Nedeljko Čubrilović i Spomenka Stevanović, u namjeri da izvrše puč u stranci i preuzmu DNS od Marka Pavića, mjesecima su obmanjivali članstvo i javnost Republike Srpske, što i dalje čine, iako su isključeni iz stranke, tvrde u DNS-u.
Dobro upućen sagovornik iz vrha DNS-a otkriva nam da se sve odvijalo po unaprijed utvrđenom scenariju koji je smišljen nekoliko mjeseci prije izbora, kada su Čubrilović i Stevanovićeva postali svjesni da gube korak sa mlađim, kvalitetnijim i sposobnijim kadrovima.
– Da bi zadržali svoje dominantne pozicije u DNS-u i zaštitili monopol koji imaju u milionskim političko-finansijskim kombinacijama, Čubrilović i Stevanović krenuli su u izdaju i puč, laži i obmanjivanje članstva DNS-a. Obmanuli su i Milorada Dodika da bi dobili njegovu naklonost, što su djelimično i uspjeli, jer SNSD-u ne odgovara snažan i jedinstven DNS, navodi izvor Istinito.
Dodaje da je Dodik “prihvatio poklon koji su mu izdajnici DNS-a servirali na tacni”, ali je i on na kraju shvatio da su ga prevarili.
Tvrdi da se završni čin krize u DNS-u nije poklopio sa njihovim scenarijem, jer nisu uspjeli da odnesu prevlast u DNS-u, i njihovo isključenje iz stranke bilo je zadovoljenje pravde za sve čestite i vrijedne članove DNS-a koji su doprinijeli da DNS na proteklim izborima osvoji blizu 100.000 glasova.
Naš sagovornik objašnjava koje su sve laži, obmane i zamjene teza izašle iz kuhinje Spomenke Stevanović i Nedeljka Čubrilovića u proteklih nekoliko mjeseci:
– Priča o navodnoj tajkunizaciji DNS-a je klasična zamjena teza u cilju obmanjivanja članstva i građana. Najveći tajkuni u DNS-u upravo su Nedeljko Čubrilović i Spomenka Stevanović i njihovo bogatstvo mjeri se milionima maraka. Njima smeta Milan Radović, koji je nesporno finansijski veoma moćan čovjek, ali on je svoj kapital stekao u realnom sektoru kao suvlasnik jedne od najvećih banaka u BiH, dok su se oni obogatili od politike. A svi znaju na koji način se stiče bogatstvo u politici, kaže izvor u vrhu DNS.
– Nametanje priče da Čubrilović i Stevanović kao osnivači stranke pokušavaju da sačuvaju izvorni DNS-a od bahatih pridošlica je još jedna zamjena teza, jer su upravo njih dvoje u posljednjih nekoliko godina na javne funkcije postavljali svoje ljude koji su tek pristigli u DNS. Najbolji primjer je pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Čedomir Stojanović, koji je prvo zasjeo na funkciju, pa tek onda se učlanio u DNS. Preko njega su Čubrilović, Stevanović i njihov potrčko iz Bijeljine Milan Dakić, zgrnuli milione od poslova u vodoprivredi. Istog tog Stojanovića sada su u dogovoru sa SNSD-om postavili za v.d. direktora Rudnika i termoelektrane Ugljevik, nakon što je nezakonito smijenjen Đorđe Popović, dugogodišnji član DNS-a, kaže naš sagovornik u svojoj analizi odnosa unutar DNS-a.
– Najveća laž od svih koje su izmislili Čubrilović i Stevanović jeste priča da pojedini članovi DNS-a nisu radili za zajedničke kandidate Milorada Dodika i Željku Cvijanović. Pri tome su kao “mangupi” označeni upravo oni koji najviše smetaju Stevanovićevoj i Čubriloviću, oni koji su brojem glasova na izborima pokazali da su bolji i sposobniji od njih. Situacija na terenu je upravo drugačija, tvrdi naš izvor.
– Ako se pažljivo analiziraju rezultati izbora u pojedinim izbornim jedinicama, opštinama i gradovima, dolazi se do zanimljivih zaključaka. Na primjer, u Bijeljini, gdje je Čubrilovićev pulen Milan Dakić apsolutni gospodar izbora, Željka Cvijanović je imala 5.000 glasova manje nego koalicija SNSD-DNS-SP kada su u pitanju liste za NSRS. Uostalom, bez glasova DNS-a ni Željka Cvijanović ni Milorad Dodik ne bi pobijedili na ovim izborima. Pa, nisu valjda za njih glasali članovi SDS-a, PDP-a, NDP-a ili neko drugi!? – pita se naš sagovornik i dodaje:
– Javno tumačenje statuta DNS-a od strane Spomenke Stevanović, Borana Bosančića i još nekih Čubrilovićevih poslušnika puno je neistina, a mediji koje SNSD drži pod kontrolom forsiraju takve vijesti, i to uz iskrivljivanje činjenica. Ako je njima toliko stalo do statuta, prava i DNS-a, zašto su mimo odluke kluba poslanika DNS-a u NSRS predložili Čubrilovića za predsjednika NSRS. Time su pokazali koliko im je stalo do DNS-a, a koliko do ličnih interesa.
Kao primjer navodi izjave pojedinaca iz raspuštenog banjalučkog odbora DNS-a.
– Nemaju oni šta da prihvataju ili ne prihvataju odluku o njihovom raspuštanju. To je isključivo pravo Predsjedništva i Glavnog odbora stranke. Što se tiče DNS-a, u Banjaluci kao rukovodstvo sada postoji samo povjereništvo koje treba da formira novi gradski odbor, objašnjava izvor Istinito i dodaje:
– Tumačenje Spomenke Stevanović da Pavić vodi DNS ka opoziciji, je još jedan nespretan spin. To je poslednji pokušaj obmane članstva, s ciljem da se većina opredijeli za nju i Čubrilovića. To je na neki način i ucjena, jer računaju da mogu da ucjene članove DNS-a njihovim radnim mjestima ili funkcijama i pozicijama na kojima se nalaze.
Podsjeća da je predsjednik DNS-a javno rekao da će nastaviti razgovore sa SNSD-om o učešću o vlasti i da će organi DNS-a nakon toga odlučiti da li će DNS biti dio vlasti ili opozicije.
– To zavisi od stava SNSD-a, a ne od želja Nedeljka Čubrilovića, Spomenke Stevanović i drugih koji više nisu članovi DNS-a. Na kraju, ukoliko DNS i ode u opoziciju, nastaviće da postoji i bori se za ostvarenje svojih programskih ciljeva, dok će oni zauvijek ostati upamćeni kao izdajnici, zaključuje naš sagovornik iz vrha DNS.
Istinito
