ISTINITO

A+ A A-


INTERVJU: Emir Bukovica, frontmen grupe Emir & Frozen Camels

U ekskluzivnom intervjuu za Istinito, frontmen grupe Frozen camels, Emir Bukovica, govori o rokenrolu, dosadašnjim i budućim projektima, saradnji sa poznatim muzičkim imenima, prijateljstvima, svom odnosu prema životu i muzici...
 
"Davorin" za najbolju internacionalnu muzičku saradnju, "Davorin" za najbolju urbanu rock pjesmu godine, „Najbolji album alternativne rock muzike“ udruženja regionalnih radio i TV stanica, pobjednik MTV Adria takmičenja „ Catch the frequency“...Ovo su samo neki od mnogobrojnih uspjeha Emira Bukovice i njegovih "kamila".
Da spisak nagrada koje ovaj bend ima time nije zaključen, potvrđuje i to što smo upravo od Emira saznali da se uveliko radi na novim pjesmama. Nakratko smo ga prekinuli u njegovom“kreativnom odmoru“ na Floridi i Emir je ljubaznio pristao da progovori o nekim stvarima za naš portal.
Poslednji CD EFC-a je izašao 2009-e. Šta trenutno rade „kamile“ i šta  publika može očekivati od vas u narednom periodu?
 
Nakon moje prošlogodišnje dosta uspješne muzičke saradnje sa američkim producentom i muzičarom Darrellom Nuttom, kada sam izabran za autora muzike za jednu kalifornijsku TV seriju, dobio sam nove ponude, što me ponovo vratilo u Darrellov studio. Tako da se trenutno nalazim na Floridi gdje, osim gore spomenutog projekta, radim u studiju i na novim EFC idejama i pjesmama. Prije toga smo završili “Best of” album, koji će izaći na proljeće, po samom mom povratku u Evropu. Nakon zvanične promocije albuma, kojeg će za bh. tržište izdati Hayat Production EFC će krenuti na promotivnu koncertnu turneju po gradovima Bosne i Hercegovine, ali i regiona. 
 
Možeš li nam reći nešto više o tom albumu? 
 
EFC iza sebe ima tri albuma, od kojih prva dva, “San” i “Znam” nisu objavljena na području BiH, pa smo došli na ideju da iz tog razloga objavimo “Best of”  album na kojem će se naći neke od naših najpopularnijih pjesama sa sva tri albuma. 
Nakon dugih i zamornih pregovora sa hrvatskim izdavačem Dallas Recordsom, koji ima prava na neke od EFC pjesama, konačno je postignut dogovor i album će objaviti bh.  diskograf Hayat Production. Postprodukciju i mastering ovog “Best of” albuma je potpisao producent Miro Vidović iz zagrebačkog Morris Studija, dok je autor dizajna omota hrvatska dizajnerica i nagrađivana animatorica Petra Zlonoga.
 Emir i Frozen Camels1
Posvećujete dosta pažnje svemu što se dešava oko vaših pjesama. Produkcija je vrhunska, spotovi su pravi kratki filmovi, omoti CD-ova su pažljivo osmišljeni... Da li to znači da je rock and roll definitivno postao nešto multimedijalno i da više nije dovoljni imati samo dobru pjesmu?
 
Rekao bih da ništa od ovoga što radimo nije instant produkt. Tu vjerovatno leži i odgovor na pitanje zašto su pauze između naših albuma i po nekoliko godina. Svaka naša pjesma ima svoju putanju nastajanja, sazrijevanja i svaka je za sebe jedna istinita priča iz života, ljubavnog, društvenog, političkog,.. o čemu već osjetim potrebu da progovorim. Samim tim, naravno u našim mogućnostima, smo dosta pažnje posvetili i vizuelnom identitetu, pa i spotovima, tako da je cjelokupna komunikacija sa našom publikom nešto više od nota. Zahvalan sam da živimo u vrijeme novih medija kada je multimedijalnost postavila nove kriterije kreativnosti.
 
Poduži je spisak renomiranih muzičara sa kojima ste sarađivali. Kako ste uspjeli realizovati sve to, spojiti naizgled nespojivo i postati rijetki muzičar s ovih prostora koji je napravio muzički iskorak van našeg našeg govornog područja?
 
Za mene je muzika sredstvo komunikacije koje ne poznaje granice, ni geografske ni kulturološke, niti bilo koje druge i ona je ta koja me na profesionalnoj osnovi spajala sa svim ovim pobrojanim ljudima. Iako sam sa svima njima u dobrim prijateljskim odnosima, moje poštovanje prema njihovom radu i obrnuto je bio glavni razlog da poželimo i profesionalno sarađivati. 
 
