Banjalučku Kristal banku nikada nije ni kupila Hypo Alpe Adria banka, već je uz pogodovanje Ministarstva finansija RS kupila većinski akcijski kapital, a potom uz podršku udružene kriminalne strukture sastavljene od tadašnjih visokih funkcionera RS, domaćih finansijskih “stručnjaka” koji su djelovali u okviru bankarskog kartela sa hrvatskom osovinom iz Klagenfurta, nezakonito preuzela kompletnu imovinu Kristal banke oštetivši budžet za više stotina miliona maraka
Propast banjalučke Kristal banke, koja je raspadom SFRJ nastavila da posluje na temeljima nekadašnje beogradske Jugobanke, započela je krajem 90-ih izdavanjem sumnjivih i nenaplativih kredita tajkunima bliskim vlasti. Prije konačne prodaje Hypo Alpe Adria banci za 1 EUR, bila su dva pokušaja prodaje državnog akcijskog kapitala Kristal banke na dva međunarodna tendera tokom 2000-te godine, ali su oba propala, kao i dva pokušaja prodaje direktnom pogodbom.
Dolaskom Mladena Ivanića, tadašnjeg predsjednika PDP-a, za predsjednika Vlade Republike Srpske 12. januara 2001. godine, započele su pripreme za konačnu prodaju državnog kapitala Kristal banke.
Vlada Mladena Ivanića odobrila je 11. aprila 2002. godine vansudsko poravnanje između Kristal banke i Ministarstva finansija RS, a istog dana donesena je odluka o prodaji državnog kapitala banke za jedan EUR, što je i realizovano 17. aprila iste godine.
Međutim, ono što do sada nije bilo poznato široj javnosti, jer je cijela operacija godinama bila obavijena gustim velom tajne uprkos brojnim sudskim procesima koji su vođeni, na djelu je bila jedna od najvećih finansijskih prevara u istoriji Republike Srpske, ali i bankarskog poslovanja na ovim prostorima!
Glavni posrednik u prodaji Kristal banke bio je ministar finansija u Vladi RS Milenko Vračar, dok je saglasnost sa prodaju državnih akcija dao premijer Mladen Ivanić.
Osim u preračunavanju količine i vrijednosti akcija uoči prodaje, kako bi Republika Srpska postala dominantno većinski vlasnik akcija Kristal banke, sljedeće veliko krivično se ogleda u tome što je novi vlasnik, Hypo banka, naplatio potraživanja za kredite Kristal banke iz perioda prije prodaje, a za koja se prilikom prodaje državnih akcija tvrdilo da su nenaplativa.
Budući da je Ministvarstvo finansija RS trebalo da izvrši naplatu tih kredita u ime Republike Srpske u iznosu od 100.120.876 KM, a da je to prepušteno Hypo banci, jasno je koliki je kriminal počinjen prodajom akcija Kristal banke za jedan EUR.
Prema sudskoj evidenciji, u sudskom spisu gdje je registrovana Hypo Alpe Adria banka Klagenfurt kao akcionar, ne postoji ugovor o prenosu prava potraživanja po osnovu odobranih kredita.
Ta prava nisu prenesena na kupca državnih akcija, pa samim tim nisu prenesena ni prava naplate odobrenih i za naplatu dospjelih kredita prodajom založnih nekretnina.
Sve založene nekretnine koje su bile garancija za obezbjeđenje odobrenih kredita od strane Kristal banke AD Banjaluka, sudskim rješenjima su uknjižene kao založno pravo u korist povjerioca Kristal banke.
Saglasno odredbama iz Odluke o minimalnim standardima za dokumentovanje kreditnih aktivnosti banaka (Sl. glasnik RS 9/99 i 12/03) nije dopušteno da utuživanje i naplatu potraživanja koje je odobrila prethodna – Kristal banka, vrši većinski akcionar (Hypo banka), ukoliko nije izvršena prodaja prava potraživanja, o čemu se zaključuje poseban ugovor o prenosu potraživanja.
Shodno tome, Hypo Alpe Adria banka Banja Luka nije mogla vršiti utuživanja i naplatu potraživanja po kreditima koje je prethodno odobrila Kristal banka AD Banjaluka, jer takav ugovor, prema sudskom registru, nikad nije zaključen.
