Stevan Marić, demobilisani borac VRS prve kategorije, ratni vojni invalid i penzioner iz Banjaluke, uputio je otvoreno pismo premijeru Republike Srpske Radovanu Viškoviću u kojem navodi da je ponižen inicijativom Vlade da se boračkim kategorijama dodijeli novčana pomoć od 100 KM. “Vraćam ovu pomoć i kada bih umirao od gladi sa ovim sebi ne bih pomogao da stignem do neba do njih neokaljan ovom milostinjom”, poručio je Marić u pismu.
Premijeru Viškoviću,
Koliko si mi muke priredio i dalje priređuješ, pa i ovim današnjim poniženjem sa novčanom pomoći za borce u iznosu od 100,00 KM.Oduzeo si mi čak i mogućnost protokolarnog obraćanja sa `Poštovani` ili `Gospodine`. Prvo se zaslužuje, a sa drugim se rađa i na žalost kod tebe to izostalo.
Premijeru, kada tebe nije sramota za sve nedaće i zlo koje si ličnim činjenjem ili nečinjenjem priredio građanima Republike Srpske posebno nama borcima, onda mene je sramota da mi premijer ima tako malu platu – 4.200 KM. Kako izjavi kod Mate Đakovića, a samo dvadesetak dana poslije naraste na 7.500 KM i opet manja pod hiljadu pa možda i više građana Republike Srpske. E tu sramotu nisam mogao podnijeti i ovu pomoć dostavljam premijeru Republike Srpske.
I dok ovo čitaš i gledamo se u oči, znaj da ti se obraćam u ime onih Marića i Knežića koji nisu imali priliku da budu živi i upoznati te, Luka, Dragan,Vukašin,Mirko i Luka. I u njihovo ime, vraćam ovu pomoć i kada bih umirao od gladi sa ovim sebi ne bi pomogao samo da stignem do neba do njih neokaljan ovom milostinjom.
Kako prihvatiti dobronamjernost, istinoljubivost i čovječnost od čovjeka koji me lišio 3/4 invalidnine, koji mi je uveo karantin 45 dana I lišio me mogućnosti da čestitam 18-ti rođendan jedinom unuku, koji si me poslao deset puta na Sud za prekršaje zbog podignute desnice i uzvika `PRAVDA ZA DAVIDA`, zbog koga sam i danas pod mjerama praćenja. A svakoga mjeseca u tvoju kasicu uplaćujem oko 140 KM.
Neću da umrem u oprostu za sve zlo koje si učninio i zato ti poklanjam ovih 100,00 KM”.
