Kako robijaši nadmudre sistem pri spektakularnim bjegovima iz zatvora?

Društvo

Noćna mora svakog kriminalca je odlazak iza zidina zatvora u ćeliji s maksimalno deset kvadrata, gdje svjetlost dana jedino mogu vidjeti kroz ključaonicu čeličnih vrata.

To će vam reći svaki osuđenik, čak i onaj koji je svega mjesec proveo iza rešetaka, pa ne treba čuditi što se bijeg ili pokušaj bijega iz zatvora i danas često dešavaju u svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini.

Njihova želja da se domognu slobode tjeraju ih da budu veoma maštoviti pa su o nekim bjegovima, poput onog iz američkog Alkatraza, snimani i filmovi.

Bosanskohercegovačka javnost i danas se sjeća spektakularnog bijega Amela Sejfovića iz Kazneno-popravnog zavoda u Sarajevu. Sejfović je tada digao sve policijske agencije u BiH na noge.

Iako se može reći da je lukavo nadmudrio sistem, jer su mu čuvari, pa i bolničar (trenutno im se sudi, op. a.), pomogli da se domogne slobode, na koncu je, kao i većina bjegunaca, pao u ruke policije. I ovaj primjer je pokazao da je bijeg iz zatvora skoro pa nemoguće izvesti ukoliko osuđenik ili pritvorenik nema pomoć iznutra.

– Struktura stražara u svakom zatvoru je takva da je potkupljiva. Najlakše je potkupiti čuvare, koji imaju mizerne plate. Pitate li se odakle dolazi droga u zatvor? Odakle dolaze mobilni telefoni i drugi nedozvoljeni predmeti? Isto je i s bijegom. Osuđenici često pribjegavaju i drugom načinu te koriste razna transportna sredstva koja imaju tu privilegiju da ulaze u zatvor.

Ne treba potcijeniti ni ljekare i advokate koji nerijetko imaju svoje uloge u bijegu, jer također imaju privilegiju da ulaze i izlaze iz zatvora. Kopanje tunela, bušenje zidova i slično možete vidjeti samo u filmovima. Svaki zatvor je jedna velika mreža. Drugim riječima, zatvorenik, ukoliko uspije da izbije zid ćelije i izađe, recimo, u jedan hodnik, dočeka ga drugi i tako ukrug – pojašnjava Marko Nicović, bivši prvi čovjek beogradske policije.

Prema riječima Nicovića, ima i zatvora iz kojih je, osim pomoći iznutra, neophodna pomoć i izvana.

– I danas se priča o braći Šaranović. Brane (Branislav, op. a.) je bio u njemačkom zatvoru. Slobo (Slobodan, op. a.), koji je bio na slobodi, skovao je plan s bratom te je prislonio eksploziv na zidine zatvora. Digao je u vazduh dio zida i napravio otvor u trenutku dok je Brane bio na šetnji u dvorištu pa su zajedno pobjegli – prisjeća se Nicović.

Mnogi eksperti kažu da je bijeg, uslovno rečeno, lakše izvesti nego se zadržati na slobodi.

Plaćaju skrivanje

– Skupo se plaća skrivanje i ko nema novca za skrivanje vrlo brzo završi opet s lisicama na rukama. FBI (Savezni istražni biro SAD, op. a.) u svom pravilniku kaže da čovjek koji se ne krije troši dolar, a čovjek koji se krije deset dolara. Dakle, bjegunac mora platiti skrivanje, što podrazumijeva minimalno hranu, vozilo i stan, koje opet mora često mijenjati kako mu ne bi ušli u trag. Tu su još i jataci, koji rijetko rade besplatno. Međutim, osoba koja se našla na slobodi, jednostavno, ne pita za cijenu kako je ne bi otkrili – zaključio je Marko Nicović.

Beskrajne mogućnosti

On nije nam znao reći postoji li savršeni bijeg iz zatvora.

– Ono što vam mogu reći i što je praksa pokazala jeste da su beskrajne mogućnosti bijega iz zatvora. Šta sve smišljaju, šta su sve u stanju uraditi kako bi se domogli slobode ne biste vjerovali. Treba reći da osoba koja se odluči za bijeg, osim pomoći iznutra, izvana i logistike za kasnije skrivanje, mora biti spretna i mentalno i fizički – kaže Nicović.

