Članovi grupe Pravda za Davida obratili su javnosti danas na konferenciji za medije održanoj u Banjaluci povodom dešavanja 25. decembra prošle godine, ali i povodom drugih neodgovorenih važnih pitanja koja od samog početka prate slučaj smrti Davida Dragičevića.
Dragan Dabić i Ozren Perduv iz grupe Pravda za Davida su kazali da su danas, 292. dana traženja istine i pravde, izašli pred medije kako bi fokus pažnje vrati na pitanje ko je ubio Davida, zašto se zataškava slučaj i ko se krije.
Oni su govoreći o Davidovoj smrti i vođenju istrage ukazali na brojne propuste i nelogičnosti, kao i da su članovi grupe Pravda za Davida nakon više do devet mjeseci mirne i dostojanstvene borbe da se dođe do istine počeli biti progonjeni kao teroristi i neprijatelji vlasti koji planiraju državni udar. Pomenuli su i lov na članove grupe, privođenja i različite pritiske kako bi se fokus javnosti skrenuo sa ubistva na navodne pokušaje rušenja vlasti i na otkazivanje novogodišnjih koncerata.
– Nećemo se baviti politikom, a sumnjamo da se slučaj zataškava. Nećemo se baviti sa tim otkad se politika miješa. Bavimo se mirnim okupljanjem građana sve do 25. decembra. Tog dana su institucije pokazale nemoć. Ko je naredio nepotrebnu silu, zašto su uklonili srce – istakao je Perduv.
Na pitanje o tome gdje je Davor Dragičević i da li imaju kontakta sa njim odgovoreno je da niko od njih sa njim nije razgovarao, a da se pitanje o njegovoj lokaciji treba uputiti policiji jer je za njim raspisana potjernica.
Prokomentarisana je i presuda članu grupe Aleksandru Gluviću kojem je određena i novčana i zatvorska kazna, te da će se sa advokatima razgovarati o pravnom lijeku i adekvatnoj reakciji na ovakvu presudu.
Građane su na kraju konferencije pozvali da dođu ispred Hrama Hrista Spasitelja i zapale svijeće za Davida.
Saopštenje prenosimo u cjelosti:
Jedna od glavnih poruka ove današnje konferencije treba da bude sljedeća: Mi kao grupa želimo da se fokus pažnje vrati na ono zbog čega smo se okupili prvog dana, a to je traženje odgovora na pitanja – Ko je ubio Davida? Zašto se slučaj zataškava? Zašto se istina krije?
David Dragičević, dvadesetjednogodišnji mladić, Banjalučanin, student i sporstista, prijatelj, brat, sin i dobar komšija nestao je u noći 18. marta 2018. godine. Javnosti je poznato da je nakon šest dana velike potrage nažalost nađen u koritu rječice Crkvene na ušću u Vrbas. Bol roditelja, rodbine i prijatelja za izgubljenim sinom, bratom i prijateljem je bila neutješna.
Umjesto da institucije urade svoj posao i valjano istraže smrt jednog mladića, one nakon 48 sati nastupaju sa skandaloznom press konferencijom u sastavu odgovornih lica koji su smrt mladića ekspresno proglasili zadesom. Pored toga, David je proglašen i provalnikom, bez da je izvršen uviđaj navodno opljačkane kuće, što će se tek kasnije, pod pritiskom javnosti, ispostaviti. Brojni funkcioneri Republike Srpske su tu press konferenciju proglasili greškom, mada niko nije jasno rekao šta je to konkretno greška. Obducent je sam priznao da je prvi put u svojoj karijeri učestvovao na takvoј konferenciji.
Pored toga, obducent je iznosio detalje iz obdukcionog zapisnika, iako se ti podaci dostavljaju isključivo tužilaštvu. Slučaj je na toj press konferenciji gotovo zaključen, a zna se da je to posao tužilaštva kojem izvještaj još uvijek nije bio dostavljen, a čiji predstavnik nije ni učestvovao na pomenutoj konferenciji.
