“Kulturni” dio Kočićevog zbora u Stričićima kod Banjaluke obično završi do podne, nakon čega nastaje “narodno veselje”.
Tako je bilo i ovaj, 51. put. Narodno veselje manje-više označava opijanje i prežderavanje pod šatorima, garnirano predsjednikovim pjevanjem i tradicionalnim borbama bikova.
Ovog puta nismo vidjeli da li je predsjednik Srpske nekoga ponovo častio sa pola radničke “plate” ali smo zabilježili ples djevojaka oko štangle i “kermice” u grudnjaku.
Kako je svaka druga godina predizborna, ovo je bila sjajna prilika da se narodu ponudi “hljeba i igara”, a to što se Petar Kočić, čija bi se kritika ondašnjeg političkog života mogla lako primjeniti i danas, bez ijedne promjenjene riječi, vjerovatno okreće u grobu usud je od kojeg ne možemo, i ne želimo, pobjeći.
Društvene mreže su takođe pune glasova “za” i “protiv”, a tako će očigledno biti i ubuduće.
Organizatorima “Kočićevog zbora”, zarad promocije kulture, sigurno ne pada na pamet da “čačkaju mečku”, kako ne bi ostali i bez ono malo publike.
EuroBlic