Mislim da ne postoji bend na ovim prostorima koji je u protekloj deceniji osvojio više regionalnih muzičkih nagrada i odsvirao toliko značajnih koncerata kao EFC. Kakav je vaš odnos prema tim priznanjima, da li biste neko posebno izdvojili i da li vam neki nastup ima posebno mjesto u karijeri?
 
Svakako sam ponosan na sve nagrade koje smo dobili za naš rad i one su nam velika motivacija za dalji rad. Izabrali smo ovaj posao i muziku da bude naše primarno zanimanje i iz tog razloga smo u nju uložili ne samo svoje talente i ljubav, već i konstantan rad što su naposlijetku valorizirala i priznanja koja smo dobili. Puno smo svirali dosada i teško mi je odabrati samo jedan koncert koji ima posebno mjesto u EFC karijeri, ali pamtim momente kad sam htio uzletjeti od ponosa, kao što su npr.koncert u Beogradu na Beer Festu pred 100 000 ljudi, na festivalu Exit u Novom Sadu, gdje smo, kao rijetko koji izvođač iz BiH dobili šansu da nastupimo na glavnoj bini, uz legendarnog Iggy Popa, ili u Prizrenu na Kosovu kad je nekoliko hiljada ljudi s nama skakalo i pjevalo naše pjesme, pa prošlogodišnji koncert pred 10 000 Tuzlaka, novogodišnji koncert u Sarajevu, nastup na prestižnom “FM4 Frequency” festivalu u Salzburgu kao pobjednici MTV natječaja ili koncert u Banja Luci, kada smo nastupili kao specijalni gosti Lanny Kravitza, na njegov izričit zahtjev. Bilo je još puno lijepih momenata koje bih mogao nabrajati još satima.  
 
Da li  pjesma „Tvoj svijet“ govori o bivšem američkom predsjedniku i da li to znači da su EFC politički angažovan bend?
 
Svaka EFC pjesma je priča za sebe, tako da je teško staviti nas u uzak okvir prema onome o čemu pjevamo. Bilo je tu i politički angažovanih pjesama kao što su “Tvoj svijet”, “Clinton”, “Kiša/21.vijek”, “Alina/No pasaran”, “Zastave čudne marširaju” i sl. Pjesmu “Tvoj svijet” sam napisao u vremenu kad je George Bush bio američki predsjednik i kad sam, dijelom i zbog toga, odlučio da se iz Amerike ponovo vratim na Balkan. Stih te pjesme kaže “Tvojim svijetom hodati ne mogu”... i posvećen je upravo njemu i politici kakvu je vodio za vrijeme svog mandata. 
 
CD „No pasaran“ počinje govorom Dolores Ibarruri La Pasionarie. Da li vas se zbog toga može svrstati i u predstavnike revolucionarnog roka? I odakle uopšte ta veza sa Španijom?
 
Intro, odnosno originalni govor Dolores Ibarruri je uvod u pjesmu “Alina/No pasaran” koja je svojevrsna priča inspirisana istinitim događajem iz španskog građanskog rata. Pjesma “Alina (No pasaran)” govori o vremenima nekih drugih ideala, principa i univerzalnoj ideji slobode i ljubavi. 
Kako imam familiju u Španiji, imao sam priliku saznati za lijepu priču o glavnom junaku pjesme “Alina (No pasaran)”, čovjeku sa naših prostora, koji ponukan svojim mladalačkim idejama kao dobrovoljac otišao u španjolski gradjanski rat, da se u redovima Internacionalnih brigada bori protiv pomahnitalog fašizma generalisimusa Franca. Ratujući se zaljubio u prelijepu Španjolku Alinu. Nažalost, rat je ipak dobio Franco, a kad je legendarna Dolores Ibarurri „La Pasionaria“, vođa antifašističkog otpora u Španiji, pozvala na povlačenje svih Internacionalnih brigada, naš junak je pozvao „svoju Španjolku“ da krene sa njim na Balkan. Ona je to odbila da bi ostala u zemlji za koju se borila, tako da je on kako stih u pjesmi kaže “izgubio dva rata” – rat protiv fašizma i svoj lični, odnosno svoju ljubav, Alinu.
Sam govor Dolores Ibarruri, koji spominjete, je inače jedini sačuvani originalni i autentični radijski govor ove prve žene - vođe antifašističke revolucije iz 1937. godine. Na albumu su tekstovi svih pjesama, ali i tekst sa ovim govorom i prijevodom istog i mislim da bi taj govor svako trebao poslušati i razmisliti o njemu. Toliko toga iz tog govora je i do dan danas vrlo aktuelno i zato sam odlučio da on otvori album “No pasaran”. 
 Emir i Frozen Camels 2 
Kad god poslušam pjesmu „Godišnjica (Hotel “Plaža” Herceg Novi)“ osjetim neku jugonostalgiju. Da li je to bila namjera te pjesme i da li je i koliko Emir Bukovica jugonostalgičar?
 
