U Republici Srpskoj tradicionalnim sušenjem šljive bave se uglavnom stanovnici ruralnih područja, i to najviše u Ugljeviku, Tesliću i Kneževu.
Sušenjem voća na tradicionalan način, uglavnom šljiva, bave se domaćini koji uzgajaju manje količine voća, pa mu na taj skoro duplo način povećavaju prodajnu cijenu. Najveća konkurencija im je sušeno voće koje stiže iz Srbije.
Tehnologija nije zahtjevna, ali je ipak treba poznavati. Voće ne suši niko ko ga intenzivno proizvodi, jer za to nema vremena, iako je posao isplativ i država subvencioniše nabavku industrijskih sušara sa 50 odsto. Poređenja radi, za jedan kilogram sušenih šljiva potrebno je oko četiri kilograma svježeg voća. Kada bi ga seljak prodavao svježeg, dobio bi najviše četiri marke, a za kilogram sušenih šljiva dobije oko osam maraka.
Predsjednik Udruženja voćara RS Dragoja Dojčinović kaže da uzgajivači ubiru solidan prihod od sušenih šljiva, ali i ostalog voća koje suše, samo u manjim količinama.
– Ljudi to rade na tradicionalan način, pa šljive imaju poseban ukus i miris i dosta se razlikuju od onih koje su sušene u industrijskim postrojenjima. Zato su i nešto skuplje i većini domaćinstava su glavni izvor prihoda – kaže Dojčinović.
Dodaje da ih proizvođači plasiraju posredstvom tržnih centara, ali se domaća sušena šljiva može naći i na tržnicama.
– Voćari koji imaju velike plantaže nemaju računicu da suše voće, već samo oni koji imaju manje količine i dovoljno vremena, pa sušenjem povećaju cijenu proizvoda – kaže Dojčinović.
U Poljoprivrednoj zadruzi “Agro japra” iz Donjih Agića kod Novog Grada voće suše pomoću savremenih tehnologija. Kažu da kapaciteti sušara nisu u potpunosti iskorišćeni, ali sve što osuše, to i prodaju.
– Sušene šljive bez košpice koštaju 12 KM, a sa košpicom oko 9 maraka. Pravimo i čips od jabuka, a 50 grama košta dve ili 2,5 KM – kaže tehnolog u preduzeću Aleksandra Đurđević.
Sirovinu uglavnom otkupljuju od seljaka, a za kilogram suvih šljiva, potrebno je od četiri do šest kilograma svježeg voća. Od šest kilograma svježih jabuka dobije se kilogram sušenih.
– U ponudi smo imali i mješavinu jabuka, šljiva i sušenih krušaka, ali smo taj proizvod povukli, jer kruška povećava krajnju cijenu, a nije bio posebno tražen – kaže Đurđević.
BiH je za dvije godine izvezla 911 tona sušenih šljiva vrijednih oko 219.000 KM, dok je u istom periodu uvezla 420,5 tona suvih šljiva, koje su plaćene 1,7 miliona KM.
Osim šljiva, značajan je uvoz sušenih marelica, kojih je za dvije godine u BiH stiglo 164,8 tona, vrijednih oko milion KM, te oko deset tona sušenih jabuka vrijednih oko 70.000 KM. U tom periodu izvezli smo 38,6 tona marelica i 12,1 tona sušenih jabuka.
Tehnika sušenja
Prilikom sušenja voća ne dodaju mu se nikakvi aditivi niti konzervansi, pa je zdravije nego kada se kuha ili kiseli za zimu. Zato se osušeni proizvodi smatraju zdravom hranom i relativno su skupi.
Posljednjih godina se više pažnje posvećuje takvoj ishrani, pa raste i zanimanje za sušenje voća i povrća i u kućnoj radinosti.
EuroBlic