Dakle, Hypo banka je nezakonito vršila naplatu kredita koje je odobrila Kristal banka, a koji su u trenutku prodaje državnog kapitala dospjeli na naplatu u ukupnom iznosu od 100.120.876 KM.
Samo jedan član Ugovora o kupoprodaji akcija neposrednom pogodbom je regulisao potraživanja. To je član 5. koji glasi:
Ugovorne stranke su saglasne da prodavac (Ministarstvo finansija RS) preuzme potraživanja Banke od državnih preduzeća u iznosu od 18.051.129,98 KM (10.517.570,23 KM u komisionu i 7.533.559,75 KM u aktivi) i time izvrši zatvaranje obaveze banke prema prodavcu u tom iznosu.
Glavna služba za reviziju javnog sektora RS utvrdila je u izvještaju 2004. godine da je Kristal banka prodata za jedan EUR, iako prethodno nije procijenjena njena vrijednost, što je bila zakonska obaveza Vlade RS na čijem je čelu bio Ivanić.
Kako je prodata Kristal banka istraživala je i Komisija za reviziju privatizacije RS krajem 2007. godine, koja je potom izvještaj revizije o vrijednosti Kristal banke predala Okružnom tužilaštvu Banjaluka.
Uprkos brojnim činjenicama i tvrdnjama revizora da je Kristal banka Hypo Alpe Adria banci praktično poklonjena za 1 EUR, što je u tom trenutku bilo svjetlosnim godinama daleko od njene realne vrijednosti, Specijalno tužilaštvo RS donijelo je naredbu o nesprovođenju istrage protiv Mladena Ivanića i drugih lica u vezi sa prodajom državnog kapitala u Kristal banci.
Valja podsjetiti da je prije kupovine procjenu vrijednosti Kristal banke izvršila revizorska kuća Price Waterhouse Coopers. Vrijednost banke procijenjena je na 1 euro. Hypo Alpe-Adria banka kupila je državni kapital Kristal banke u aprilu 2002. godine, a već u septembru iste godine je tužilaštvo započelo istragu.
TEHNOLOGIJA PREVARE
Da bi se objasnila tehnologija prevare koja je izvedena prilikom prodaje Kristal banke direktnom pogodbom za jedan EUR, važno je napomenuti da je u završnom računu iz februara 2002. godine Kristal banka prikazala 41.356.000 KM neto dobiti! Osim toga, u tom trenutku, prispjelo je na naplatu 100.120.876 KM po osnovu plasiranih kredita.
U trenutku prodaje, Kristal banka je, pored centrale, imala tri filijale i 16 ekspozitura, što znači da je to bila najveća banka na teritoriji Republike Srpske.
Prema programu privatizacije iz 2000. godine, ukupan aktivni bilans stanja Kristal banke na dan 30.06.1999. godine iznosio je 168.810.453 KM.
Ukupna imovina Kristal banke, neutralna i pasivna, sa njenim obavezama, prenesena je na Vladu Republike Srpske, pa shodno tome ona više nije imovina Banke i ne predstavlja predmet privatizacije, osim državnog akcionarskog kapitala.
Ukupan državni akcionarski kapital, sa stanjem na dan 30.06.1998. godine iznosio je 71,22 %. Taj kapitaj je naknadno uvećan na nezakonit način na 75,55%, a tehnolozi prevare su bili Aleksandar Džombić, tadašnji šef sredstava i informisanja u Kristal banci i Milenko Vračar, koji dolazi na poziciju ministra finansija u vladi Mladena Ivanića koja je izabrana 16. januara 2001. godine.
Aleksandar Džmbić je uvećao državni kapital na način da je u državni kapital uvrstio i akcionarski udio zemljoradničkih zadruga i upisao 75,55% državnog kapitala, odnosno 9.130.334 KM, a privatni kapital malih akcionara upisao je u iznosu od 24,45%, odnosno 2.739,745 KM.
Milenko Vračar je ovu očiglednu grešku “ispravio” na način da je upisao državni kapital Kristal banke u iznosu od 10.549.546 KM (75,55%), dok je akcionarski kapital zemljoradničkih zadruga vratio na 4,89% (683.050 KM), a kapital malih akcionara u nominalnom iznosu od 2.730.746 KM, smanjujući tako udio malih akcionara na procenat od 19.56%.