Pjesmu “Godišnjica (Hotel “Plaža” Herceg Novi”) sam prevashodno posvetio mojim roditeljima i ona evocira moje lične uspomene koje imam sa svojom porodicom. Ona možda odiše nekom, rekao bih danas sve više prisutnom i ljudski univerzalnom nostalgijom za ljepšim vremenima. Bez imalo patetičnosti, ljudi se s pravom vraćaju u svoju prošlost, kopajući po sehari nekih lijepih trenutaka, događaja i datuma. Terasa hotela “Plaže” u Herceg Novom simbolično predstavlja sve one terase naših djetinstava, kada smo se uz svoje najmilije osjećali spokojno i sigurno. Dakle, ako me pitate na nekoj emocionalnoj razini da li sam “jugonostalgičar” mogao bih čak i reći da jesam. Naravno, na jednoj drugoj, ozbiljnijoj i političkoj razini to svakako nisam. 
 
U pjesmama „Uhljup“ i „Fadila“ definitivno ima elemenata novog primitivizma. Da li je to uticaj, povratak ili prosto slučajnost?
 
Naše pjesme kao što su “Uhljup- Glamour papak”, “Fadila od Majamija” ili “Zvijezda sam rock’n’rolla” su pjesme koje imaju jednu zajedničku nit, a to je kritika negativnih pojava u društvu oko nas, na neki smiješan ili sarkastično-parodičan način. Nisam siguran da li je to nečiji utjecaj, ali sam siguran da je došlo iz srca i istinitih priča. Npr. zar nismo svjedoci svakodnevnog perverznog bombardiranja medija novim instant “zvijezdama”. O poremećenom sistemu svih vrijednosti ne treba ni govoriti. O ljudima sa deset pjesama u karijeri i ponašanju poput “malih bogova”, također, da i ne govorimo. O “redcarpetovskoj” plejadi nerealiziranih luzera i tipova iz najgorih sapunica isto. Itd, itd.
Naša pjesma “Zvijezda sam Rock’n’Rolla ja (Na usranom Balkanu)” se npr. samo šali na njihov račun.
Ova pjesma, neće promjeniti nikoga, ni ništa, a onima o kojima govori će se vjerovatno učiniti i kao još jedna dodatna reklama. Ako postoji nada da će barem nekoga nasmijati, pa i to je nešto.
 
Do sada se u vašem zvuku mogla osjetiti jedna karakteristična etno primjesa, pogotovo na prvom albumu. Da li i u budućnosti od kamila možemo očekivati taj specifični etno motiv? 
 
Kada smo snimali naš prvi album “San” u Americi već dosta davno, cijela EFC postava je bila američka osim mene. Njima je naš etno zvuk, koji sam ja u svojim pjesmama provukao kroz neke gitarističke riffove, bio veoma zanimljiv i nov. Mislim da je upravo taj zvuk privukao jednog Cliffa Williamsa iz AC/DC da nam se priključi na snimanju. Isto bi se moglo reći za bluesera Danny Sheparda i neke druge vrlo poznate i svjetski establirane muzičare. Poslije je to postao dijelom EFC prepoznatljivog zvuka, mada ga sada koristimo u sve manjoj mjeri, jer je u međuvremenu taj, rekao bih, “etno trend”, postao veoma agresivan. To “prostituisanje” etna, pa čak i samog sevdaha, me malo odguralo od te priče. 
 
Živiš i radiš na relaciji Florida-Zagreb-Sarajevo-Goražde. Gdje se najviše osjećaš „kod kuće“?
 