Ta press konferencija je probudila sumnju mnogih građana Banjaluke, koji su svoje negodovanje iskazali zajedno sa Davidovim roditeljima istog dana kada je ona održana. Od tada, pa do dana današnjeg, evo već 292 dana ili skoro 10 mjeseci, nema niti jednog odgovora na niz neistinitih tvrdnji iznesenih na toj press konferenciji, niti je iko ikada odgovarao, ne samo za učinjene propuste, već za dokazano zataškavanje sada već svima jasno utvrđenog ubistva. Od tada, pa do dana današnjeg pitanja savjesnih građana sa razlogom se samo gomilaju. Krenućemo redom:
Gdje je nestao izvještaj mrtvozornika gdje jasno piše da je Davidova smrt nastupila maksimalno 36 sati od momenta pronalaska beživotnog tijela? U istom tom izvještaju mrtvozornik navodi da je pregledao sve džepove pokojnika i da nije pronađen mobilni telefon koji će se kasnije pojaviti na obdukcionom stolu. Taj izvještaj mrtvozornika je nestao. Zašto? Kako je to moguće? Ko je odgovarao za to?
Vatrogasci koji su izvlačili tijelo rekli su Davoru da su tijelo zatekli na suvom, a ne u vodi. Na fotografijama iz policijske fotodokumentacije tijelo se vidi u vodi. Gdje je Davidov donji veš? Otkud predmeti, koji nisu pronađeni na licu mjesta, na obdukcionom stolu? Zašto je različit iznos novca na slikama fotodokumentacije Zavoda za sudsku medicinu i na slikama fotodokumentacije policije?
I jedan i drugi obducent su konstatovali prisustvo droga LSD i marihuane u urinu pokojnog Davida, iako je poznato da kod nas ne može da se izvrši takva vrsta analize. Na taj način žrtva je svjesno kriminalizovana. Ko je odgovarao za to? I samo tužilaštvo je demantovalo prisustvo bilo kakvih droga na osnovu analiza urađenih u Zagrebu. Roditelji su bili prisiljeni da šalju na analizu u inostranstvo kosu mrtvog djeteta, koja je takođe pokazala neprisustvo droga.
Gdje je snimak sa Raiffaisen banke? Šta je sa izjavom gospođe koja živi preko puta metalske škole i koja je kobne noći vidjela grupu mladića koji batinaju jednu osobu? Gdje je dokaz da je David uopšte bio u kući porodice Rađen, kada uviđaja navodno opljačkane kuće nije ni bilo i kada na naknadno izuzetim predmetima iz kuće nisu pronađeni tragovi Davidovog DNK? Zašto se dozvolilo da brojni snimci nadzornih kamera budu prebrisani novim?
Kontdradioktornosti, nejasnoća i otvorenih pitanja je mnogo, a još niko nije dokazima i činjenicama demantovao ove navode, niti je iko odgovarao za iznošenje neistinitih informacija. Takođe, neshvatljivo je da ministar zove tužioca i traži od njega da se donese ubrzan postupak, odnosno odluka o nesprovođenju istrage, a što je potvrdio glavni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka. Sve navedeno jasno ukazuje da ovdje nije riječ o nemaru, već o očiglednom zataškavanju prave istine.
Nećemo se baviti politikom, jer mi smo građani koji samo traže odgovore od svojih institucija i sa razlogom sumnjamo u zataškavanje smrti Davida Dragičevića od strane pojedinaca koji su uzurpirali institucije i pokazali svu nesposobnost djelovanja. Nećemo se baviti time čija je to nadležnost da ih učini funkcionalnim i profesionalnim. Nećemo se baviti time kada je politika počela da se miješa, počevši od dolaska predsjednika u kuću roditelja i dolaskom drugog vještaka sudske medicine. Bavićemo se mirnim i dostojanstvenim skupom građana bez ijednog incidenta sve do 25. decembra, kada kreće nepotrebna i nezakonita represija usmjerena na sopstvene građane, jer nemaju odgovore na sva postavljena pitanja koja se tiču isključivo ubistva Davida Dragičevića. Tog dana institucije su pokazale zapravo nemoć i da su taoci pojedinaca.
