Nisam zadovoljna dosadašnjim radom zajedničkih institucija kada je riječ o nastojanju da se spriječi odlaganje nuklearnog otpada u našem dvorištu, odnosno, na Trgovskoj gori, poručuje u intervjuu za Srpskainfo ministarka za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Srebrenka Golić.
Naglašava da ministarstvo na čijem je čelu od aprila 2015. šalje dopise nadležnim ministarstvima, tražeći veći angažman i jači pritisak na Hrvatsku.
– Tek 2016. Savjet ministara formira Radnu grupu za praćenje stanja i aktivnosti. Činjenica je da smo više puta od Savjeta ministara tražili informacije i zahtijevali da se aktivnije uključe u proces, ali smo uvijek ostajali bez odgovora. Ovo pitanje je intenzivirano u Sarajevu tek kada je tamo, kao srpski član Predsjedništva, otišao Milorad Dodik – kaže Golićeva.
Šta je Dodik, konkretno, uradio?
– Na prvoj sjednici je ovo pitanje stavio na dnevni red. Iskreno sam mu zahvalna, jer je ekspresno reagovao i odlučno zatražio od Hrvatske da izuzume Trgovsku goru kao mjesto predviđeno za odlaganje radioaktivnog otpada.
Da li je još nečiji angažman vrijedan pažnje?
– Istakla bih i angažman ministra instranih poslova BiH u tehničkom mandatu Igora Crnatka, koji je ovo pitanje iznosio na Generalnoj konferenciji Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču.
Šta je sa ostalima?
– Ostali zvaničnici i ministri u zajedničkim institucijama, čak i oni koji je trebalo i prije nas da reaguju, oglasili su se tek kada je Milorad Dodik ovo pitanje stavio kao prioritet.
Šta bi se, u pravcu rješavanja ovog problema, postiglo formiranje Savjeta ministara BiH?
– Uvjerena sam da bi formiranjem Savjeta ministara, ovo pitanje bilo intenzivirano u zajedničkim institucijama i da bi uslijedio jači pritisak na Hrvatsku da odustane od odlaganja radioaktivnog otpada na lokaciji Trgovska gora. Činjenica je da Savjet ministara do sad gotovo ništa nije uradio kada govorimo o pritiscima prema susjednoj Hrvatskoj da odustane od odlaganja radioaktivnog otpada uz granicu sa BiH.
Koje bi bile posljedice odlaganja radioaktivnog otpada na ovom području?
– Lokacija na kojoj Hrvatska ima namjeru da odlaže radioaktivni otpad udaljena je oko 800 metara od granice sa BiH. Svega 900 metara udaljena je od prirodnog bisera rijeke Une, a od najbližeg naseljenog područja, gradske zone opštine Novi Grad, malo više od jednog kilometra. Ova lokacija predstavlja svjetski presedan, jer je nezabilježeno da jedna zemlja ima namjeru da nuklearni otpad odlaže na granici sa drugom zemljom koja, pri tom, nema svoje izvore nuklearnog otpada.
Zbog čega je još neprihvatljiva ova lokacija?
– Ova lokacija je nepoželjna i zbog geološke strukture tog područja. Ono, naime, obiluje podzemnim vodama, što povećava mogućnost zagađenja rijeke Une, jedinog resursa pitke vode za opštine i gradove u njenom slivu.
Šta je sa turizmom i poljoprivredom?
– Ako bi radioaktivni otpad završio na lokalitetu Trgovske gore, Srpska i Federacija BiH trajno gube to područje, koje je izuzetno perspektivno za razvoj turizma, poljoprivrede i proizvodnju zdrave hrane. Sasvim je sigurno da bi došlo i do iseljavanja, jer je najveći deo stanovništva oslonjen na te vrste ekonomske delatnosti.
Šta je RS do sada uradila povodom rešavanja ovog problema?
