Login
<a class="gkTwitter" href="#">Twitter</a><a class="gkFb" href="#">Facebook</a><a class="gkPinterest" href="#">Pinterest</a><a class="gkGplus" href="#">Google+</a>

Autor "Igre prijestola": Volim rušiti književne barijere

Autor &quot;Igre prijestola&quot;: Volim rušiti književne barijere

Fikcija se sve više dijeli u žanrove, i vi sad odlazite u knjižare i tamo imate ljubitelje naučne fantastike i ljubitelje misterije, ko god oni bili, i oni uopšte ne izlaze iz svog dijela knjižare, kaže slavni Džordž R. R. Martin.

Kultni američki pisac je najpoznatiji po svom remek-djelu epske fantastike serijalu „Pjesma leda i vatre“, ali njegov rad je uticao na sve podžanrove u okviru fikcije, počev od naučne fantastike, preko misterija do trilera i stripa.

U razgovoru za ugledni “Publishersweekly.com” Martin, koji je nedavno dobio posebno priznanje Međunarodnog udruženja pisaca trilera (International Thriller Writers) – „Thriller Master“, govorio je o svojim novim knjigama, novostima u svom čuvenom epskom serijalu i još mnogo toga, a najzanimljivije dijelove tog razgovora objavio je i sajt izdavačke kuće “Laguna”.

Da li će za nekoga ko nije upoznat sa vašim serijalom „Pjesma leda i vatre“ istorija porodice Targerijan koja uskoro treba da bude objavljena pod naslovom „Fire and Blood“ („Vatra i krv“), biti zanimljiva i prijemčiva?

Da, mislim da hoće. U prilog tome mogu da navedem Tomasa B. Kostajna i njegovu istoriju Plantageneta u četiri toma – da li je neophodno znati bilo šta o dinastiji Plantageneta kako biste je čitali? Mislim da nije. Naravno, ukoliko posjedujete neko predznanje o njima, vjerovatno će vam biti lakše, ali svakako postoje početak, sredina i kraj, i to nije teško pratiti, a to sam pokušao da postignem i sa sopstvenom knjigom. Sigurno je od pomoći ako vam je čitanje istorijskog štiva blisko, a naročito čitanje popularnih istorija. A tu je i glas autora koji sam pokušao da stvorim, što mi je takođe bilo zabavno. Meštar Gildejn je jedan vrlo tvrdoglav tip, koji ima mišljenje o svim tim ljudima, što se definitivno pretače u samu priču. Na nekim mjestima su njegove predrasude, primjedbe i sitničarenje vrlo očigledni, tako da morate biti svjesni da je i to glas jednog od likova, iako čitate istoriju o ličnostima koje su postojale stotinama godina prije njega. Ali upravo to mi je i bilo zabavno. A mislim da će to biti zabavno i čitaocima koji vole takve stvari. Ono što je važno, što uporno ističem, jeste činjenica da ovo nije roman. Smatram da je vrlo zanimljivo i zabavno štivo – mnogima će se svidjeti, nadam se – ali, ne želim da ljudi kupuju ovu knjigu misleći da će dobiti najnoviji nastavak iz serijala „Pjesma leda i vatre“, koji je napisan u potpuno drugačijoj formi od onoga što je suština popularne istorije.

Da li na to gledate kao na nešto nalik Tolkinovim dodatnim djelima, poput „Silmariliona“?

Da, upravo tako. Čak sam, prije nego što sam smislio konačan naslov, u šali o tome govorio kao o „GRRMarilionu“.

Izjavili ste da je riječ o „izmaštanoj istoriji“. Zbog čega?

Ja sam godinama upotrebljavao termin „lažna istorija“, ali su neki od mojih čitalaca to shvatili kao uvredu. Nije im se dopao taj termin – smatrali su da je to ponižavajuće, i da na taj način omalovažavam sopstveni rad. Koliko god da sam ukrao od stvarne istorije, izbrisao serijske brojeve, prepravio djelove i napravio sopstvenu verziju, pronašao inspiraciju, ovo nipošto ne može da zauzme njeno mjesto, niti u tome postoji bilo šta stvarno. I zato sam pomislio da je izmaštana istorija dobar način da se to opiše.

