Najava hrvatskih medija da će u Zagrebu biti pokrenuta radio stanica koja će emitovati novokomponovanu muziku iz Srbije, digla je veliku prašinu.
U hrvatskoj javnosti danima se polemiše da li je zaista potrebno pokrenuti radio stanicu sa narodnjacima. to jest “cajkama” (pogrdan hrvatski izraz za srpsku novokomponovanu muziku), iako se u mnogim tekstovima “priznaje” da Hrvatima godinama uživaju uz muziku “sa one strane Drine”.
Goran Vojković u autorskom tekstu za zagrebački portal Index piše da “ako je išta iz Srbije uspjelo da osvoji Hrvatsku – to je muzika”. Kako navodi, onaj koji pokreće taj radio jer razotkrio još jedan segment u kojem su Hrvati maksimalno dvolični. u javnosti se dobro pazi da slučajno ne upadne koja srpska reijč, ili da neko ne kaže maj umjesto svibanj, a kada dođu noć i alkohol, pjeva se i igra na melos kojem su se Hrvati nekada podsmijavali.
Portal je objavio i istraživanje na temu ko u Hrvatskoj najviše sluša narodnjake. Prema rezultatima istraživanja to su vjernici i homofobi.
Istraživanje
Sociolozi sa Odjeljenja za sociologiju Univerziteta u Zadru Krešimir Krolo, Sven Marcelić i Željka Tonković objavili su istraživanje o muzičkom ukusu zadarskih srednjoškolaca, ali s naglaskom na turbofolku. Kasnije su sproveli još jedno istraživanje gdje su ispitali srednjoškolce iz Pule, Rijeke, Splita, Dubrovnika i Šibenika.
Pitanja koja su ih zanimala bila su sljedeća:
1. Postoji li statistički značajna razlika u slušanju turbofolka s obzirom na pol.
2. Postoji li statistički značajna razlika u slušanju turbofolka s obzirom na religioznost
3: Postoji li veza između slušanja turbofolka i utelovljenog kulturnog kapitala roditelja
Odgovori dobijeni istraživanjem koje jes sprovedeno krajem 2014. godine na uzorku od 866 učenika svih tipova srednjih škola u Zadru i Biogradu na Moru bili su sljedeći:
1. Učenice će češće slušati turbofolk od učenika
Naime, kako je objavljeno u istraživanju, vidljivo je kako se slušanje turbofolka statistički značajno snažnije povezano sa ženskim polom, odnosno prisutnije je kod srednjoškolki s 56.1 odsto prema 40 odsto srednjoškolaca, dok 48.5 odsto ukupne srednjoškolske populacije barem povremeno sluša ovaj žanr.
2. Religiozniji ispitanici će češće slušati turbofolk od nereligioznih.
Naime, religioznost se takođe pokazuje kao statistički značajna varijabla koja je povezana sa slušanjem turbofolka, pri čemu je vjerovatnije da će ga slušati oni koji češće odlaze na vjerske obrede. Očito je da mladi iz uzorka koji uopšte ne pohađaju vjerske obrede u znatno manjoj mjeri slušaju turbofolk.
Uz pohađanje vjerskih obreda možemo vezati i vjerski identitet pri čemu se oni koji izjašnjavaju kao vjernici češće iskazuju slušanje turbofolka kao dijela vlastite kulturne potrošnje, što potvrđuje drugu postavljenu hipotezu.
3. Postoji veza između slušanja turbofolka i tipa utelovljenog kulturnog kapitala roditelja.
U ovome se istraživanju pokazuje kako je upravo prenos ukusa s roditelja na djecu važan faktor u mogućem opisu uticaja na formiranje muzičkog i kulturnog ukusa.
Istaknuto je da ekonomski status pritom nije toliko bitan.
Zaključak
Zaključak istraživanja je da analiza ukusa srednjoškolaca u Zadru i Zadarskoj županiji pokazuje kako postoje određena stalna mjesta koja se mogu povezati sa slušanjem turbofolka. Prije svega, potvrđuje se kako su stalni elementi vezani uz određene društvene fenomene poput naglašenije konzervativnosti i tradicionalnosti, baš kao što je važna i uloga pola utoliko što je vjerovatnije da će ovome žanru biti sklonije srednjoškolke.
Takođe, statistički značajnom se pokazala i tolerancija prema homoseksualnosti pri čemu se pokazuje da sklonost turbofolku opada kako tolerancija raste.
Isti tim sociologa sproveo je kasnije još nekoliko istraživanja. Prošle godine objavljeni su rezultati opsežnog sociološkog istraživanja o kulturnim potrebama i preferencijama mladih u Splitu, Puli, Rijeci, Dubrovniku, Šibeniku i Zadru.
Cilj je istraživanja bio ustanoviti mogu li se kulturne preferencije srednjoškolaca objasniti kulturnim kapitalom njihovih roditelja.
Istraživanje je pokazalo kako su mladi u dalmatinskim gradovima izrazito nezainteresovani za kulturne sadržaje te netolerantniji prema nacionalnim i seksualnim manjinama od svojih vršnjaka u Istri i na Kvarneru. Istovremeno su i mnogo religozniji od njih. Izuzetak je Šibenik koji je daleko najtolerantiji i najotvoreniji dalmatinski grad, objavio je kulturpunk.hr tada. Prema tom istraživanju, mladi Dalmatinci su se izjašnjavali kao vjernici koji prihvataju sve što ih vjera uči i najradije slušaju narodnjake.
B92