Vračar je uvećanje od preko dva miliona maraka vrijednosti državnih akcija obrazložio revalorirazacijom državnog kapitala, što je čista prevara, jer se po zakonu može vršiti samo revalorizacija ukupnog kapitala svih akcionara Banke.
Nakon toga, nezakonito je registrovana druga emisija akcija Kristal banke prvo je Aleksandar Džombić registrovao depozitna novčana sredstva sa obrazloženjem da će biti korišćena nakon privatizacije banke, što nije učinjeno. Tačnije, druga emisija je iznosila 500.000 KM, a registrovana po odluci Upravnog odbora banke, na iznos od 3.000.000 KM, a zatim je taj iznos registrovan dva puta po 30 miliona KM. Tako je nezakonito uvećan kapital banke na 73.963.342 KM.
Da bi maksimalno umanjili kapital malih akcionara, tandem Džombić-Vračar su uz podršku predsjednika Skupštine akcionara Gorana Babića osmislili gubitak banke od 25.125.900 KM.
Hypo banka zapravo nikad nije ni kupila Kristal banku, jer to nije ni mogla, već je postala većinski akcionar kupovinom 75,55% državnih akcija, koje su, da ne zaboravimo, pogrešno obračunate nauštrb malih akcionara i zemljoradničkih zadruga.
Naknadno je Hypo Alpe Adria bank Klagenfurt, kao većinski akcionar Kristal banke, svojom odlukom SK-II – 2/2003 od 17.07.2003., umjesto da dozvoli da se izvrši procjena vrijednosti kapitala banke, izvršila pritisak na sudskog vještaka finansijske struke Miroslava Lazendića, kojem je Okružno tužilaštvo Banjaluka dalo nalog da provede vještačenje kapitala bank i nezakonito preregistrovala Kristal banku u Hypo Alpe Adria bank Banja Luka.
Miroslav Lazendić stalni sudski vještak ekonomsko-finansijske struke je pokušao da po nalogu tužilaštva uradi procjenu vrijednosti državnog kapitala, ali je odustao pod pritiscima, što je konstatovano i u izvještaju MUP-a RS.
Menadžment Hypo Alpe-Adria banke u Banjaluci odbacio je tvrdnje iz tužilaštva da su vršili pritisak na revizore kod njihove procjene vrijednosti Kristal banke.
Preuzimanjem svih akcija,malih akcionara i zemljoradničkih zadruga, što je opet izvedeno na nezakonit način, Hypo banka je postala vlasnik kompletne imovine nekadašnje Kristal banke, koja je na taj način očerupana do zadnjeg feninga.
Ukupan akcionarski kapital Hypo banke na dan 20.02.2007. godine iznosio je 1.221.424.424 KM, što samo po sebi govori o razmjerama kriminala koji je počinjen prodajom Kristal banke za jedan EUR.
SAUČESNICI U KRIMINALU
Od trenutka prodaje 75,55% državnog kapitala Kristal banke, ona je taj naziv zadržala sve do 17. jula 2003. godine, kada i zvanično postaje Hypo Alpe Adria bank Banja Luka.
Odgovorna lica u Kristal banci prije i nakon prodaje državnog kapitala bili su:
- Slavica Milikić, v.d. direktora Banke od 03.08.2001., a direktor od 15.05.2002. godine;
- Goran Papić, prokurista Banke od 25.04.2002. godine;
- Ljubomir Klincov, v.d. direktora Banke od 07.04.1992. do 03.08.2001. godine,
- Anđelko Šobot, direktor odjeljenja za kreditne poslove do 01.06.2002. godine;
- Zorka Dokić, direktor Odjeljenja deviznih poslova do01.06.2002, a voditelj poslova sa inostranstvom i platnog prometa od 01.06.2002. godine;
- Olga Đekanović, direktor Odjeljenja knjigovodstva i plana do 15.04.2002.godine;
- Đurđica Dragojević, šef Službe plana i analize do 06.03.2002.m a voditelj odjela računovodstva i kontrolinga od 06.06.2002.godine;
- Tedo Cvišić, direktor Odjeljenja za poslove sa građanstvom od 01.06.2002. godine;
- Slavica Petrović, v.d. direktora Odjeljenja pravnih i opštih poslova, a voditelj odjela HRM od 01.06.2002. godine;
- Aleksandar Džombić, šef Službe sredstava i informisanja do 12.03.2002.godine;
- Milan Perduv, voditelj odjela uprave od 13.06.2002. godine;
- Aleksandar Popović, voditelj Odjela pravnih poslova od 10.06. 2002. godine;
- Slavica Vukelić, voditelj Odjela interne revizije;
- Goran Babić, stručni saradnik za pravne poslove, kasnije predsjednik Skupštine Banke, direktor Hypo Alpe Adria banke, a potom pravni zastupnik Addiko banke Banjaluka
Prije i nakon što je Hypo Alpe Adria banka u potpunosti preuzela Kristal banku 2003. godine, nastavljeno je pljačkanje imovine javnih i privatnih preduzeća kroz fiktivne, ili već djelimično otplaćene kredite pretprivatizacionog perioda, aktiviranjem hipoteka i ispostavljanjem nerealnih i neosnovanih potraživanja koja su služila za pranje ogromnih suma novca u Hypo banci, što je u više navrata i dokazano.