Neko je dobro rekao “Moj dom je tamo gdje mi je punjač za mobitel”. U mom slučaju, tu ima i neke istine. Nemam to neko teško sidro koje moj brod drži u samo jednoj luci predugo. To je i moj izbor, jer volim da putujem, da upoznajem nova mjesta i nove ljude. Moje srce je sigurno u Goraždu, jer je to moj rodni grad. I mada sam iz njega otišao jako davno, svaku priliku kada je to moguće koristim da odem do Goražda i uživam na Drini. U Zagrebu sam živio dok mi je trajao ugovor sa diskografskom kućom, koja je bila u Zagrebu. U njemu sam imao prvu postavu “domaćih smrznutih deva”, koje su mojim prelaskom u Sarajevo postale “smrznute kamile”. :) Sarajevo je sada baza koju također mogu nazvati svojim domom, jer su mi tu i bend i familija i prijatelji. Florida je moja zimska destinacija, koja mi služi za punjanje baterija, nakon Balkana. Florida je moja mala kreativna terapija, u toku koje se odmaram, samujem, pišem nove pjesme, neobrijan šetam plažom, ne pratim politiku, ne gledam TV i ne čitam novine. 
 
Da li je tačno da si ti inžinjer mašinstva?Ako jeste , vjerovatno si uz Suada Jakirlića jedini mašinac na estradi. Da li nekad poželiš da radiš u struci?
 
Mašinstvo je bio fakultet koji sam upisao za ljubav mojim roditeljima. Dilema je bila mašinstvo ili muzička akademija. Presudila je ljubav prema roditeljskoj želji i to što sam bio “dobar sin”. Iz ove perspektive mogu shvatiti i svoje roditelje, ali je moja preporuka mladim ljudima da ipak slušaju svoje srce i svoj unutrašnji glas. Silom ratnih prilika desilo se da sam se ipak vratio svojoj prvoj ljubavi -muzici, tako da nemam ni jedan radni dan u mašinskoj struci. Sav moj radni staž zaradio sam u firmi “Emir & Frozen Camels” :)
Emir Bukovica 2 
Šta misliš o upornoj praksi nekih naših medija da su spremniji da podrže autore iz komšijskih zemalja na uštrb onih iz Bosne i Hercegovine? 
 
Nisam zagovornik nikakvih zabrana i ja sam zadnji koji bi se trebao buniti, jer su mediji dugo vremena EFC vodili pod “bend iz susjedne države”, a ipak su nas podržavali. Mislim da muzika ne smije imati granice i da kvaliteta treba biti osnovni kriterij. Međutim, naravno da nisam ni za to da se nekvalitetna muzika forsira samo zato što je iz vana.
 
Desilo mi se par puta da vidim ljude koji su oduševljeni pjesmama EFC-a, znaju sve stvari, ali ne znaju ko su u stvari “kamile“, ko je Emir. Da li to znači da si ti neka vrsta antizvijezde, ili je i tome razlog nedovoljna medijska promocija o kojoj smo već govorili?
 
Naša svrha pravljenja muzike je ona sama, a svrha je ostvarena kad muzika nadživi i autora, i trenutni publicitet i postane vječna. U ovom pitanju sam pronašao divan kompliment. Bilo je momentata kad sam umjesto petnaest minuta intervjua na televiziji samo pitao da u zamjenu puste naš spot, jer sam predosjetio pitanja koja su bila manje važna od muzike koju smo napravili. Takav pristup izgurivanja muzike ispred nas samih je s druge strane vjerovatno rezultirao da publika teže povezuje lik i djelo, mada naposlijetku sve dođe na svoje kad vidim da smo uspjeli formirati svoju publiku.
 
Da li je „Pjesma mom starijem bratu“ svojevrsna posveta Goranu B.?
 
Pjesma “Zagreb (Pjesma mom starijem bratu)” je posvećena mom starijem bratu Edinu koji živi u Španiji. Kako nas je život razdvojio na dva kraja svijeta i rijetko se viđamo, zaželim ga se često, baš kao i tog dana kad sam mu napisao tu pjesmu. 
 
Sjajna pjesma „Nacrtaj mi ljubav„ je donijela uspješnu saradnju sa Đuletom (Van Gogh). Kako je došlo do te saradnje? 
 
Đule i ja smo dugogodišnji prijatelji i naša saradnja se upravo rodila iz zajedničkog druženja i istog ili sličnog senzibiliteta za muziku kojeg smo pretočili u ovu pjesmu. Kada sam napisao “Nacrtaj mi ljubav” Đule mi je prvi pao na pamet, jer mi se učinilo da je pjesme dobra za duet. Pjesma je brzo nakon snimanja odličnog spota, za koji sve pohvale idu Prime Time produkciji iz Sarajeva, postala hit što nam se više puta pokazalo na našim koncertima, kako u BiH tako i van nje. Najveći kompliment mi je dao sam Đule, kada mi je iskreno rekao:”Brate, žao mi je što ja nisam napisao ovu pjesmu”.
 
