Sedmicama se, daleko od javnosti, dogovara sadržaj dokumenta kojim bi se ispunio ultimatum SDA i Bakira Izetbegovića, koji izbor novog Savjeta ministara uslovljava aktivacijom MAP-a, ali i udovoljilo Dodikovom političkom stavu o NATO, saznaje Faktor
Bosna i Hercegovina bi uskoro u briselsko sjedište NATO-a mogla uputiti modifikovani Godišnji akcioni plan kojim bi se pomirili naizgled nepomirljivi stavovi Banjaluke i Sarajeva oko aktivacije MAP-a, te ispunili uslovi za izbor novog Savjeta ministara.
Sedmicama se, daleko od očiju javnosti, dogovara sadržaj dokumenta kojim bi se ispunio ultimatum SDA i njenog predsjednika Bakira Izetbegovića, koji izbor novog Savjeta ministara uslovljava aktivacijom MAP-a (posljednje stepenice u procesu punopravnog članstva u Nato). Ali i udovoljilo Dodikovom političkom stavu i institucijama Republike Srpske koje su, usvajanjem Rezolucije o vojnoj neutralnosti, odlučile da zaustave dalji proces Nato integracija BiH i prate stavove Srbije; po ovom pitanju.
I upravo je, prema dobro upućenim izvorima Faktora, zvanični Beograd, zajedno sa još nekoliko uticajnih međunarodnih adresa, odigrao značajnu ulogu u modifikaciji dokumenta koji je, u trenutku kada je politička kriza dostigla vrhunac jer nijedna institucija na nivou BiH ne funkcioniše, postao prihvatljiv i Dodiku, i Izetbegoviću, i Natou.
Tako je Beograd ponudio rješenje da Godišnji akcioni plan, kojeg bi BiH poslala u sjedište Natoa, sadržavao elemente nastavka vojne saradnje u obimu kojeg ima Srbija, dok bi političke reforme i reforme bezbjednosnog sektora, koje takvi planovi inače sadrže, bile izostavljene ili svedene na najmanju moguću mjeru. Prevedeno, Godišnji nacionalni plan BiH ostao bi u okvirima IPAP-a, nižeg oblika saradnje sa Natom, koji ni na koji način ne prejudicira pitanje budućeg članstva BiH u ovom vojnom savezu; najvećem na svijetu.
Ovako modifikovan Plan zadovoljava Dodika, jer u potpunosti prati oblik i nivo saradnje koji sa NATO-om Srbija već ima, ali i Izetbegovića jer će NATO, kako se signalizira iz Brisela, prihvatiti svaku odluku koju donesu institucije BiH. To znači da bi, nakon punih devet godina, trebalo da bude aktiviran MAP za BiH, iako uslovi i kriterijumi koje je Nato još 2010. postavio u Talinu nisu ni izbliza ispunjeni.
Činjenica da će se ovim i Dodik i Izetbegović zadovoljiti, ne znači da će pregovori oko uspostavljanja vlasti u zajedničkim institucijama BiH biti uspješni i da će biti izabran novi Savjet ministara. Ojačan uspjehom pregovora oko ulaska SBB Fahrudina Radončića u vlast, Izetbegović će, kako se očekuje, od HDZ i Čovića tražiti da se, istovremeno sa izborom novog Savjeta ministara, formira i vlast u Federaciji BiH, odnosno izabere Vlada.
Za Čovića, koji u rukama drži ključeve formiranja vlasti u Federaciji BiH, to je u potpunosti neprihvatljiv zahtjev, budući da izbor nove Vlade uslovljava donošenjem izmjena Izbornog zakona BiH kojim bi se provela odluka Ustavnog suda BiH, odnosno obezbijedio izbor legitimnih predstavnika hrvatskog naroda u Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamenta FBiH.
Oko ovog pitanja dogovor teško da će biti postignut u dogledno vrijeme. Čović zna da mu je izbor Vlade FBiH jedino preostalo sredstvo ucjene kako bi onemogućio Bošnjake da Hrvatima biraju predstavnike u Predsjedništvu BiH i Domu naroda. S druge strane, Izetbegović uoči kongresa SDA u septembru, na kome očekuje reizbor za predsjednika, nije spreman na bilo kakvu vrstu ustupaka. O tome svjedoči i činjenica da su upravo Komšić i njegova Demokratska fronta važan dio koalicije kojom Izetbegović i SDA imaju namjeru da u naredne četiri godine pariraju sve čvršćem savezu Dodik – Čović.
Iako je moguće da će se iz jedne ući u drugu političku pat poziciju, postoji nekoliko ozbiljnih razloga zbog kojih bi se Izetbegović ipak mogao odlučiti da uđe u proces izbora novog Savjeta ministara. Prvo, u ovom trenutku ne funkcionišu ni Parlament, ni Savjet ministara u tehničkom mandatu, što ozbiljno ugrožava članstvo BiH u većini međunarodnih organizacija, proces evropskih integracija zemlje, ali i planirane velike investicione radove koji se ne mogu provesti bez odluka zajedničkih institucija.
Drugo, Izetbegović trpi “prijateljski pritisak” turskog predsjednika Tajipa Erdogana, koji je, zajedno sa Beogradom i Moskvom, ozbiljno zainteresovan za stabilizaciju prilika u BiH, posebno zbog realizacije dva velika projekta: kružnog auto-puta Sarajevo – Beograd – Sarajevo i kraka gasovoda Turski tok, koji bi iz Srbije ušao u BiH.
Treće, Izetbegoviću ne odgovara mogućnost da Dodik i Čović postojeću krizu iskoriste kako bi i na domaćoj i na međunarodnoj sceni ojačali šanse za realizaciju političkih ciljeva srpskog i hrvatskog naroda u BiH. Na to ga upozorava ne samo Erdoan nego i predstavnici dobronamjernih evropskih država, kojima nikako ne odgovara dalja destabilizacija političkih prilika u BiH i na zapadnom Balkanu.
Faktor magazin
