Januar je za Milorada Dodika taličan mjesec. U januaru 1998. godine po prvi put je izabran za premijera RS. U januaru 2006. se ponovo vratio u sedlo. I od tada jaše iza januara u januar već punih 12 godina…
PIŠE: Željko Raljić
Dodik često optužuje opozicione političare, nevladine organizacije, novinare i društveno aktivne pojedince, da ruše Republiku Srpsku i rade za obavještajne službe zapadnih zemalja. Pritom ne pominje da je na vlast došao uz političku podršku i izdašnu finansijsku pomoć Zapada.
Milorad Dodik uglavnom spominje Veliku Britaniju kao zemlju odgovornu za podrivanje vlasti u Republici Srpskoj, dok njegovi savjetnici u priču uvode SAD i CIA.
Međutim, Dodik ne izbjegava slučajno da spomene Amerikance, jer zna da bi, ako bi kojim slučajem optužio nekog za saradnju sa SAD, moglo da mu bude žestoko uzvraćeno.
Poznato je da su krajem devedesetih SAD presudno uticale da Milorad Dodik bude postavljen na mjesto premijera Republike Srpske, što je i učinjeno na burnoj sjednici Narodne skupštine RS u noći između 17. i 18. januara 1998. godine.
Dodik, čija Stranka nezavisnih socijaldemokrata je tada imala samo dva poslanika, na prijedlog tadašnje predsjednice RS Biljane Plavšić, dobija glasove ukupno 42 poslanika NS RS.
Presudan je bio glas poslanika Stranke za BiH Franje Majdandžića, koji se vozilom UNHCR-a vratio na sjednicu koja je održavna u Bijeljini.
Sjednica je, kako je kasnije ispričao Majdandžić, počela kao redovna i normalna, a na dnevnom redu je bio i zahtjev za smjenu tadašnjeg predsjednika Narodne skupštine Dragana Kalinića. Milorad Dodik je odigrao ključnu ulogu u tome da obezbijedi 42 glasa za Kalinićevu smjenu. Oko 23.00 časa je izglasana smjena Kalinića, poslije čega je sjednica prekinuta jer su poslanici SDS-a i radikala napustili sjednicu.
Majdandžić je krenuo nazad u Zagreb gdje je živio nakon što je izbjegao iz Banjaluke 1992. godine.
– Vozio me UNHCR i krenuli smo prema hrvatskoj granici. Stali smo u jedan ugostiteljski objekat kod Orašja da se osvježimo i popijemo piće i tu sam na televiziji vidio da se pozivaju narodni poslanici da se vrate u Bijeljinu, jer se nastavlja sjednica. Zamolio sam UNHCR da me odmah vrate u Bijeljinu, što su oni i učinili i ja sam, čini mi se već oko ponoći, ponovo bio u Bijeljini, navodi Majdandžić događaje iz burne noći.
Medlin Olbrajt, tadašnja državna američka sekretarka, u Dodiku je vidjela “dašak svježeg vjetra na Balkanu” i nesebično ga je podržavala. To je podrazumijevalo političku podršku, ali i značajnu finansijsku pomoć.
Nakon sastanka u Ambasadi SAD u Sarajevu, 21. februara 1998. godine, Dodik se javno pohvalio da će Republika Srpska dobiti snažnu finansijsku injekciju od vlade SAD i to 5.000.000 dolara!
– Radi se o pet miliona dolara hitne pomoć Vladi Republike Srpske i ja se nadam da će veoma brzo ta pomoć biti operativna u Republici Srpskoj. Pored toga još 45 miliona kroz razne projekte na kojima će raditi nevladine organizacije, rekao je Dodik sa slavodobitnim osmijeh.
Kada je počeo da pokazuje znake neposlušnosti, da se miješa u uređivačku politiku SRT (danas RTRS), kupuje stanove ministrima i neodgovorno se ponaša, njegova stranka je izgubila na izborima 2000. godine.
Nije mu bilo od koristi što je obećavao reforme i realizovao dobar dio zahtjeva međunarodne zajednice, uključujući i ukidanje platnog prometa sa tadašnjom SRJ, odnosno Srbijom i Crnom Gorom.
Nakon toga je procesuiran zbog zloupotrebe službenog položaja tokom premijerskog mandata, ali je uz pomoć pravosudne mafije iz ovog procesa izašao kao pobjednik.
Uspio je da obnovi svoje veze sa Zapadom i ponovo se vratio na premijersku funkciju 28. februara 2006. godine, kada mu je nakon uspostave nove skupštinske većine tadašnji predsjednik RS Dragan Čavić povjerio mandat za sastav nove vlade.
Iste godine se kandidovao sa svojim SNSD-om na izborima i pobijedio, vodeći kampanju u duhu snažne nacionalističke retorike. Obećavao je mnogo – referendum za otcjepljenje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, reviziju privatizacije, progon kriminala i korupcije…
Ništa od toga nije ispunio. Naprotiv! Kriminal i korupcija caruju, nepotizam je redovna pojava, ekonomija u kolapsu… Ipak, od tada nije izgubio nijedne izbore.
Istinito