Zanimljiva stvar je da si napravio svojevrsnu audiciju kada si pravio izbor za domaći sastav „kamila“.Kako si uopšte došao na tu ideju i da li je audicija bila uspješna?
 
Prije par godina sam se preselio iz Zagreba u Sarajevo i došlo je do izmjena u domaćem sastavu EFC-a. Iako poznajem većinu sarajevskih muzičara, želio sam da na osnovu audicije upoznam novu “snagu” muzičara. Nisam pogriješio, upoznao sam sjajne i talentovane momke koji odlično sviraju, imaju u sebi entuzijazam i energiju. Uz to su odlični ljudi, što mi je također jako bitno. Savršeno su se uklopili u koncept “Smrznutih kamila” i ubrzo postali dio EFC familije, kao da su tu oduvijek. Njihova imena su Adnan Muratović, Damir i Danijal Bajraktarević i Mehmed Toromanović.
 
Svojevremeno su se pojavljivale neke primjedbe da nedovoljno potenciraš svoje porijeklo iz Goražda. Najbolji demant za to je tvoje aktivno učešće na goraždanskom Internacionalnom festivalu prijateljstva. Koliko ti zaista u životu znači Goražde?
 
Ta bezvezna priča, koju bih ja najradije da zaboravim, se pojavila kao zlonamjerna podvala novinara jednog tabloida. Nisam imao potrebu da nekome tako zlonamjernom objašnjavam svoj odnos prema gradu u kojem sam rođen. Ja sam svoju ljubav prema Goraždu dokazao konkretnim djelima. I ko to treba da zna, i zna. Goražde je sigurno jedan od naših najljepših gradova, koji leži na najljepšoj bh. rijeci Drini. Tamo imam roditelje, familiju i stare prijatelje i osjećam se lijepo. Svi koji me znaju posvjedočit će da sam jako vezan za taj grad. Ne samo zbog svih tih dragih ljudi, nego i zbog toga što zaista volim taj grad. Goražde i ja smo u jednoj lijepoj ljubavi, koja je samo naša i koja nije za javno paradiranje. Rodni grad ne možeš izabrati, a ja sam vrlo sretan da je moj baš Goražde. Sa svojim bendom sam svirao više puta, a dovodio sam i dosta svojih muzičkih prijatelja iz cijelog svijeta da sviraju na Internacionalnom festivalu prijateljstva. 
 
Da li samo ime benda ima neku priču? Zbog čega „Frozen camels”?
 
Bend “Emir & Frozen Camels” sam formirao u Americi, kada sam devedesetih godina iz ratne Bosne i Hercegovine, došao u prelijepu, sunčanu i egzotičnu Floridu. U tom času mi se svaki prizor nakon pakla iz kojeg sam došao učinio kao komad raja i kad bih tada nekom Amerikancu trebao da objasnim kako se osjećam, tražio sam neki opis i nemoguću komparaciju koja će objasniti moje stanje šoka i promjene. Tako sam jednom rekao da se osjećam kao “smrznuta kamila”... što se naposlijetku, kada smo odlučivali o imenu pretvorilo u interesantan naziv za bend. 
 Emir Bukovica i Rambo Amadeus
Da li je tačno da ste ti i Rambo Amadeus kumovi? Otkud to prijateljstvo sa Rambom?
 
Rambo Amadeus i ja smo i više od kumova, mada smo i kumovi, ali sinu jednog našeg zajedničkog prijatelja. Skoro da ne bih smio “izdati” koliko dugo smo prijatelji i šta smo sve prošli zajedno. Ja jedino mogu reći da sam sretan da tako talentovanog, inventivnog, inteligentnog i dobrog čovjeka i muzičara mogu nazvati svojim prijateljem, a bogami i nazvati u bilo kojem dijelu dana ili noći. :) A to je najbolji dokaz da je to pravo prijateljstvo. Interesantno je da smo to naše prijateljstvo okrunili ne samo muzičkom saradnjom na EFC pjesmi “Uhljup-Glamour papak”, nego i sadnjom “drveta prijateljstva”, koje svakodnevno i rapidno raste u parku Omladinske ulice u Goraždu. Uostalom baš kao i to naše prijateljstvo.
 
Adis Misirlic
(Istinito)

Media

Aktuelno

Ostale vijesti

Sva prava zadrzana - Istinito.com