Sjednice parlamenta Srpske ponekad znaju da odu u krivom smijeru zahvaljujući pojedinim poslanicima, koji zloupotrebljavaju Poslovnik o radu Narodne skupštine RS, ali to ne znači da rukovodstvo ne radi dobro svoj posao.
Kaže ovo u intervjuu za Srpskainfo predsjednik parlamenta Srpske, Nedeljko Čubrilović, odgovarajući na česte optužbe pojedinih poslanika, kako opozicije, tako i vladajuće koalicije, da rukovodstvo NSRS loše rukovodi sjednicama. Čubrilović ističe da optužbe, koje se mogu čuti na račun rukovodstva skupštine nisu osnovane, niti im treba pridavati pažnju.
Da li to onda znači da nije problem u rukovodstvu NSRS, već u neodgovornim poslanicima?
To, ustvari, onda znači da onaj ko predsjedava skupštinom dobro radi svoj posao i vodi sjednice. Čim poslanici i vladajuće koalicije i opozicije imaju primjedbe na naš rad, znači da smo dobri. Poslovnik o radu NSRS svako može da tumači ili vidi na svoj način, ali mi koji rukovodimo sjednicama dobro važemo i znamo šta i kad se nešto može ili ne može. Mislim da rukovodstvo to radi sasavim korektno. Naravno da poslanici imaju pravo na primjedbe, ali nisu u pravu kada kažu da mi loše rukovodimo sjednicama. Trudimo se da imamo ujednačen stav prema svim narodnim poslanicima, ma iz koje partije da dolaze. To je naša poslovnička obaveza. Odgovorno tvrdim da Poslovnik primjenjujemo onako kako su stvari definisane u njemu.
Da li je onda problem u Poslovniku, odnosno da li ga treba mijenjati?
Poslovnik treba da se dogradi u smislu efikasnijeg rada samog parlamenta i preciznijeg definisanja nekih odredbi. U samom Poslovniku ima nekoliko članova koji su u koliziji jedan s drugim, i koji mogu da se tumače dvosmisleno.
Da li se rukovodstvo parlamenta Srpske striktno pridržava Poslovnika ili ste popustljivi prema pojedincima tako što im ponekad progledate kroz prste i dozvolite da se udalje od teme?
Pazite, imate žive ljude pred sobom. U određenim situacijama se može steći utisak da nekome gledamo kroz prste, ali to nije tako. Vjerujem da oni koji steknu takav utisak ne sagledaju realno stanje u datom momentu. Može se desiti da se nesvjesno u nekom trenutku vidi nešto i tako odreaguje, ali se ne može govoriti o tome da se nešto namjerno radi. Rukovodstvo skupštine uvijek usaglašava svoje stavove i mislim da to činimo na najbolji mogući način. Bar se trudimo da to bude na način kako to Poslovnik zahtijeva i da prema svima imamo jednak odnos.
Pojedini poslanici najviše zamjerki imaju na zloupotrebe prilikom pozivanja na povredu Poslovnika. Tvrde da to pojedini poslanici koriste kako bi ušli u replike i krive navode. Na koji način riješiti taj problem?
To jeste tako. Činjenica je da te poslanike često i opominjemo, ali na žalost, ili na sreću tih poslanika, Poslovnik je to upravo definisao tako i neki to koriste. Predsjedavajući ima pravo da prekine poslanika ako vidi da se poziva na neki član Poslovnika, a da u suštini, to našta se poziva, nema veze s tim. Desi se da onda budemo optuženi kako ne dozvoljavamo poslaniku da govori, iako to nije tačno, već jednostavno vidimo da je otišao izvan konteksta onoga našta se poziva.
Poslednjih dana mnogo se raspravlja o tome da li treba vremenski ograničiti diskusije o jednoj tački dnevnog reda. Da li bi to bio udar na parlamentarnu demokratiju?
Ako pažljivije pratite skupštinu vidjećete da ne traju dugo rasprave po pojedinim tačkama, već rasprave traje o stvarima koje nisu na dnevnom redu. Često se neki poslanici udalje od teme koja je na dnevnom redu i to onda odvede raspravu u nekom drugom pravcu. Priča onda obično ode na nešto što nema ama baš nikakve veze sa tačkom koja je na dnevnom redu. Ukoliko bi se striktno poštovao Poslovnik tada rasprave ne bi trajale u nedogled. Kod nas se dešavalo da cijeli dan traje rasprava po pojedinim tačkama, bez ikakve potrebe. Ima poslanika koji pričaju na svaku temu i žele da diskutuju o svakoj problematici koja se nađe na dnevnom tredu. Ako uđete u suštinu tih njihovih viđenja određene situacije vidite da to nije baš vezano za tačku dnevnog reda, i da ne možete suštinski ništa da izvučete što bi bilo od koristi za rješavanje određenih problema.
Da li je moguće stati u kraj upravo tim koji se ne drže tačke dnevnog reda već raspravu odvuku na neku drugu stranu?
Mislim da bi tome mogli stati u kraj kada bi jednostavno onaj na koga se odnosi određena priča, to ignorisao, i kada ne bi odgovarao na besmislice. Odgovarajući na nečije besmislice, ulazite u druge vrste problema i nekontrolisano iznošenje stvari kako kome šta pada na pamet. Ukoliko bi se striktno poštovao Poslovnik i ukoliko bi definisali u njemu određene stvari, mislim da bi to mogli izbjeći.
Da li se slažete sa ocjenama da vrijeme diskusije treba ograničiti na poslaničke klubove, shodno broju poslanika koje imaju?
Imate različite prakse parlamenata u okruženju. Neki imaju definisano vrijeme kluba, drugi vrijeme izlaganja po poslaniku, a imate i one ekstremne slučajeve, koji se kod nas ne bi mogli primjeniti. Tako, na primjer, poslanik u Švajcarskoj ima tri minute vremena da iznese svoj stav, što se kod nas ne bi moglo primjeniti. Imate i parlamenate u kojima pojedini klubovi imaju čak nekoliko desetina minuta na raspolaganju, pa oni onda to vrijeme podijele onako kako im odgovara. Svakako da ćemo i mi u parlamentu Srpske kod izmjene Poslovnika o radu NSRS voditi računa i o jednom i o drugom. Vjerujem da ćemo na kraju između tih nekih rješenja naći ono što najadekvatnije priliči našem parlamentu. Međutim, moram da napomenem da se sjednice naše skupštine ništa bitno ne razlikuju od rada drugih parlamenata. Negodovanja će uvijek biti ma kako da napravite Poslovnik i Kodeks ponašanja narodnih poslanika. Sigurno se ne možemo pretvoriti u neki idealni parlament, niti treba da idealiziramo stvari. To je jednostavno demokratski proces. Ovo je kod nas mlada demokratija, koja još uvijek prolazi kroz neke svoje faze.
srpskainfo.com
