Centar za slobodno novinarstvo (CESNO) konferencijom u banjalučkom hotelu Bosna počeo je kampanju javnog zagovaranja novog zakona o medijima u Republici Srpskoj.
Na konferenciji su učestvovali poznati istraživački novinar i direktor Hrvatskog novinarskog instituta Domagoj Margetić, direktorica “Media Lobby” ispred magazina “Faktor” Borjana Simić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka – BH novinari Siniša Vukelić i predsjednik CESNO Željko Raljić.
– Cilj nam je da kroz ovu kampanju animiramo novinarska udruženja u Republici Srpskoj, parlamentarne političke partije i nadležne institucije, prije svega Narodnu skupštinu i Vladu RS, ali i širu javnost, kako bismo zajedničkim naporima i uz pomoć pravnih stručnjaka došli do kvalitetnog zakonskog rješenja za oblast medija Nije nam namjera da proguramo zakon koji će odgovarati samo medijima i novinarima, već da pomognemo u kreiranju kvalitetnog zakona koji će biti na korist čitavom društvu, rekao je Raljić.
Postojeći zakon o javnom informisanju u Republici Srpskoj nije doživio promjene duže od 20 godina, zbog čega je neophodno donijeti novi zakon o medijima koji će odgovarati duhu vremena i biti primjeren savremenim tehnološkim i pravnim uslovima i standardima u kojima djeluju mediji i novinari.
Uz podršku strukovnih udruženja, Centra za promociju civilnog društva i USAID-a, CESNO će u narednih nekoliko mjeseci organizovati dvije javne diskusije, TV debatu i okrugli sto na temu: – Nezavisni mediji i zakon o medijima u Republici Srpskoj.
U nedavnom intervju za magazin “Faktor” Raljić je dao više detalja o projektu koji CESNO provodi i o samom udruženju.
– Koji su primarni ciljevi vaše organizacije?
Centar za slobodno novinarstvo (CESNO) je nevladina organizacija koja neformalno djeluje već pet godina, a od prošle godine je i formalno registrovana kao strukovno udruženje novinara i srodnih djelatnosti, sa sjedištem u Banjaluci.
Sebi smo postavili za cilj da pokušamo uticati na poboljšanje socijalnog statusa novinara u društvu, bolje uslove rada, veće slobode i naravno, kvalitetan pravni okvir za rad medija i novinara. Otud i naša namjera da zagovaramo donošenje novog zakona o medijima u Republici Srpskoj koji bi uredio ovu oblast u skladu sa savremenim pravnim i profesionalnim standardima. To činimo uz podršku Centra za promociju civilnog društva i USAID-a.
– Među brojnim argumentima za donošenje ovog zakona, Raljić navodi i potrebu da se djelovanje medija stavi u savremen pravni okvir, kako je to već riješeno u susjednoj Hrvatskoj, koja je članica EU, ali i Srbiji, koja takav zakon ima već nekoliko godina.
– Mediji su javni pas čuvar i oni uvijek treba prvi da “zalaju”, naročito kada primijete da je neko iz vlasti zavukao ruke u džepove građana. Zakon o medijima bi bio njihova ogrlica koja ne smije previše da ograničava, osim kada je u pitanju javni interes. Slobodni mediji su četvrti stub demokratije i bez njih nije moguće graditi demokratsko društvo u kome će svi biti jednaki pred zakonom. U takvom društvu su nosioci javnih funkcija izloženi javnoj kritici i ukoliko je ona u skladu sa profesionalnim standardima, tu nema mjesta tužbama za klevetu. A to se, nažalost, kod nas često dešava.
– Zašto ste se odlučili da zagovarate donošenje zakona o medijima u Republici Srpskoj?
Zato što nam je taj zakon neophodan. Zamislite šta bi bilo kada ne bi postojao adekvatan zakon o radu sudova ili tužilaštava, kakav bi to haos bio!? Tako danas imamo popriličan haos u medijima jer nema adekvatnog zakona o medijima u Republici Srpskoj niti takav zakon postoji na nivou BiH. Rad jednog dijela medija je regulisan kroz zakone o entitetskim javnim RTV servisima, RTV RS , RTV FBiH i BHRT, kao i kroz Zakon o javnom RTV sistemu BiH. Ostali mediji su samo djelimično pokriveni kroz Zakon o komunikacijama, prije svega komercijalne radio i TV stanice, dok se štampani mediji i portali u BiH i RS registruju prema zastarjelim zakonima o javnom informisanju koji su naslijeđeni iz bivše SFRJ i tek djelimično izmijenjeni i prilagođeni.
Zakon o javnom informisanju RS je posljednju izmjenu doživio prije više od 20 godina, što je nedopustivo.
– Zašto baš u izbornoj godini?
Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan: U izbornoj godini je lakše privući pažnju političara jer su oni tada “osjetljiviji” na zahtjeve i stavove građana i nevladinog sektora.
– Šta je sporno kod postojećih zakona koji regulišu osnivanje i rad medija?
Postojeći Zakon o javnom informisanju RS je u mnogočemu pregazilo vrijeme, on je naslonjen na zakon iz vremena SFRJ, a djelimično je suspendovan odlukom OHR-a. Taj zakon “ne vidi” internet portale kao medije, a oni su danas sve zastupljeniji. Iako postoje u praksi, portali ne mogu da budu upisani u Registar medija jer nisu osnovani po zakonu.