Na koji način će vaša pripovjetka „Nightflyers“ („Noćni letači“), kao zaokružena priča, biti pretočena u televizijsku seriju?

Nisam u to previše ulazio, ali znam da su napravili neke suštinske promjene, naravno. To više nije dio moje zamisli o „The Thousand Worlds“ univerzumu. Radnja se i dalje odvija u svemiru, ali riječ je o svemiru u bliskoj budućnosti, u okviru solarnog sistema, i ekipa glumaca je znatno veća. Tako da će se radnja odvijati u drugom pravcu, ali nadam se da će tema ostati nepromijenjena, kao i neki od glavnih likova. Sa velikim uzbuđenjem iščekujem da je pogledam.

Da li je stvaranje „Univerzuma hiljade svetova“ (The Thousand Worlds universe“) uticalo na izgradnju svijetova u serijalu „Pjesma leda i vatre“?

Vrlo malo. Vesteros i svijet “Leda i vatre” su tradicionalni sekundarni univerzumi u Tolkinovom maniru. Oni zahtijevaju mnogo detalja, mnogo posvećene pažnje. „The Thousand Worlds“ je više nalik onome što smo nekad, u naučnoj fantastici, nazivali „buduća istorija“. I to je onda manje zahtjevno – postoji nekoliko likova za koje se smatra da su legendarne ličnosti iz istorije „The Thousand Worlds“, ali se svi oni ne pojavljuju nužno u pričama. Ti svijetovi su toliko udaljeni, razdvojeni i vijekovima i svijetlosnim godinama, da su imali veoma različit razvoj i imaju vrlo različite civilizacije – prema tome, to nije zahtjevalo ni približno toliko intenzivnu interakciju kao „Pjesma leda i vatre“. Ostavio sam sebi dosta prostora da se poigram i da uvijek mogu da kažem: „ne, to se događa na potpuno drugom kraju univerzuma“.

Šta vas je privuklo da „Vjetrovito utočište“ („Windhaven“) pretvorite u strip?

Ja sam stari ljubitelj stripova. Tako sam i počeo. Dok sam bio u osnovnoj, srednjoj školi, čitao sam stripove, a moje prve riječi, ikad objavljene, bile su pismo uredniku objavljeno u stripu „Fantastična četvorka, br. 20“ („Fantastic Four #20“). Dakle, oduvijek volim stripove. Volim taj format, stare superheroje. U suštini, za koju god moju knjigu da kažu da žele da je pretoče u strip, bio bih oduševljen, i mislim da se priča iz „Vetrovitog utočišta“ odlično uklopila u taj format. Smatram da je to sad jedna odlična knjiga, koja i izgleda sjajno.

Na koji način mislite da ste najviše doprinijeli trileru kao žanru?

Stvarno ne znam. Da budem iskren, sinoć sam sedio sa nekim piscima i pitao sam ih da mi definišu u čemu je razlika između trilera i misterije. Čitavog života sam čitao romane o kriminalcima i detektivima i uvijek sam smatrao da su to misterije, a ne trileri, ali to su, izgleda, sada dvije različite stvari – knjige o Džeku Ričeru su trileri, ali da li su one zaista toliko različite od romana o Spenseru, Roberta B. Parkera, ili od onoga što je Elmor Leonard pisao? Ne znam. Fikcija se sve više dijeli u žanrove, i vi sad odlazite u knjižare i tamo imate ljubitelje naučne fantastike i ljubitelje misterije, ko god oni bili, i oni uopšte ne izlaze iz svog djela knjižare. Uopšte nisu svjesni nekih genijalnih djela koji pripadaju takozvanim drugim žanrovima. Meni se dopada da rušim ove barijere, i volio bih da svi jednostavno čitaju dobre knjige.

srpskainfo.com

Add comment


Security code
Refresh

nazad na vrh