Politička kriza izbila je upravo insistiranjem na predaji zahtjeva za reviziju i šta god da se desi, ona neće proći tako lako, upozorio je u razgovoru za Vijesti.ba profesor banjalučkog Fakulteta političkih nauka Miloš Šolaja.
Šolaja ističe da je ponovo došlo do kolektivizacije nacionalnih zajednica u BiH i širenja nepovjerenja, i da se izgubljeno povjerenje jako teško stiče.
-Naročito je to prisutno u samim vrhovima političkih elita, istakao je Šolaja.
Kako tumačite tok dešavanja na političkoj sceni nakon što je predat zahtjev za reviziju presude protiv Srbije, a Međunarodni sud pravde u Hagu u odvojenim pismima zatražio od članova Predsjedništva BiH pojašnjenje statusa Sakiba Softića?
Tri pisma su jasan pokazatelj da čak ni Međunarodni sud pravde u Hagu nema povjerenje u institucije BiH, pa umjesto da se obrati Predsjedništvu BiH kao instituciji, on se obraća inokosnim dijelovima, svakom od članova pojedinačno. Predsjedništvo BiH nije donijelo zajedničku odluku, samim tim Sakib Softić nije agent, odnosno predstavnik ili opunomoćeni predstavnik pred Sudom u Hagu.
Ukoliko Sud u Hagu prati političke posljedice, a vjerovatno je da na neki način prati, on neće nastaviti da sa revizijom, jer to je do nje jako daleko. Na kraju krajeva, posljednja činjenica koja je trebalo da uputi na reviziju, trebalo je da se desi u avgustu. Šta se to desilo od tada do danas, da je nešto novo, s obzirom na to da reviziju treba uložiti šest mjeseci od prijavljivanja činjenice, to je gotovo nemoguće.
Sve se fokusira na unutrašnje potrebe, koje Bakir Izetbegović, vjerovatno u krizi liderstva SDA, kojoj je na čelu i koja očigledno nastoji da pokupi neki mali politički poen. Međutim, problem je što je objekt presude Srbija, dakle, što je objekt prešao granicu i što u velikoj mjeri to može da poremeti odnose Srbije i BiH, konkretno bošnjačkog dijela FBiH, jer vidi se da i Dragan Čović smatra da je podnošenje revizije nerazumna odluka.
Nekoliko je elemenata koji su možda uticali na to da se pogrešno procijeni trenutak, bez obzira na to što se moglo vidjeti iz izvjesnog broja saopštenja stranih država i međunarodnih organizacija, koji nisu htjeli da otvoreno ubjeđuju Bakira Izetbegovića da odustane, ali se znalo da iza tih saopštenja stoji jedna nevidljiva diplomatska aktivnost. No, postoji nekoliko pogrešno procijenjenih elemenata.
Prije svega, smatralo se da će predstavnici RS napustiti zajedničke institucije, pa da dobiju osudu za antidejtonsko djelovanje. To se nije dogodilo. Očekivala se i nešto jača retorika u pogledu BiH iz Srbije. Ni to se nije desilo. Osim toga, nije se očekivalo da će Rusija sazvati vanredni sjednicu PIC-a na kojoj praktično nije data podrška Bakiru Izetbegoviću i njegovoj aktivnosti.
Činjenica je da je nastupila politička kriza u BiH. Mogu li se stvari vratiti u koliko-toliko normalne tokove?
Mislim da je ova kriza izbila upravo insistiranjem na predaji zahtjeva za reviziju i koja, šta god da se desi, neće proći tako lako. Ponovo je došlo do kolektivizacije nacionalnih zajednica u BiH, te širenja nepovjerenja, a izgubljeno povjerenje se jako teško stiče. Naročito je to prisutno u samim vrhovima političkih elita.
Stoga, vrlo teško mogu da zamislim da Predsjedništvo BiH uopšte funkcioniše, da Parlament BiH uopšte efikasno funkcioniše. Sjednice će se vjerovatno zakazivati i održavati, ali će vjerovatno biti dugotrajni proces dok se sve ne vrati u koliko-toliko normalne tokove.
Pomenuli ste da iz Srbije nije bilo oštre retorike. Kako tumačite činjenicu da su po ovom pitanju mnogo glasniji političari iz RS, iako je, kako ste kazali, Srbija objekt presude?
Objekt tužbe je Srbija, jer drugačnije nije moglo biti čisto pravno gledano s formalne strane, ali suštinski, objekt političkih aktivnosti je RS i odnosi u BiH. Činjenica je da je RS jedan zaokruženi politički sistem koji može da funkcioniše. Ima parlament, Vladu, predsjednika i druge institucije. Da li su one uspješne i efikasne, drugo je pitanje. Postoje izbori, javno mnjenje koje može da utiče na to.
