Uz talenat, veliki rad i malo sreće glumac Vlado Stokanić, porijeklom iz Kneževa, živi holivudski san, koji sa sobom nosi mnogo odricanja, napornih i dugotrajnih snimanja i proba do ranih jutarnjih časova.
Stokanić, kojeg je život prije 23 godine odveo u Kanadu, ni slutio nije da će mu se u zemlji javorovog lista ostvariti dječački san, a to je da bude glumac, a još manje da će rame uz rame da stoji sa Keti Bejts, Kijanuom Rivsom, Kitom Haringtonom, Bilijem Bobom Tortonom i drugima. Svoju prvu ulogu ovaj četrdesetdvogodišnjak je imao 2012. godine, nakon što se iz šale javio na oglas u kojem su tražili “trenera” za muzički video.
“Poslao sam mejl sa nekoliko svojih fotografija, ne očekujući nikakav odgovor. Na moje iznenađenje, odmah su me pozvali. Poslije dužeg razgovora su rekli da bi bio idealan za tu ulogu i dali su mi lokaciju na kojoj će biti snimanje, a koja je bila u Montrealu, oko 150 kilometara daleko od moje kuće”, prisjeća se Stokanić.
Dodao je da kada je došao na prvo snimanje, nikoga nije bilo, pa je nakon pola sata čekanja odlučio da se vrati kući.
“U tom momentu su počeli da ulaze kamioni i nekoliko automobila na parking. Desetine ljudi se rastrčalo na sve strane, svako radeći svoj posao. Na mene niko nije obraćao pažnju. Poslije desetak minuta hodajući unaokolo prišao mi je jedan mladić i predstavio se da je on taj sa kim sam pričao putem telefona”, objašnjava Stokanić.
Dao mu je, kako kaže, skripte u ruke i žurno otišao. Kako nikad do tada nije glumio, ništa mu nije bilo jasno.
“Prišao sam mladićima koji su stajali u blizini da ih upitam nešto u vezi sa skriptama, ali niko nije imao pojma o čemu pričam, samo su mi kroz šalu rekli da se opustim. Nakon 15 minuta razgovora i druženja sa njima prišla je jedna devojka i rekla da je sve spremno. Na kraju se ispostavilo da su njih trojica članovi benda za koji smo snimali muzički video”, ispričao je Stokanić.
Prvo snimanje je, priča Stokanić, prošlo odlično, svi su bili oduševljeni, zbog čega su mu odmah obećali agenta.
“Mjesec dana poslije pozvala me jedna gospođa koja se prestavila kao agent za glumce i spomenula da me je ekipa sa snimanja preporučila njoj. Nekoliko dana kasnije sam imao sastanak u njenoj kancelariji u Montrealu, predložila je da me zastupa kao agent i tako sam zvanično postao glumac”, istakao je Stokanić.
Za nepunih osam godina, osim što je glumio u poznatim filmovima i serijama, Vlado je često i kaskadirao, kako za sebe, tako i za druge, te radio borbe i posuđivao glasove za video-igre.
“Za igru “Betmen”” dugo su tražili nekoga ko zna da se bori i da bude vješt sa oružjem. Moj agentkinja me je predložila i objasnila im da sve to mogu i još više. “Vorner bros” i “Di-Si komiks” studio su doveli eksperta iz Toronta kako bi se uvjerili da sam sposoban za tu ulogu”, nastavlja Stokanić.
Dodao je da je samo tog prvog dana svoje glumačke karijere upoznao mnogo ljudi iz filmske industrije.
“Kako su dani odmicali, tako sam upoznavao sve više glumaca, režisera, između ostalih Roberta Zemekisa (“Povratak u budućnost”) i Kristofera Nolana (“Memento”, “Mračni vitez”, “Interstelar”)”, rekao je Stokanić, čiji radni dan počinje u pet ujutro.
Vlado je u filmskoj industriji poznat kao Vlad, navodi da svaku priliku koristi da svojim kolegama priča o Srpskoj i o gradu iz kojeg potiče.
“Uglavnom niko ne zna gdje je Republika Srpska. Iz tog razloga im uvijek spominjem odakle sam i odakle su mi korijeni. Pričam im o ljepoti zemlje sa dobrim ljudima i bogatom kulturom i tradicijom”, kazao je Stokanić i dodao da o povratku u Srpsku razmišlja, ali tek u glumačkoj penziji.
Na pitanje sa kojim slavnim glumcem mu je do sada bilo najljepše raditi, kaže, ne bi mogao da izdvoji.
“Sa svima je bilo lijepo i zanimljivo. Sa Kijanuom Rivsom sam glumio u filmu “Sajberija” i on je jako pristojan. Dva dana sam proveo sa njim u Vinipegu na snimanju. Nije bio ni jedan drugi glumac sa nama. Pričali smo o svemu i svačemu. Naučio sam ga nekoliko naših riječi i pričao mu o našoj zemlji, Kneževu i danima provedenim u Borku”, rekao je Stokanić.
Kako je dodao, sa glumcem Bilom Bobom Tortonom glumio je u filmu “Nevaljali Deda Mraz 2”, dok za Kita Haringtona navodi da je druželjubiv i da su imali dobru saradnju radeći na filmu “Život i smrt Džona F. Donovana”.
“Sa Keti Bejts sam dva dana bio na snimanju. Odmah mi je zapamtila ime. Drugog dana snimanja, čim me vidjela, vrisnula je i rekla Vlad, i zagrlila me”, završio je priču Stokanić.
Kaskader
Zbog svog izgleda nerijetko dobija uloge kriminalaca i žestokih momaka, često bude angažovan na poslovima kaskadera, koji ni blizu nisu kao što je to predstavljeno u Tarantinovom filmu “Bilo jednom u Holivudu”.
“Većinu uloga dobijam kao glumac, ali sam radim svoje skokove, padove, borbe i ostalo. Ima puno planiranja i vježbanja dok se sve ne usavrši. Tu je i opasnost, naravno, ali ne kao što je nekad bilo. Јednom sam uganuo koljeno pri skoku dok smo snimali jednu scenu u igri. Nisam dvije nedjelje mogao da hodam. Više puta sam imao masnice i ogrebotine”, ispričao je Stokanić, koji je član unije glumaca, tako da postoje visoki standardi i sigurnost koja ga štiti.
Zarada
Kad je u pitanju zarada, ovaj četrdesetdvogodišnjak kaže da sve zavisi od uloge. Na početku se uglavnom dobijaju manje uloge koje se manje plaćaju.
“Znao sam da dobijem ulogu gdje nemam nijednu riječ, ali je ipak uloga glumca pa se lijepo plati. Glumačka dnevnica kreće se od 500 do 1.000 dolara (900-1.800 KM), što zavisi od uloge”, ispričao je Stokanić.
Dodao je da glumci nekada prihvate i manje plaćene uloge ako to može da im pomogne u karijeri.
Glas Srpske