Tog dana otvorio se niz dodatnih pitanja: Ko je, zašto i po čijem nalogu naredio nepotrebnu silu sa ciljem da se ukloni srce i svijeće sa trga? Srce na trgu može da se tretira kao komunalni prekršaj, ali i kao takav nije evidentiran, niti su roditelji dobili bilo kakav zvaničan zahtjev da srce sami uklone. Ko je tačno i zašto doveo u sred dana, kada je najveća gužva u gradu, ne samo veliki broj policijskih službenika, već i veliki broj pripadnika jedinice za podršku sve radi uklanjanja srca sa trga? Da li je to inače praksa prilikom rada komunalne inspekcije ili je neko mirne građane proglasio prijetnjom i teroristima? Zašto to nije urađeno noću kada nikoga nema i bez ikakve velike pompe?
Na osnovu kojeg naloga je izdata potjernica za Davorom Dragičevićem? Zašto su maloljetna djeca ostavljena bez nadzora centra za socijalni rad prilikom pretresa kuće Davora Dragičevića i čija je to naredba? Zašto se nad stanovništvom upotrebljavala nepotrebna i prekomjerna sila, a jedan od najboljih primjera za to jeste šutiranje momka koji je već oboren na beton i da li je iko do sada odgovarao za to nečasno postupanje?
Svi smo bili svjedoci beskrupuloznog kršenja ljudskih prava i sloboda tog dana, što se nažalost nastavilo i kasnije. Davor Dragičević je zadržan u pritvoru 24h pod optužbom da se nije odazvao na poziv za saslušanje, koji mu nikada nije bio ni uručen. Pošto se on nalazio u pritvoru sa još nekoliko naših istaknutih članova, iskorišten je momenat da se sa trga ukloni sve ono što je proteklih mjeseci predstavljalo obilježje naše mirne i dostojanstvene borbe za istinu o ubistvu našeg sugrađanina Davida Dragičevića. Smatramo da su ta obilježja najviše smetala upravo ljudima koje je sve to podsjećalo na počinjeni zločin o kojem „oni“ ne žele da se razgovara i koji svih ovih mjeseci pokušavaju da prikriju i da omoguće zločincima da ostanu na slobodi.
Uklanjanje srca iako je izazvalo revolt kod prisutnih građana, nije izazvalo očekivanu reakciju naroda, jer je policija došla evidentno pripremljena na nerede na trgu, pa su u obezbjeđenje uklanjanja srca postavili specijalne policijske jedinice. Opravdano sumnjamo da su se u uniformama policije RS nalazili i strani državljani.
Od te večeri imamo na snazi klasičan bespotreban policijski čas i svako ko se zatekao na trgu ili u parku je bio protjerivan, proganjan ili hapšen. Pripadnici policije su onemogućavali ne samo okupljanje građana na trgu, nego i uopšte normalno kretanje ljudi tom javnom površinom, za šta ne postoji niti jedna zakonska osnova. Svakodnevno prisustvo ogromnog broja policijskih službenika, naoružanih pištoljima, štitovima, pendrecima i drvenim palicama izazivalo je strah, ali i revolt kod građana. Zbog toga su se građani okupljali u protestnim šetnjama, za koje je i sam ministar unutrašnjih poslova rekao da su dopuštene i da ih građanima niko ne može zabraniti. Svjesni smo da je sva sila koja je upotrebljena protiv građana potpuno neosnovana i nelegitimna, a poslužila je skretanju pažnje sa teme ubistva Davida Dragičevića, na temu „problema“ Davora Dragičevića i grupe Pravda za Davida.
Sve ovo ukazuje na jedno – vlast nema odgovore na brojna pitanja koja se tiču isključivo ubistva Davida Dragičevića, već je jedini odgovor sila i nezakonita represija i sve upućuje na to da se i dalje upotrebom mehanizama institucija pažnja usmjerava na zataškavanje istine i onih koji traže odgovore.
Sve je eskaliralo 30. decembra, kada je bilo mirno okupljanje građana na trgu, u znak podrške porodici Dragičević. Ono što je javnosti manje poznato, jeste da taj skup nije organizovala grupa „Pravda za Davida“, već dio građana koji su željeli da podrže njen rad. Zbog toga skup i jeste nazvan „Skup podrške porodici Dragičević“. Povod za organizaciju skupa jesu upravo događaji od 25.12.2018. godine. Svi oni koji su bili na trgu ili pratili okupljanje putem medija, mogu na snimcima vidjeti kraj Davorovog govora, kada on poziva građane koji žele i mogu, da pođu sa njim u mirnu i dostojanstvenu šetnju, nakon čega se on vraća na trg. Zar bi iko ko ima namjeru da pravi nerede, planirao da se nakon toga vrati na mjesto koje je puno policije?