Pred sudovima u Republici Srpskoj vođeno je niz sporova u kojima su pravna i fizička lica putem tužbi pokušavala da dokažu očit kriminal Hypo banke, današnje Addiko banke. Mnoge presude donesene su u korist Hypo banke, iako su materijalni dokazi i činjenice bili na strani podnosioca tužbi. Uticaj Hypo banke u ovim procesima bio je presudan što potvrđuju pravno neutemeljene sudske odluke.
Sudije koje su vodile ove procese u više navrata su se grubo ogriješili o zakon i sudsku etiku, a njihova imena su:
- Draginja Đukić, izvršni sudija Osnovnog suda u Banjaluci;
- Nives Ćetojević, izvršni sudija Osnovnog suda u Banjaluci;
- Nataša Bošković, sudija Okružnog privrednog suda u Banjaluci;
- Ljubica Komljenović, sudija Okružnog privrednog suda u Banjaluci;
- Bogdan Gajić, sudija Višeg privrednog suda u Banjaluci
KRIMINAL KOJI TRAJE
Uz ime Hypo Alpe Adria banke veže se najveći bankarski skandal u evropskoj istoriji. Kriminalna bankarska hobotnica ojadila je mnoga preduzeća i fizička lica u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, a samo u BiH CSI Hypo istražio je 75 slučajeva izdavanja sumnjivih kredita.
Otkrivanjem kriminala ogromnih razmjera unutar grupacije Hypo Alpe Adria, prodajom jednog zdravog dijela banke i intervencijom austrijske države, otvoreno je pitanje daljeg poslovanja Hypo Alpe Adria banke na području Balkana.
Krajem oktobra 2014. godine objavljeno je da je Hypo Alpe-Adria Bank International donijela načelnu odluku o prodaji svih akcija u Hypo SEE Holdingu AG – američkom investicionom fondu “Advent International” i Evropskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD).
Hypo mreža u Jugoistočnoj Evropi obuhvata vlasničke udjele u šest banaka koje posluju u pet zemalja – Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Crnoj Gori, s ukupnim bilansom stanja krajem 20014. godine od oko 8,4 milijarde evra, 245 poslovnica i 1,15 miliona klijenata.
Kako bi se zataškali brojni skandali teški više milijardi maraka, Hypo banka je prodata navodno investicionom fondu Advent iz Amerike. Oni su uradili rebrending i promijenili ime banke, sa planom da je prodaju u 2019. godini. Iako su se početkom prošle godine pojavile informacije o prodaji Addiko banke u Srbiji, to se, prema dostupnim informacijama ipak nije dogodilo.
Addiko banka u Banjaluci i danas posluje u objektima nekadašnje Kristal banke, koja je 2003. godine preregistrovana u Hypo Alpe Adria banku, na osnovu finansijski krivotvorenih i nezakonito sudski registrovanih podataka o broju vlasničkih akcija.
Uprkos brojnim materijalnim dokazima i činjeničnom stanju koje nepobitno dokazuje kriminal ogromnih razmjera, izvršna vlast u Republici Srpskoj i nadležne institucije i dalje drže glavu u pijesku i ponašaju se kao da Republika Srpska nije opljačkana.
(Nastaviće se…)
Istinito
