Ne vidim da je moguć napredak ni u Crkvi ni u državi gdje se niko ne buni ni protiv čega, rekao je Vladika Grigorije nakon odluke Sabora SPC da napusti mjesto episkopa zahumsko-hercegovačkog i preuzme Frankfurtsku eparhije i preseli se u Njemačku.
On je u intervjuu za “Nedeljniku” obraložio kako je došlo do te iznenadne odluke.
– Kada se, posljednjeg dana saborskog zasjedanja, raspravljalo o sudbini Eparhije frankfurtske i sve Njemačke, između ostalog, postavilo se i pitanje ko bi mogao da se prihvati tog zaduženja i sjedne na tamošnji episkopski tron. Budući da do rješenja, ni poslije višečasovne rasprave, nismo uspeli da dođemo, vladika budimljansko-nikšićki Joanikije predložio je da ja preuzmem tu obavezu i odgovornost, obrazlažući taj svoj prijedlog činjenicom da u obavljanju arhijerejske dužnosti imam višedecenijsko iskustvo, ali da isto tako, zbog svojih godina, imam i dovoljno energije i entuzijazma da se posvetim novoj misiji – rekao je Vladika Grigorije “Nedeljniku“.
Vladičin prijedlog mi se učinio smislenim, dodao je on i pojasnio da je jedina njegova molba bila je ta da novog zahumsko-hercegovačkog vladiku biraju među hercegovačkim monasima koji poznaju tamošnji narod i prilike.
– Predložio sam oca Dimitrija koji je istinski monah i isposnik, molitvenik i smirenouman čovjek. O tome sam odavno razmišljao. Imao sam na umu da novi hercegovački vladika ne mora biti vičan biznisu i politici. Jer mnogo toga je izgrađeno, a eparhija je ekonomski stabilna i nezavisna, pa je samim tim i politički nezavisna. Novi episkop ima mogućnost da radi ono što najbolje zna – da se moli Bogu i propovijeda. To je bila moja vizija – rekao je on.
Vladika Grigorije je dodao i da odlazak u Njemačku doživljava kao “još jednu misiju te, u izvjesnom smislu, i izazov, a sa svješću da je i jedno i drugo moguće samo uz Božju pomoć”.
– Veoma je važno za svakog čojveka to idenje napred, u susret novim obavezama, dužnostima, odgovornostima te izazovima koje život pred nas postavlja. Statičnost već sama po sebi nije dobra i ponekad su promjene nužne kako bismo se trgli i pomjerili iz životne zaparloženosti i prividne sigurnosti na koju smo navikli – rekao je on između ostalog.
