Zapad i Rusija vode bitku za kontrolu nad transportom prirodnog plina preko Balkana, a obje strane imaju svoje geopolitičke ambicije u ovom nestabilnom regionu, navodi se u analizi agencije AFP koju ovih dana prenose vodeći svjetski mediji, piše BiznisInfo.
Moskva je u posljednje vrijeme pretrpjela nekoliko udaraca na Balkanu: Crna Gora se pridružila NATO-u a nova makedonska vlada se, izgleda, distancira od proruskog stava prethodne vlasti.
Dok Zapad može ponuditi balkanskim zemljama podsticaje kao što su perspektiva priključenja Evropskoj uniji, Rusija igra na kartu energije.
Na plin se odnosi četvrtina potrošnje energije Evropske unije u 2016. godini, a ruski Gazprom dobavlja trećinu plina koji Evropa koristi.
Ovisnost Balkana o plinu će se povećati kako se termoelektrane budu zatvarale, pod pritiskom EU.
– U Srbiji, BiH, Bugarskoj i Makedoniji, Rusija pokušava ovisnost o plinu pretvoriti u političku ovisnost, i opstruirati integracije u zapadni sistem, kazao je Timothy Less, direktor organizacije Nova Evropa.
No, ruski uticaj na balkanski energetski sektor trenutno je ograničen nedostatkom infrastrukture. Bez plinovoda, ona ne može snabdijevati većinu zemalja regiona, kaže Less. Upravo tu Zapad namjerava steći prednost tako što će podržati rivalske projekte.
Konkurentski interesi Zapada i Rusije na balkanskom tržištu plina povećavaju geostratešku važnost ovog regiona.
– Jugoistočna Evropa leži na raskrsnici energetskih koridora koji povezuju Istok i Zapad, kazao je za AFP bvši albanski ministar vanjskih poslova Paskal Milo, i dodao:
Njih ovaj region ne zanima kao ekonomski resurs, već postaje sve važniji kao tranzitna teritorija za druga strateška tržišta u Evropi kao i za skladištenje plina.
Prema ocjenama analitičara, Zapad osjeća da mora odgovoriti na činjenicu da Moskva koristi energiju kao polugu za ostvarivanje kontrole u regionu.
Nakon što je nekoliko godina Rusija pobjeđivala u energetskoj igri, čini se da sada Zapad stiče prednost, kaže Less za AFP.
Realizacija nekoliko projekata za tansport plina, koji će smanjiti ovisnost o ruskom energentu, trenutno je u toku.
Trans-jadranski plinovod (TAP), koji podržava Evropska unija, dovest će plin iz Azerbejdžana, preko Turske do Grčke i Albanije, a potom i do Italije. Očekuje se da bi prve isporuke mogle krenuti 2020. godine. Plinovod ima kapacitet 10 milijardi kubnih metara godišnje a dug je 870 kilometara.
– To je više geopolitički projekat koji bi mogao, makar minimalno, povećati sigurnost EU u snabdijevanu plinom, rekao je Nicolas Mazzucchi, istraživač u francuskoj organizaciji IRIS.
Zapad traži način da dođe do Kavkaza, i jednog dana možda i da počne dovoditi kaspijski ili bliskoistočni plin, zaobilazeći rusku teritoriju, kaže Mazzucchi.
Osim toga, EU i SAD su spremne da produže TAP kako bi kreirale „plinski prsten“ na Balkanu, koji bi od Albanije išao kao Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj. Riječ je o Jadransko-jonskom plinovodu (IAP).
Zajedno sa terminalima tečnog prirodnog plina (LNG) na sjevernom hrvatskom otoku Krku koji djelimično finansira EU, taj plinovod bi doveo do snažne konkurencije između Zapada i Rusije.
U maju, sedam balkanskih država – Albanija, BiH, Bugarska, Hrvatska, Kosovo, Makedonija i Crna Gora – potpisale su ugovor o zajedničkom razvoju plinovoda kojim bi bila smanjena ovisnost o Rusiji. Projekt je podržala Američka agencija za razvoj (USAID).
S druge strane, Rusija je potpisala sporazum s Turskom u oktobru 2016. o izgradnji Turskog toka, kojim bi ruski plin ispod Crnog mora bio transportovan ka Evropi.
Tokom posjete Turskoj ovog mjeseca, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je rekao da se njegova država želi priključiti na ovaj plinovod.
No, eksperti upozoravaju da je projekat krajnje osjetljiv u geopolitičkom smislu a tehnički veoma zahtjevan, jer iziskuje radove na dva kilometra ispod površine mora.
Taj projekat zavisi od velikog broja pitanja, kao što su odnosi Rusije, Turske i EU, pitanja migranata i Sirije, kaže Igor Dekanić, profesor iz Zagreba.
BiznisInfo.ba