Nema pravila, svi bježe

Marko Nicović kaže da, iako mnogi misle da iz zatvora bježe većinom osuđenici na dugotrajne kazne zatvora, to nije tačno.

– Nema pravila. Bježi i onaj što je osuđen na mjesec zbog krađe šteke cigareta, kao i neki serijski ubica koji ima doživotnu robiju – rekao je Nicović.

Bijeg francuskog teroriste iz sarajevskog zatvora

Skoro 20 godina je prošlo otkako je iz Kazneno-popravnog zavoda „Miljacka“ u Sarajevu pobjegao opasni kriminalac i terorista, Francuz Lajonel Dimon, a sve okolnosti ovog bijega ni nakon toliko vremena još nisu razjašnjene.

Dimon je u BiH osuđen na 20 godina zatvora zbog pljačke benzinske pumpe u zeničkom naselju Raspotočje 1997. godine, gdje je jedan policajac ubijen, te zbog napada na prodavnicu oružja „Autotec” u Zenici, kada je smrtno stradao čuvar radnje.

Dimon se od 2003. godine, kada je lociran i uhapšen u Njemačkoj te izručen Francuskoj, nalazi iza rešetaka, gdje služi kaznu zatvora od 30 godina. Dimon je u Kantonalnom sudu u Zenici s Moludom Bugelanom16. jula 1997. godine osuđen na 20 godina zatvora.

Policajcima pobjegao iz vozila dok su točili gorivo

Kriminalac Boris Pajić je bio osuđen na kaznu zatvora od tri godine i četiri mjeseca zbog razbojništva i krađe u Livnu i Tomislavgradu, no bio je u bijegu. Uhapšen je u avgustu 2007. godine u Sloveniji, odakle je isporučen vlastima u BiH i odmah upućen na izdržavanje zatvorske kazne.

Tu kaznu je služio u KPZ-u Zenica, ali je bio prebačen u Bihać poslije žalbe na premlaćivanja.

S obzirom na to da se dovodio u vezu kao saučesnik u ubistvu Marka Peraka, radnika benzinske pumpe u Mesihovinama, u novembru 2009. godine dvojica inspektora MUP-a Unsko-sanskog kantona izvela su ga iz KPZ-a Luke da bi ga odveli na saslušanje.

Kada su policajci vozilo zaustavili na pumpi „Panter“ u naselju Bosanska Otoka kako bi vozač natočio gorivo, Pajić je iskoristio priliku i pobjegao.

Devetorica pobjegla iz zatvora

Devet zatvorenika iz Ustikoline, osuđenih za teška krivična djela, pobunilo se početkom 2009. godine i uz upotrebu oružja pobjeglo iz zatvora. Osuđenici su u večernjim satima napali i razoružali stražare, jednoga čak i ranili, te se automobilima uputili prema Sarajevu.

Sedmorica od devet bjegunaca su Sarajlije, trojica su u zatvoru služila zatvorsku kaznu za ubistvo, a ostali zbog preprodaje droge, krađa i drugih krivičnih djela.

Zajedničkom akcijom pripadnika MUP-a KS i Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo tada je najprije uhapšeno pet, a potom još trojica bjegunaca na području Vojkovića i Hrasnice, dok se za devetim neko vrijeme tragalo.

Šta kažu zakoni u BiH?

Prema Krivičnom zakonu Federacije BiH, onaj ko upotrebom sile ili prijetnjom da će direktno napasti na život ili tijelo druge osobe pobjegne iz krivično-popravne ustanove ili zatvora bit će kažnjen kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.

Krivični zakon Repubilke Srpske kaže da će onaj ko upotrebom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će neposredno napasti na život ili tijelo pobjegne biti kažnjen zatvorom od šest mjeseci do pet godina.

U Krivičnom zakonu Brčko Distrikta stoji da onaj ko upotrebom sile ili prijetnjom da će neposredno napasti na život ili tijelo druge osobe pobjegne iz kazneno-popravne ustanove ili zatvora bit će kažnjen kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina, piše Avaz.ba.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *