I pred ove izbore vidljiv je standardni arsenal režimskih zloupotreba – davanje novca biračima da glasaju za vlast, pritisak na zaposlene u javnom sektoru da podrže vlast, davanje državnih kredita glasačima, dovođenje birača iz inostranstva i davanje prava glasa Romima koji nemaju prebivalište u Crnoj Gori
Atmosfera u Crnoj Gori uoči parlamentarnih izbora 30. avgusta veoma je napeta, a ulje na vatru dolio je šef crnogorske policije Veselin Veljović, koji je tvrdio da se na dan izbora spremaju ozbiljni incidenti. Šta će od svega biti, ostaje da se vidi.
Vladajuća koalicija koju predvodi Milo Đukanović u kampanji se ponašala veoma bahato i osiono, a primjetne su i užasne medijske propagandne poruke, kojima su se Đukanovićevi protivnici nastojali prikazati kao antidržavni elementi.
Opozicija ide u nekoliko kolona gdje dominiraju snage koje su se zalagale za zajedničku državu Srbije i Crne Gore, ali su na ovim izborima primjetne i suverenističke opozicione snage koje bi mogle da dobiju veliku podršku.
Kod birača u Crnoj Gori i dalje dominiraju pitanja krupnog karaktera, to jest državotvorna pitanja. Postoji polarizacija povodom osnovnih pitanja. Jedan dobar dio birača vezao se iz emocionalnih razloga za određenu političku platformu koja mu potencijalno garantuje ostvarivanje ranije zacrtane ideje.
Crnogorsko društvo je dominantno konzervativnog karaktera i zahtijeva vođu, pa se dio birača opredjeljuje za ličnost.
Većinu ljudi i dalje opredjeljuju teme poput države, crkve, jezika. Manje su popularne teme visoke nezaposlenosti, užasnog stanja u zdravstvu i očajne socijalne situacije.
Iako evropska javnost govori o mafijaškim obračunima i organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, ta tema ipak nije dominantno zastupljena u predizbornoj kampanji.
Posljednje ankete ukazuju da vladajuća koalicija nema većinu, te da će Socijaldemoktatska partija, čiji je lider nekada bio Ranko Krivokapić, danas poslanik, odlučivati o tome ko će formirati novu većinu.
U svakom slučaju, u ovom trenutku nije moguće dati preciznije procjene i prognoze.
Dio opozicije strahuje da bi Đukanović, ako ocijeni da gubi izbore, mogao da izazove incidente u popodnevnim časovima na dan izbora i prekine glasanje.
I pred ove izbore vidljiv je standardni arsenal režimskih zloupotreba – davanje novca biračima da glasaju za vlast, pritisak na zaposlene u javnom sektoru da podrže vlast, davanje državnih kredita glasačima, dovođenje birača iz inostranstva i davanje prava glasa Romima koji nemaju prebivalište u Crnoj Gori.
Posebno je upečatljiv slučaj Roma iz Bijelog Polja, Gringa Selimovića, koji je prijavljen pod tim imenom i prezimenom i ima pravo glasa u tom gradu. Međutim, pred ove izbore Gringo je dobio ličnu kartu na ime Marko Marković, i ima pravo glasa na Žabljaku. To ukazuje da postoje lica koja imaju dvije lične karte i dva puta glasaju na dan izbora.
Posljednjih mjeseci jedno od najvažnijih pitanja svakako je imovina Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Vlast je jednostrano usvojila zakon, koji praktično nacionalizuje najveći dio imovine SPC u Crnoj Gori.
Uprkos protivljenju brojnih pravnika i velikog dijela javnosti, te rezervi Venecijanske komisije, taj zakon je ipak usvojen. Izazvao je ogromno protivljenje pretočeno u litije i proteste. Bez obzira na to što je crkva nakon Drugog svjetskog rata značajno progonjena u Crnoj Gori i što je realno postojao mali broj vjernika, situacija se posljednjih decenija ipak promijenila. Za mnoge je ovo bilo veoma emotivno pitanje, to jest kap koja je prelila čašu.
Kako god gledali na ulogu crkve u društvu, ne možemo a da ne primijetimo da je ona faktor koji je uspio da konstituiše najozbiljniji oblik otpora Đukanovićevom režimu u Crnoj Gori u posljednjih 20 godina.
Po policijskoj procjeni, litije su samo jedno veče u februaru u svim gradovima okupile 160 hiljada ljudi, što je za zemlju sa 600 hiljada stanovnika ogromna cifra.
Među učesnicima litija bile su i brojne pristalice vlasti. Po anketama, Đukanović je zbog ovoga zakona izgubio 6% podrške, što može skupo da ga košta, čak presudno.
U obračunu između Đukanovića i njegovog režima, koji je vlast preuzeo 90-ih godina, i crkve koja na ovim prostorima postoji više od osam vjekova, pobjednika nije teško nazrijeti.
*autor je novinar podgoričkog lista “Dan”
Istinito
