Na nedavno održanom Međunarodnom sajmu hrane i pića u Moskvi Branko Mijatović iz Sjeverovaca kod Kozarske Dubice i Stevo Baštinac iz Rogolja kod Gradiške osvojili su po zlatnu i srebrnu medalju za voćne rakije. Ovo je još jedna u nizu potvrda da se o proizvodnji kvalitetnih rakija u Republici Srpskoj treba razmišljati ozbiljno
Mijatovićeva firma BMB Delta Gradiška se bavi proizvodnjom voća od 2007. godine, ima zasade kruške na površini od 10 hektara, kao i zasade jabuke od pet hektara. Posjeduje malu hladnjaču od 220 tona u Gradišci i destileriju za voćne rakije. Voćne rakije “Kozarski biser” sada su već njihov prepoznatljiv brend.
– Nastupali smo na nekoliko međunarodnih i domaćih sajmova i ocjenjivanja voćnih rakija. Tri godine, od 2010. do 2012. smo bili šampioni Novosadskog sajma sa šest vrsta rakija – šljivovica, dunjevača, viljamovka, jabukovača i travarica od 21 travu koja odležava u buretu i druga bezbojna koja ne odležava u buretu, objašnjava istorijat šampionskih rakija Branko Mijatović.
Najznačajniji nastupi, pored onih u Srbiji i ocjenjivanja u Novom Sadu, kao i velikog broja zlatnih medalja i šampionskih pehara, su tri predstavljanja u Londonu na International Spirits Challenge sa kojeg su donijeli šest bronzanih i jednu srebrnu medalju prošle godine.
– Meni najdraži je nastup u Moskvi na Sajmu hrane i pića ove godine u februaru, gdje je Travarica iz bureta osvojila zlatnu medalju i Dunjevača srebrnu, pohvalio nam se Mijatović.
U BMB Delta ništa ne prepuštaju slučaju, pa se uz tradicionalna, provjerena iskustva, drže i nauke.
– Vrlo važno je i to što je sa nama tim stručnjaka iz okruženja, profesor Ninoslav Nikičević, Nermina Spaho, Davorka Đukić Ratković, koja je radila doktorsku disertaciju na mojim rakijama i krajem januara doktorirala sa temom “Uticaj destilacionog aparata i vremena starenja u hrastovim buradima na kvalitet voćnih rakija”. Tako da je u saradnji s naukom i korištenjem naših tradicionalnih načina destilacije i pečenja rakije, nastao jedan od vrhunskih proizvoda, objašnjava Mijatović.
Ističe da su udući planovi fokusirani prevashodno na kvalitet voćnih rakija, njihovo brendiranje, a isto tako pokušavaju da organizuju domaće proizvođače kako bi zajedno nastupili na inostranom tržištu.
– Pojedinačno smo suviše mali za neki veći uspjeh na stranim tržištima. Želimo da rakija dobije i svoje mjesto na domaćoj trpezi, kao i da ponudimo poklon pakovanja za ljude koji dolaze u naše krajeve, kaže iskusni proizvođač ljute krajiške kapljice.
Kada je riječ o pomoći koju žele od države, imaju skromne zahtjeve.
– Prvenstveno želimo da se malim proizvođačima omoguće nastupi na stranim sajmovima i ocjenjivanjima. Do sada je to dosta dobro zakonski regulisano, ali je u praksi sve to dosta teško organizovati. Malo su i proizvođači inertni, ali i institucije koje su zadužene za to. One bi mogle više da se pobrinu da se domaći proizvodi koriste u državnim institucijama. Pogotovo kada je rakija u pitanju, jer zašto bi institucije koristile viski kada mogu da koriste daleko bolje rakije, poručuje Mijatović.
Veže ih prijateljstvo i ljubav prema plemenitoj kapljici
Zajedno sa Brankom, u Moskvi se zlatnom i srebrnom medaljom okitio i Stevo Baštinac iz Rogolja. Ovaj bivši sudija, advokat i notar, počeo je proizvoditi rakiju iz ljubavi, u neznatnim količinama.
Rakija je, bar za sada, više hobi i ljubav, povod za druženje sa prijateljima, a o nekoj većoj proizvodnji, kako sam kaže, o tom potom.
Istinito