Te večeri građani su zastali pored više institucija – Palate predsjednika, Narodne skupštine i zgrade RTRS-a. Na snimcima medija se jasno čuje i vidi Davor koji okupljenima daje izričito naređenje da čak ni malim korakom ne uđu unutar RTRS-a. Kako je isticao, ispred zgrade se zadržavamo tek toliko da nas mogu prebrojati. Takođe, svakog puta kada je zastajao da policajcima pokaže svoje rane iz rata, Davor je bio izričit u tome da policiji smiju prići samo on i mediji. Želio je spriječiti svaki incident, pa i verbalni, i zbog toga nije puštao građane blizu policijaca.
Poražavajuća je činjenica da su određeni mediji, a nakon mirno završenog skupa, plasirali vijest o pripremi tzv. državnog udara koji je navodno trebao da se desi tokom skupa. Davor Dragičević je svaki put isticao da svako ko napravi bilo kakav incident nije pripadnik grupe Pravda za Davida. Istu tu rečenicu je ponovio i na skupu 30. decembra. Mir i dostojanstvo je ono što krasi ovu grupu svih ovih mjeseci i ono po čemu smo postali prepoznatljivi. Tako će i ostati. Ko to ne zna šta je državni udar i na osnovu kojih činjenica tvrdi tako nešto? Kako goloruk narod može izvršiti državni udar? Zašto taj neko nije odogovarao za targetiranje savjesnih građana?
Dio okupljenih građana se oko 21:20h pojavljuje na koncertu Harisa Džinovića, u vrijeme kada taj koncert još uvijek nije počeo. Tu je izraženo nezadovoljstvo zbog organizovanja koncerta i ubrzo se građani udaljavaju i odlaze prema trgu. Tada se pojavljuju optužbe čelnih ljudi grada, u kojima se navodi da su građani nasilno prekinuli koncert i uništili binsku opremu, zbog čega se otkazuju i nastupi planirani za naredne dane. Želimo čelne ljude pitati sljedeće: Kako se može otkazati koncert koji nije ni trebao biti održan, uzimajući u obzir izjavu Harisa Džinovića, koji govori da nije ni planirao održati koncert? Gdje je uništena oprema, kada imamo informacije da ništa nije uništeno? Zašto je otkazana dječija Nova godina, kao i koncerti planirani za naredne dane? Zašto je za sve optužena grupa Pravda za Davida, koja nikako nije mogla ugroziti nijednu manifestaciju?
Iskoristićemo ovu priliku da pomenemo nasilne proteste u Parizu, gdje su se novogodišnje manifestacije održale bez problema. Da li gradske vlasti ne mogu zaštiti sopstvene građane i garantovati im bezbjednost?
Građani su se vratili na trg oko 22:30, kada je krenuo pravi lov na ljude. Nekolicina građana je uzvikivala našu parolu „Pravda za Davida“, zbog čega je policija ponovo krenula na narod. Neki od naših članova koji su nakon toga privedeni, a da uopšte nisu bili na trgu, već ih je policija našla u njihovim domovima i kafićima. Jedini razlog je glasno uzvikivanje „Pravda za Davida“ nakon 22h. Svi privedeni će obrazloženje za ove akcije svakako potražiti od odgovornih ljudi iz policije i to pred međunarodnim sudovima za ljudska prava.
Ono što mi želimo nakon svega poručiti je da našu mirnu i dostojanstvenu borbu kakvu smo od početka vodili sa ciljevima – da se otkriju ubice Davida Dragičevića, da se zavede vladavina zakona i ljudskih prava, da svi ljudi budu jednaki pred zakonom i da obezbijedimo bolju budućnost za našu djecu, nikad, niko i ništa neće zaustaviti. Mi to dugujemo ne samo pokojnom Davidu, nego i svoj našoj djeci. Krenuli smo tim putem još u martu mjesecu prošle godine i sa njega nismo skrenuli niti jednog milimetra. Naš put je istina i pravda, naša obaveza je da izgradimo sigurnu budućnost za svu našu djecu.
Istinito
