‘Klasični kabinetlija bez skrupula, bez ikakvih stručnih kompetencija da vodi ovakav sistem, veoma brzo doveo je na ključna mjesta ljude slične njemu’. Bio je to okidač da se ova televizija uruši, od kvaliteta programa do drastičnog pada gledanosti čak i Dnevnika
Generalni direktor RTRS Draško Milinović (43) kao da ne osjeća krizu koja potresa Javni RTV servis Republike Srpske. Za tri i po godine direktorovanja postao je ponosni vlasnik luksuznog džipa, ali i penthausa u Banjaluci u kome se sada baškari sa Željkom Dragičević, nekadašnjom voditeljkom RTRS (Dnevnik, Oči u oči), a kasnije šeficom kabineta premijera Džombića.
Inače, njih dvoje su prošli gotovo identičnu putanju u naglom usponu do dobro plaćenih pozicija u premijerskim kabinetima, a potom se ponovo vratili na RTRS. Milinović je za generalnog direktora RTRS došao direktno sa pozicije šefa kabineta premijerke Cvijanović.
Šuškalo se da je Milinović, iako u braku, sa dolaskom Željke Dragičević u RTRS ušao s njom u ljubavnu vezu, da su znali često da se otisnu na poznate turističke i šoping destinacije.
Prilikom jedne takve šoping ture, u sred dana i radne sedmice, nedavno ih je u Beogradu uhvatila kamera našeg fotoreportera.
Ova ljubav nerijetko je plaćana i iz kase RTRS, o čemu svjedoče računi za hotelski smještaj i usluge na njihovo ime.
Radnici svjesni da RTRS propada
U svojih 25 godina postojanja Radio-televizija Republike Srpske nije nikad lošije stajala finansijski, ali ni organizaciono i kadrovski. To se moglo vidjeti i iz pisma grupe radnika RTRS-a koje su proljetos uputili Narodnoj skupštini RS, koja je osnivač ovog medija.
-Potpuno uništenje RTRS započelo je dolaskom Draška Milinovića ne čelo preduzeća. Klasični kabinetlija bez skrupula, ne komunicira sa radnicima, ne pozdravlja nas na hodniku, uz to čovjek bez ikakvih stručnih kompetencija da vodi ovakav sistem, veoma brzo doveo je na ključna mjesta ljude slične njemu, napisali su radnici RTRS u podužem pismu.
Finansijski, odnosno izvještaji o poslovanju u posljednje dvije godine pokazali su da je RTRS dovedena na rub propasti, uprkos činjenici da se na godišnjem nivou prikupi preko 20 miliona maraka samo po osnovu takse. To bi, uz prihode od marketinga i dotacije Vlade RS bilo više nego dovoljno za finansiranje kvalitetnog programa i plate zaposlenih, ali pod uslovom da se domaćinski upravlja tim novcem.
Umjesto toga, oko 570 zaposlenih prima gotovo iste plate kao i prije desetak godina, kada je budžet RTRS bio upola manji. Danas plate primaju bez uplaćenih doprinosa, zbog čega ih sa šaltera FZO često vraćaju neovjerenih zdravstvenih knjižica.
Oni koji nisu imali sreće da posao na RTRS dobiju za stalno, prijavljeni su na pola radnog vremena, a rade puno radno vrijeme pod prijetnjom otkaza. Oko 50 honoraraca je krajem prošle godine otpušteno, a otpuštanja su postala uobičajena pojava.
Pri tom, dovođenje novih radnika na RTRS ne prestaje. Mahom je to administrativno osoblje koje radi u pratećim službama, dok novinara, snimatelja, montažera i realizatora i dalje ima premalo ili na knap.
Danas su kratkoročne finansijske obaveze RTRS-a premašile vrijednost njegovog kapitala, a postavlja se i pitganje vjerodostojnosti izvještaja za 2016. godinu, za kojeg mnogi tvrde da je fingiran i u finansijskom, ali i u dijelu koji se odnosi na podatke o gledanosti i realizaciji programskih sadržaja.
Kada opozicija kritikuje loš rad generalnog direktora RTRS, Milinović im lakonski uzvraća tvrdnjom da vrše nezapamćen politički pritisak na Javni servis.
Magazin Faktor