Postojeći zakon je anahron i ne može da u potpunosti reguliše medijsko tržište, ne može da na adekvatan način zaštiti novinare i medije, što je širom otvorilo prostor pritiscima na medije i novinare. To se posebno odnosi na Zakon o zaštiti od klevete RS, koji jeste potreban, ali je postao sredstvo za pritiske na slobodu medija i predmet je sve češće zloupotrebe, o čemu svjedoče brojne tužbe protiv medija i novinara, koje su u većini slučajeva neosnovane, a sve zbog toga što je taj zakon oglašen za “lex specialis”.
Pri tom nam nedostaje zakon o medijima koji bi bio “lex generalis” i propisao način osnivanja i djelovanja medija u skladu sa pravnim i profesionalnim standardima. U uslovima problematičnog pravosuđa kakvo je naše, bez kvalitetnog zakona o medijima širom su otvorena vrata za zloupotrebe.
– Plašite li se reakcije vlasti i mogućeg uvođenja cenzure na mala vrata kroz novi zakon?
Otpor prema cenzuri je sastavni dio razvoja demokratskih društava. U tom kontekstu, najslikovitiji primjer je prvi amandman na američki Ustav, koji kaže: “Kongres ne smije donijeti nikakav zakon koji (…) uskraćuje slobodu govora ili štampe.”
Zato je veoma važno da se donese novi zakon o medijima koji će da zaštiti pravo medija i novinara na slobodu izražavanja i slobodu medija, ali i da propiše u kojim slučajevima su moguća ograničenja tih sloboda. Ostvarivanje tih sloboda, s obzirom da sa sobom nosi i odgovornost, može biti podvrgnuto određenim uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom.
O tim uslovima, koji su nužni u demokratskom društvu, govori i Evropski sud za ljudska prava. Tu se uglavnom radi o zaštiti interesa državne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, zaštiti zdravlja ili morala, ugleda ili prava drugih, sprečavanju odavanja povjerljivih informacija ili očuvanju autoriteta i nepristranosti sudske vlasti.
– Kako je rad štampe regulisan u evropskim zemljama?
U Velikoj Britaniji, na primjer, štampani medij može da osnuje bilo koje privatno ili pravno lice i taj subjekt ne podliježe nikakvom vidu restrikcije od strane države. Postoje samo agencije koje su regulatori i kojima se prije suda obraća svako ko se smatra oštećenim pisanjem štampe ili njenih elektronskih izdanja. Dakle, prije tužbe za klevetu, pravno ili fizičko lice se obraća regulatoru koji nadzire rad štampe i regulator na osnovu propisa donosi odluku o tome da li je nečije pravo povrijeđeno spornim sadržajem, ili ne. Agencija propisuje kaznu mediju koji je prijavljen, a tek nakon toga oštećeni ima pravo na zaštitu svojih interesa pred sudom. Kod nas se Zakon o zašiti od klevete vrlo često zloupotrebljava i podnose se neosnovane tužbe. A nije svaka kritika uvijek kleveta.
– Čini se da su kod nas poseban problem portali, jer ti mediji trenutno ni na koji način nisu regulisani?
Osnovni problem ove vrste elektronskih medija jeste što oni nisu vidljivi postojećem Zakonu u javnom informisanju. U Republici Srpskoj ne možete registrovati web portal kao medij, a živimo u 21. vijeku. Dakle, portali djeluju u sivoj zoni. I to je veliki problem i za tu vrstu medija, za javnost koja konzumira njihove sadržaje, a posebno za one koji se nađu na njihovom udaru.
Zato imamo poplavu portala bez impresuma koji uglavnom služe za političke obračune, što je posebno izraženo u izbornoj godini. Ti portali su vrlo često ekspoziture većih medija koji prenose njihove sadržaje, koristeći ih kao relevantne izvore, što oni, u suštini, nisu. Uglavnom se radi o zlonamjernim i tendencuioznim sadržajima koji dodatno prljaju domaću medijsku scenu, a koja je i bez njih poprilično tamno obojena.
Naša namjera je da novim zakonom riješimo problem registracije tih medija i da podaci o njihovim vlasnicima i redakcijama budu dostupni javnosti. Jednostavno, da ih ozakonimo i dovedemo u red, na korist svih. To je već učinjeno u Hrvatskoj, ali i Srbiji koja nije članica EU.
– Kakva su vaša očekivanja kada je riječ o novom zakonu o medijima?
Ne zanosimo se da će ovaj zakon u tekućoj godini ući u parlamentarnu proceduru, ali nam je želja da se u njegovu pripremu uključi što veći krug zainteresovanih medija i novinara, kao i institucija Republike Srpske, u prvom redu Narodne skupštine i Vlade RS.
Nije nam namjera da proguramo zakon koji će odgovarati samo medijima i novinarima, već da pomognemo u kreiranju kvalitetnog zakona koji će biti na korist čitavom društvu. U prvom redu konzumentima medijskih sadržaja, dakle građanima, a potom i menijima i novinarima. On će biti na korist i pravosuđu Republike Srpske, kome će novi zakon znatno olakšati posao, naročito kada su u pitanju tužbe za klevetu.
Istinito/Faktor
