškove milion i po, a na unajmljivanje prostora i opreme više od pet i po miliona.

N1

Više...
Priključi se za RSS feed