S druge strane, gubljenjem uticaja u svojoj stranci, Bakir Izetbegović ne kontroliše više ništa. Na kraju krajeva, činjenica je da je na lokalnim izborima izgubio veliki dio političke moći, te da ne kontroliše neka javna preduzeća, kao i da ima problema u samoj partiji sa četvoricom disidenata, iza čega je vjerovatno neka veća politika. Dakle, on kao član Predsjedništva BiH može da kontroliše samo preko partije kao mehanizma. Kada to počinje da nestaje, njemu nestaje stvarna politička moć.
U tom smislu, stvar je na unutrašnjem terenu u BiH. Zato su reakcije iz RS jače. S druge strane, sam pokušaj vraćanja sudskog slučaja protiv Srbije implicitno podrazumijeva i RS i to je bitka na domaćem terenu i za neke druge odnose. Dakle, ne treba to da čudi, jer je to bitka za utvrđivanje odnosa unutar BiH.
Osim toga, malo je čudno da se protiv Srbije pokrenula presuda u trenutku kada Srbija ima dosta velike probleme u pregovorima sa Prištinom, te kada se odjednom kod Albanaca u Makedoniji pojavljuju neke ideje o genocidima između dva svjetska rata, pa sve do 1956. godine, što do sada nikada nije bilo. Malo je previše činjenica da bi sve to bilo sasvim slučajno. Zato je mirna reakcija Srbije, jer ne želi da izazove neku lavinu u regionu.
Takođe, ovdje je jedan objektivan element donio presudnu ulogu – rok isticanja tužbe. Vjerovatno se ona još ne bi podnosila ili bi se još nešto čekalo da nije bilo tog definisanog roka. Po principu “daj šta daš” podnijela se tužba i na koncu sve je izgledalo prilično tužno. Zahtjev za reviziju je u Hag otišao u privatnom automobilu, institucije nisu predstavljene simbolički. Čini mi se da su angažovani međunarodni predstavnici jedini koji će vjerovatno zaraditi neki novac i koji će iz ovoga svega profitirati.
Dotakli ste se u dijelu odgovora predstavnika RS u institucijama BiH. Kako tumačite poteze Saveza za promjene?
Mislim da je Savez za promjene odlučio da ostane u institucijama BiH, ali smatram da to neće ići u pravcu tehničke vlade. To je možda u nekoj pogrešnoj analizi neko u samom početku iznio. Mislim da će Savez za promjene ostati u institucijama u toj mjeri da se ne može reći da one ne funkcionišu. One će formalno da funkcionišu, ali će de facto blokirati proces, jer odluke ne moraju da prođu, niti igdje piše da moraju da prođu.
Prema tome, mislim da je to možda i gora situacija, nego da bude tehnička vlada. No, pokazaće nešto drugo. Naime, pokazaće novi pristup RS u odnosu prema BiH. Mislim da je i SNSD prećutno prihvatio takvu vrstu politike. Činjenica je samo da je SNSD postavio neke druge zahtjeve koji se odnose na Ustavni sud BiH i Tužilaštvo BiH, dakle, nešto što nije najdirektnije u vezi sa ovim pitanjem.
Dakle, novi odnos pokazuje da se iz RS jasno tvrdi da su zajedničke institucije između ostalog i institucije RS, što i jesu po definiciji. Mislim da je to jedno od iznenađenja koje nije bilo očekivano. Očekivalo se, prema ranijoj praksi, žešća reakcija iz RS u tom smislu da se bukvalno zamrzne rad i blokiraju institucije.
Zašto smatrate da je SNSD prećutno prihvatio politiku Saveza za promjene u institucijama BiH?
Predstavnici RS u institucijama BiH, po slovu Ustava, ne moraju da slijede institucije iz RS. To je stvar političkih odnosa i toga koliko se slažu. Mislim da će Savez za promjene iskoristiti tu političku slobodu, a da istovremeno RS pokaže da je nezadovoljna kada je u pitanju Ustavi sud BiH, Sud BiH i Tužilaštvo BiH.
Mislim da idu obje poruke, a da će to funkcionisati barem do izbora. Takođe, mislim da će se do tada neke stvari razjasniti i da će institucije BiH funkcionisati. To će biti neka simbioza, kao što imamo krompir i zlaticu. Svi zajedno nastavljaju da funkcionišu, bez obzira na to što je zlatica protiv krompira.
Vijesti.ba