– Prije otprilike tri sedmice, Vlada RS donijela je odluku o proglašenju Parka prirode „Una“ i na taj način zaštitila to područje na teritoriji opština Krupa na Uni, Novi Grad, Kostajnica i Kozarska Dubica. Ovim je sada cjelokupan tok Une kroz BiH zaštićen.
Šta to, praktično, znači?
– Da su na tom području strogo zabranjene sve radnje koje na bilo koji način mogu ugroziti zaštićeno područje. Sada imamo snažan argument više u našoj pravednoj borbi. Iako su ove aktivnosti bile planirane kroz Prostorni plan RS, namjera Hrvatske da odlaže radioaktivni otpad tik uz rijeku Unu, samo je ubrzala taj proces.
Kao što sam napomenula, od aprila 2015. šaljemo dopise nadležnim ministarstvima, tražeći veći angažman i jači pritisak na Hrvatsku. Mislim da su ovdje zakazali nosioci vlasti na nivou BiH, što nisu ranije počeli ozbiljnije da se bave ovim problemom.
Koliko je Hrvatska spremna da sarađuje?
– Toliko da BiH, kao pogođena zemlja, o svim aktivnostima koje preduzima Hrvatska saznaje iz medija i praćenjem hrvatskih portala.
Kako to?
– Više puta smo slali dopise u kojima smo tražili informacije o njihovim aktivnostima, ali nijednom nam nisu odgovorili, ili nam odgovore šturo u jednoj rečenici, da ćemo o svemu biti na vrijeme obaviješteni. U narednom periodu moraju da izrade procjenu uticaja na životnu sredinu, kada nas, u skladu sa ESPOO konvencijom, moraju uključiti u cio proces. O svemu ovome, ponoviću još jednom, mi sаznajemo preko medija i praćenjem hrvatskih portala.
Da li bi se išta postiglo tužbom?
– O tome bi tek trebalo da se konsultujemo sa pravnicima i ekspertima. Predložiću formiranje pravnog i ekspertskog tima, a ako bude potrebno, i da se u njegov rad uključe i međunarodni stručnjaci, ukoliko Hrvatska ne promijeni svoje mišljenje.
Kakve su reakcije iz regiona?
Pomalo su drske izjave ministra iz Hrvatske koji kaže da parkovi prirode i nacionalni parkovi nisu u Hrvatskoj, nego da se nalaze u BiH i da tamo živi od tri do pet hiljada stanovnika, a koje su oni protjerali u proteklom ratu.
Šta vas još ljuti?
To što zanemaruju da u slivu rijeke Une živi od 250.000 do 300.000 stanovnika koji se bave poljoprivrednom i da se radi o zaštićenim zonama
Kako drugi reaguju?
Pozdravljam reagovanje ministra za infrastrukturu Slovenije Alenke Bratušek, koja je na realan način sagledala situaciju i na sastanku sa hrvatskom stranom na Bledu predložila da radioaktivan otpad bude odlagan na mjestu nastanka i da je odabrana lokacija Vrbina, što, nažalost, još nije odluka Hrvatske. Hrvatski zvaničnici ne slušaju ni stavove svojih građana Sisačko-moslavačke županije koji su takođe rekli odlučno „ne“odlaganju radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori.
Ne smijemo ni za trenutak izgubiti iz vida da se na Trgovskoj gori predviđa izgradnja skladišta koje će prerasti u odlagalište, a kasnije možda i u centar za odlaganje radioaktivnog otpada!
Da li će Hrvatska tada biti u obavezi da primi, po bilateralnim sporazumima, nuklearni otpad drugih država?
Zamislite taj apsurd – Hrvatska je odbila prijedlog da se taj otpad odlaže na lokalitetu Vrbina na teritoriji Slovenije, jer se Vrbina nalazi uz Savu, pa bi se mogao onečistiti vodozahvat iz kojeg se napaja Zagreb.
srpskainfo.com
