Pomirenjem Grčke i Makedonije oko imena ove bivše jugoslovenske republike, Makedoniji je otvoren put u EU i NATO, a to se Moskvi baš ne dopada, iako su Rusija i Grčka tradicionalno prijateljske zemlje, piše autor Dojče Velea Florijan Šmic.
Između Atine i Moskve posljednjih sedmica vlada sve samo ne sloga. Razlog je skandal koji je izbio nakon što je otkriveno da su službenici ruske ambasade pokušali da uticajne osobe sa sjevera Grčke, među kojima su političari, biznismeni ali i monasi, podmićivanjem nahuškaju protiv sporazuma o imenu Makedonije. Atina je izrazila ogorčenje i protjerala četiri diplomata.
Borba za Balkan
I EU i Rusija se bore za prevlast na Balkanu. Pomirenjem Grčke i Makedonije oko imena ovoj zemlji je otvoren put u EU i NATO, čemu vlada u Skopju već odavno teži. Nakon Bugarske, Rumunije, pa i Crne Gore, sad još jedna balkanska država izmiče kontroli Kremlja, a to se može protumačiti i kao poraz svemoćnog predsjednika Vladimira Putina. Ali, šta “veliki” zapravo žele od siromašnog Balkana?
Ovaj dio Evrope leži strateški značajno između Azije i Evrope. Pogotovo otkako su u jeku privatizacije u Grčkoj velike luke završile u kineskim rukama svijet ponovno gleda u pravcu brdovitog Balkana. “Novi Svileni put Kine koji će se preko Pirejske luke preko Balkana protezati do zapada Evrope, daje Grčkoj novu težinu”, smatra grčki novinar Eftimis Angelodis.
Strateška uloga Grčke
Zato grčki premijer Aleksis Cipras radi na učvršćenju odnosa sa sjevernim susjedima. No ta strategija je počela još prije Ciprasa.
“Grčka je odigrala odlučujuću ulogu u primanju Rumunije i Bugarske u EU. Činjenica da je Atina sad i u Skopju pronašla partnera je velik korak za region”, objašnjava Angelodis.
Zapadna Evropa je Grčku dugo posmatrala isključivo u svjetlu finansijskih problema i zanemarivala važnu ulogu krajnje južne tačke Evropske unije. I to ne samo u smislu glavnog partnera balkanskih zemalja nego i kao ključnog faktora u odnosima EU i Turske. Posebno sada, kada je Erdogan kao otvoreni simpatizer Putina učvrstio svoju vlast, potrebna je nova ofanziva za ovu zemlju – a u tome bi Grčka mogla odigrati važnu ulogu.
No tu šansu je Brisel dugo vremena ignorisao. U odnosu prema zemljama zapadnog Balkana će se pokazati je li EU nešto naučila iz grešaka sa Turskom.
“EU ne bi smio da prokocka ovu šansu kratkovidim strategijama. Radi se o tome da se ovo, za buduću globalnu trgovinu vrlo važno područje, dugoročno veže za EU što podrazumjeva i otvorenu perspektivu za punopravno članstvo”, kaže Angelodis.
Grcima je Rusija nepoznanica
Pridobijanjem Makedonije EU može ostvariti značajnu pobjedu u borbi za prevlast na Balkanu. Nemala zasluga pripada strategiji Atine. Pritom je Cipras, nakon izborne pobijede 2015. sa Moskvom isprva igrao na prijateljsku kartu. Za Stavrosa Cimasa, stručnjaka za Balkan uticajnog grčkog dnevnika Katimerini, to očijukanje sa Moskvom nema pretjerane veze sa realnošću. Jedino što ove dveij zemlje povezuje je pravoslavna tradicija. O nekom savezu nema govora. Naprotiv.
“Zbog zajedničke vere živi mit da je moćna Rusija spremna da pomogne grčkoj pravoslavnoj braći u slučaju nevolje”, kaže Cimas. No pomoći iz Moskve nikada nije bilo.
“Kada je Cipras u Moskvi Putina molio za finansijsku pomoć, ruski predsjednik ga je poslao u Brisel”, kaže Cimas. Popularnost Rusije u Grčkoj Cimas objašnjava činjenicom da Grci zapravo malo znaju o ovoj zemlji i svim problemima sa kojima se ona bori, poput nedostatka ljudskih prava ili autokratskog sistema.
Njegov kolega Angelodis vidi stvari slično. On ukazuje i na teorije zavere sa verskom podlogom koje su se aktivirale pojavom krize. Sljedeće godine Grke očekuju parlamentarni izbori i najkasnije onda će se pokazati koliko je aktuelnom premijeru Ciprasu pomogao pro-makedonski kurs.
Istinito/dw.com
