Kakav je ovogodišnji 22. Međunarodni sajam knjige u Banjaluci? Zavisi koga pitate…
Na časovima geografije u osnovnoj školi za neke gradove uvijek se naglašavalo da su „sajamski”. To su gradovi u kojima se u posebnim prilikama održavaju veliki sajmovi – okupljaju ljudi i preduzeća, pa nekoliko dana na veliko i na malo, po povoljnijim uslovima kupuju, prodaju, sklapaju dogovore i poslove.
Banjaluka je jedan od tih sajamskih gradova. Bar se tako ”vodi”. Grad tokom godine ugosti nekoliko sajmova kojima, međutim, ne prisustvuje baš mnogo ljudi niti se tu obrne neki veliki novac. To su sajmovi koji se održavaju „radi reda“ i po inerciji koja ne obećava ništa novo i blistavo.
Svake godine kada se iznad nekog od banjalučkih bulevara pojavi veliki baner sa najavom sajma knjige, javi se taj osjećaj o tradiciji „radi reda“ i pojave se uvijek iste slike: dvorana Borik, slični štandovi sa knjigama i prazan prostor između njih.
A kakav je stvarno 22. Međunarodni sajam knjige u Banjaluci? Pa, zavisi koga pitate.
”Sajam je uspješniji je nego prethodnih godina jer ove godine imamo izdavača koji nisu bili tu ranije. Mislim da na sajmu svi mogu naći nešto za sebe. Koliko nam prostor dozvoljava, toliko imamo izdavača. Ove godine ih ima oko stotinjak uz nekoliko distributera stranih izdanja.
Posjetiocu su imali priliku da se upoznaju sa cjelokupnom produkcijom ”Lagune”, ”Vulkana”, “Kreativnog centra”, Zavoda za udžbenike iz Beograda i Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo. Posljednja dva dana izdavači smanje cijene knjiga i tada obično građani kupuju ono što su planirali”, kaže rukovodilac Sajma knjige Petra Ivić.
Sajam, posebno na dan otvaranja, udahne malo jače. U okolnim kafanama grupišu se novinari i književnici, pred dvoranu se parkiraju vozila sa diplomatskim tablama i održi se svečana priredba.
Ove godine, gradonačelnik Banjaluke je pod svodovima sportske dvorane izrazio nadu da će knjiga preživjeti elektronsko i digitalno doba i spomenuo problem malog tržišta, a ogromnog broja izdavača. Besjedu je održao ruski pjesnik Vjačeslav Kuprijanov.
Da kroz tradicionalno, kao kornjačin oklop okoštalu ceremoniju, prolete leptiri, potrudila se Vanja Mišić, prstima i glasom.
A onda je, u narednih nekoliko dana uslijedlo već viđeno jer Sajam, kao i tolike kulturne manifestacije svake godine izgleda isto. Isti obim, isti način, iste izjave.
Goran Dakić, pisac i novinar, ima svoje objašnjenje:
“Sajam je preskup je za izdavače, a jeftin samo za velike izlagače. Zbog toga na sajmu nema velikih izdavača, jer im se ne isplati. Godinama je kvadrat banjalučkog sajma knjige bio skuplji nego sajmovi u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. To je otjeralo velike izdavače“.
Autor „Dalja“ i „Petodinarki“ kaže da ono što može da se kupi u Boriku ovih dana za iste pare može da se pazari na onim mini-sajmovima, ili za duplo manje pare u beogradskim antikvarnicama.
Vlada skoro nepodijeljeno mišljenje da bi Sajam trebalo da bude bolji, veći, zanimljiviji. Da bi to mogao biti jedan od onih događaja kojim bi se grad mogo hvaliti pred pred komisijama koje odlučuju o “evropskoj prestonici kulture”.
“…Slabo ima izdavača, većinom su to raznorazne institucije i preprodavci. Uvijek ima zanimljivih knjiga koje se mogu naći za malo para, ali sve u svemu, daleko je to od onog kako bi trebalo da izgleda”, kaže Boris Maksimović, osnivač izdavačke kuće Impramatur.
Boris je pohvalio štand i ljepotu izdanja izdavačke kuće ”Dereta” i još nekih.
„Crnogorska Nova knjiga isto ima dosta izdanja. To mi je zapalo za oko. Narodna i univerzitetska biblioteka RS ima jako zanimljivih izdanja, samo je šteta što nije prodajni štand već samo izložbeni jer bi sigurno bilo kupaca“.
Prodavci knjiga i izdavači koji se pojave u Boriku vjerovatno imaju neku svoju računicu. Za običnog čovjeka je misterija kako se uopšte zarađuje od prodaje knjiga. Njihova mišljenja su nekad slična, a nekad i različita kao i autori i knjige koje prodaju
“Dobro, da kucnem u drvo, bolje je nego prošle godine, prodaja ide dobro”, čućete na jednom štandu prvog dana sajma. Malo dalje reći će vam da je to sve tanko „kao i u ostalim oblastima“, uostalom.
Ponegdje ima i optimizma praćenog čak i poslovicama
“Narod voli knjigu. Ko voli knjigu, dobar je čovjek”, kaže jedan stariji gospodin na štandu izdavača iz Srpske.
Sajam se zatvara u ponedjeljak u 18 časova.
Mondo.ba
