Sve oči uprte su u SAD, odnosno reakciju na napad na saudijsko postrojenje nafte. Detalji napada pokazuju da je on sofisticiran i da je možda upletena i Rusija.
Saudijska Arabija, najveći svjetski proizvođač i izvoznik nafte, prepolovila je svoju dnevnu proizvodnju nakon razornog napada dronovima na naftna postrojenja.
Za napad su odgovornost preuzeli jemenski pobunjenici Huti, koji su već napadali Saudijsku Arabiju i više od četiri godine su u ratu s jemenskom međunarodno priznatom vladom, koju vojno pomaže upravo Saudijska Arabija. Saudijska vojna intervencija i pomorska blokada izazvala je humanitarnu katastrofu u toj zemlji, s desetinama hiljada mrtvih i milionima civila kojima prijeti smrt od gladi i bolest, prenosi Index.hr.
S druge strane, SAD i Saudijci odavno optužuju Iran da osigurava naoružanje i obuku za svoje šiitske saveznike Hute, što Iran poriče. Vlasti te zemlje poriču i optužbu američkog državnog sekretara Majka Pompea da je “Iran lansirao napad bez presedana na energetsku zalihu”.
Pompeo: Nema dokaza o napadu iz Jemena
Pompeo tvrdi i da nema dokaza da je napad došao iz Jemena. Iran, naravno, ima tehnologiju za izvođenje takvog napada. Već smo vidjeli da Iran izvodi napade tog tipa, piše analitičarka za nacionalnu sigurnost Rebeka Grant u kolumni za Fox news.
Napad koji je izvršen u subotu bio je drugi takav napad na saudijsku naftnu kompaniju Saudi Aramko. 20 dronova je 17. avgusta pogodilo postrojenje za prirodni gas Šejbah i izazvalo požar.
Izrael je preventivno napao iransku bazu dronova u Siriji 25. avgusta, a još 2017. američki piloti F-15 srušili su iranske dronove iznad Sirije kad su pokušali da bombarduju američke snage koje su u toj zemlji bile smještene s lokalnim savezničkim borcima.
U svakom slučaju, napad na Saudi Aramko je najveći dosad i značajna je eskalacija dosadašnjeg sukoba s posljedicama na međunarodnoj sceni.
O ozbiljnosti napada svjedoči i činjenica da je 17 meta tačno pogođeno, za šta je bila potrebna dosad neviđena sofisticiranosti u nadgledanju i planiranju.
Saudijski Aramko već se dugo bavi naftom tako da preliminarno pretraživanje lokacije za koordinate meta ne bi bilo teško. Ipak, preciznost ovog udara sugeriše pomoć iz naprednijih država. Rusija i Kina su je u nekom trenutku lako mogle pružiti, a i Iran je mogao upotrebiti bespilotne letjelice za određivanje koordinata.
Napad na Saudi Aramko pokazuje i da Iran može pogoditi druge ciljeve u cijeloj regiji. Aerodrom u Dubaiju, nova nuklearna elektrana koja se gradi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i druga saudijska naftna postrojenja mogli bi da postanu mete iranskih dronova i krstarećih raketa.
Koje su opcije?
Američki vojni lideri svakako će sada razmotriti sve opcije, među kojima je i ona o napadu na Iran, a potom će ih predstaviti predsjedniku Trampu.
Napad na bazu dronova bila bi jedna mogućnost, kao i ograničeni napad na iranska naftna postrojenja, poput onog iz 1988.
Napad bilo koje vrste bio bi ograničen. Prije svega, napad bi bio izvršen samo u dogovoru sa Saudijskom Arabijom i drugim saveznicima – posebno Britanijom, Australijom i Bahreinom, zemljama koje su duo Operacije Sentinel, pomorskih snaga koje štite brodove u Persijskom zalivu.
Tramp ne mora da žuri u akciju, piše analitičarka za nacionalnu sigurnost Grant. Već je dokazao da je po pitanju vojnih intervencija vrlo oprezan i da preferira pregovore umjesto napada. A mnogo toga još zavisi od toga što će Saudijska Arabija odlučiti, prenosi B92.
Rezerve od 700 miliona barela nafte skladištene su u Teksasu i Luizijani, a Tramp je objavio da je odobrio korišćenje tih rezervi, što SAD daje dovoljno vremena da donesu odluku o potencijalnom napadu.
“Pritisak je sad na Ujedinjenim nacijama”, piše američka analitičarka. “Opšta skupština UN-a, koja sutra zasjeda u Njujorku, treba se baviti ponašanjem Irana. Na kraju krajeva, upravo UN stoji iza iranskog nuklearnog sporazuma. UN takođe upravlja Međunarodnom agencijom za atomsku energiju koja je već potvrdila iranska kršenja tog sporazuma”, dodaje.
Agencije
