Simboličnim puštanjem 22 balona na Trgu Krajine u Banjaluci, članovi Grupe Pravda za Davida obilježili su Davidov 22. rođendan. Posjetili su Davidov grob na banjalučkom Novom groblju, položili cvijeće i zapalili svijeće.
Želeći da obilježe njegov rođendan i iznova skrenu pažnju na neriješeno ubistvo svog prijatelja, dvanaest drugara Davida Dragičevića, zajedno sa ostalim članovima grupe, posjetili su njegov grob u Banjaluci, a potom se obratili javnosti.
Ovih 12 mladih ljudi pokrenulo je grupu “Pravda za Davida” 26. marta prošle godine, a ostali članovi prozvali su ih Dvanaest veličanstvenih. Na Davidov rođendan su se pismom obratili i narodnim poslanicima Republike Srpske.
– Gospodo, mi smo klinci od 17-21 godinu, vama potpuno nebitni i neprimjetni, neko koga ne čujete, ali vam na izborima treba i naš glas. Mi smo djeca konobara, medicinskih sestara, trgovaca, automehaničara. Naši roditelji za vas možda nisu bitni, ali mi smo bitni njima i oni su nama. Bitan nam je bio i naš drug David, koji bi na današnji dan napunio 22. godine, da ga nisu ubili. Danas je njegov rođendan, a mi nemamo kome čestitati, niti ko ima da ugasi svijeće na torti, ali mu zato već 312 dana palimo svijeće tražeći istinu o njegovom ubistvu, naveli su oni.
Obraćanje medijima započeli su u 12:05, signalizirajući da je kasno za spasavanje Davidovog života, koji je već ugašen, dok su za mjesto odabrali Trg Krajine, lokaciju na kojoj je njihov prijatelj posljednji put viđen živ.
– Prije 10 mjeseci izašli smo na Trg i pitali smo glasno: ‘Ko je ubio našeg druga?’ Čuli smo laži predstavnika policije na pres konferenciji, a vrlo dobro smo znali Davida i znali smo da je sve izrečeno o njemu bila laž. Htjeli smo samo istinu o njemu! Zar je to puno, gospodo?, pitaju ovi mladi ljudi.
Kako kažu, već 10 mjeseci njihovi roditelji ne spavaju jer strahuju za njihovu budućnost, dok su cijeli slučaj ispolitizovali upravo političari.
– Vi ste ispolitizovali nas djecu, naše roditelje, prijatelje, rodbinu,naše sugrađane koji su nas podržali. Jedni su to radili zbog prikupljanja političkih poena, drugi za demonstraciju svoje moći, ali se niko od vas istinski nije pozabavio pitanjem koje smo postavili još prvog dana. Zašto je zabranjeno postaviti pitanje KO JE UBIO DAVIDA? Zašto smo hapšeni zajedno sa našim roditeljima, ali su ubice ostale na slobodi? Zašto se zataškava slučaj Davidovog ubistva i ciljano se pretvara u slučaj Davora Dragičevića i grupe Pravda za Davida? Da li je demokratija u ovoj zemlji mit ili nešto za šta treba upravo vi, gospodo, da se zalažete? Zašto nas tjerate iz naše domovine za koju su naši očevi ginuli? Da li vam je naš glas bitan samo na izborima, jer očito nam je mimo toga zabranjeno svako javno istupanje? Zašto niko iz institucija ko je odgovoran za zataškavanje Davidovog ubistva do danas nije kažnjen? Da li je, gospodo, naš Đakac ili bilo ko od nas manje vrijedan u odnosu na vašu djecu?, upitali su Davidovi prijatelji.
Za kraj su poručili donosiocima odluka da svoje interese podrede narodu koji ih je izabrao, te da konačno budu narodni poslanici, narodni ministri i narodna policija.
– Pustite nas da gradimo našu zemlju i da svoje znanje ostavljamo ovdje, kao što je to htio i naš drug, ali su mu to pravo oduzeli kao i osnovno ljudsko pravo – pravo na život, kazalo je 12 Davidovih drugara.
Istinito
