Gem, set i meč, gospođica Stivens, odjekuje autoritativno Centralnim terenom Rolan Garosa u polufinalu pariskog grend slema sa visoke sudijske stolice. A na stolici sjedi Kragujevčanka Marijana Veljović (31).
“Zlatni bedž” za najbolje teniske sudije na svijetu posjeduje svega 19 muškaraca i 10 žena. Među njima je i Marijana.
– Za sve je “kriv” sudija Stefan Čuki. Igrala sam na “Menadžerijadi” u Budvi 2007. godine tenis za moj Ekonomski fakultet iz Kragujevca, a on za svoj Ekonomski fakultet iz Beograda. Trebalo je da napravim žrijeb, ali se nisam najbolje snašla. Pritekao mi je u pomoć i pitao zašto ne odem u školu za sudije, da naučim kako se to radi. Tako je sve počelo. – premotava Marija film sa svojih početaka.
Marijanina teniska karijera se rano završila, ali je, zato, kao sudija dospjela na sam svjetski vrh.
– Takmičila sam se do 14. godine. Odigrala sam nekoliko turnira, a onda prestala. Možda nisam imala dovoljno ambicija, ali mi, prije svega, to nije dozvoljavala finansijska situacija – priča ona.
Sudijska karijera
Kao sudija, međutim, brzo je napredovala.
– Bila sam među najboljim polaznicima. Dali su mi odmah priliku da radim dječje turnire u Beogradu. Sjećam se prvog koji sam sudila, u TK Gazela, prekoputa “Arene” već u maju 2008 – prisjeća se ranih sudijskih dana.
Poslije položenog ispita za nacionalnu licencu, već naredne godine su je, zbog kvalitetnog suđenja, poslali u školu za međunarodne sudije koja kruži planetom i tada je, sticajem okolnosti, bila organizovana u Srbiji. Dobila je “bijeli bedž”. Uslijedio je, dve godine kasnije, u Istanbulu, i “bronzani bedž”. Ostali, srebrni i, konačno, zlatni, dobijaju se unapređenjem, na osnovu besprijekorno obavljenog posla.
– Naravno, dogodi se da pogriješimo. S tim što su naše greške vidljive svima oko nas, pa je perfekcionistima poput mene, teško da se izborimo sa tim. Ali, i to se vremenom nauči – kaže Marijana, kojoj se propusti, ipak, veoma rijetko događaju.
U sudijskoj ulozi je autoritativna i bespogovorna. A kad iz nje izađe, sve se mijenja.
– Moj privatni život je sasvim drugačiji! Jedna sam osoba u stolici, druga van terena. Kad me neko gleda dok sudim, rekao bi da je ta osoba arogantna, nadmena, stroga. A, privatno, nisam ništa od toga – priznaje Marija.
Tenis iz pozicije običnog gledaoca i okom sudije sasvim su različiti, ističe ona.
– Obožavam ovaj sport. Gledam ga od malih nogu. Ali, sada ga posmatram iz potpunog drugog ugla. Toliko znam o tom sportu i pravilima, da mogu da pratim razvoj situacije na terenu, pa čak i da predvidim šta bi moglo da se dogodi. Mi sudije smo tu da sve protekne u fer pleju. Samim tim, nismo u mogućnosti da uživamo u meču, mada mi se ponekad dogodi da ojsetim atmosferu. Ipak, na prvom mjestu su odgovornost i koncentracija – dodaje.
Najteže u njenom poslu je, kaže, upravo satima ostati koncentrisan do kraja. A tu je i neizvijesnost oko čekanja, jer nikada se ne zna kada će izaći na teren. A najljepše?
– Učestvovanje u spektaklu, biti dio sporta koji volim, i dio teniske istorije!
Dijeli pravdu najboljima
Marijana Veljović sudi i ženama i muškarcima. Bila je, tako, glavni arbitar na prošlogodišnjem meču drugog kola Ju-Es opena, kad Rodžer Federer zamalo nije izgubio od Južnog. Između ostalog, dijelila je i pravdu Nadalu na Olimpijskim igrama. Ipak, najupečatljiviji trenutak u dosadašnjoj karijeri bilo joj je žensko finale na Australija openu ove godine između Karoline Voznijacki i Simone Halep.
– Kada sam izašla na teren, pred krcate tribine, osetila sam dozu treme. A trema je, naravno, pozitivna. Bila sam potpuno spremna – priznaje.
S obzirom na to da putuje na najvažnije turnire, neminovno poznaje sve teniske zvijezde.
– Najnormalniji su ljudi, kao i svi mi – prenosi nam svoja iskustva iz ovih kontakata.
A na pitanje da li je omiljena među teniserima, kaže:
– Nisam sigurna da sportisti mogu da vole sudije. Taj odnos je specifičan. Ali, poštujemo se. I to je najvažnije. Sigurno je da postoje igrači koji možda vole više da vide na stolici jednog ili drugog sudiju, a postoje i oni koji nemaju nikakve preference u tom smislu – dodala je Marija.
Suditi takvim sportskim veličinama, kao što su Serena ili Nadal, velika je privilegija, do koje se stiže upornim radom:
– Biti njima autoritet je neobjašnjiv osjećaj. To u početku nisam mogla da objasnim ni samoj sebi. Ukoliko dobro uradite posao, onda imate i autoritet. On se stiče znanjem.
Pola godine po bijelom svijetu
Po ugovoru, Marijana pola godine provede na putu, dok je drugu polovinu kod kuće, u kragujevačkom naselju Erdoglija. Sudi sva četiri grend slema i veće turnire, Dejvis kup i Fed kup…
– Da ne volim da putujem, ne bih se ni bavila ovim poslom! Dogodi se da tri-četiri sedmice budem na putu, a onda isto toliko u Kragujevcu. To su dva paralelna života. Lijepo mi je jer obilazim cio svijet, a onda jedva čekam da se vratim kući.
Novosti
