Vidjeli smo nedavno da je pravosuđe odbilo da položi račune državnom parlamentu i oglušilo se da izvijesti o onome što se dešava u pravosuđu. Mislim da je takvo stanje neodrživo i da će zemlju dovesti u još veće probleme, kaže predsjedavajući UO TI BiH Srđan Blagovčanin.
Visoki zvaničnici u BiH rijetko ili bolje reći nikada ne dolaze pod udar zakona. Ovo može značiti samo dvije stvari – ili su bezgrešni, ili sa pravosuđem u ovom zemlji nešto nije uredu.
Ono što danas više nije ni javna tajna jeste činjenica da su najviši predstavnici pravosudne vlasti u BiH, prevashodno Gordana Tadić (glavna državna tužiteljica) i Milan Tegeltija (šef Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH), pod direktnom kontrolom Dragana Čovića (Tadić), odnosno Milorada Dodika (Tegeltija).
Također nije ni javna tajna da oni prešutnu podršku imaju od lidera SDA Bakira Izetbegovića, koji, također, ima svoje ljude u Sudu i Tužilaštvu BiH (sutkinju Dalidu Burzić i tužioca Dubravka Čamparu npr). Suština je u tome da godinama “niko nikog ne dira”, makar je bilo bezbroj razloga za otvaranje istraga koji bi se ticale pojedinih “poslova” ovih zvaničnika i njima bliskih ljudi, odnosno pokušaja udara na ustavni poredak BiH.
VJEČNO UPLETENI ČOVIĆ
A ne može se reći da ranije nije bilo pokušaja da se neko od nosioca visokih funkcija u BiH osudi, međutim, rezultati su uvijek bili oslobađanje od odgovornosti.
Prisjetimo se upravo slučaja Dragan Čović i drugi, protiv kojih je Sud BiH 2005. godine podigao optužnicu za krivična djela organizirani kriminal, zloupotreba položaja ili ovlasti, krivotvorenje isprava, porezne utaje i zloupotreba ovlasti u privredi.
Prema navodima optužnice, Dragan Čović, kao ministar finansija u Vladi FBiH, zahtijevao je ili primao darove ili druge oblike koristi u obliku mita od braće Ivanković-Lijanović i tvrtki Mesna industrija Lijanovići d.o.o i Lijanovići d.o.o, kako bi ih kroz nezakonito djelovanje oslobodio plaćanja obaveza na uvoz roba.
Iako upleten do guše, Čović na kraju oslobođen krivice u predmetu “lijanovići” jer se Sud BiH proglasio nenadležnim, a kasnije su dokazi “nestali”
Dragan Čović i braća Ivanković-Lijanović, navedeno je u optužnici, odnosno njihovi špediteri prikazali su veliki broj krivotvorenih carinskih deklaracija i drugih dokumenata, čime su izbjegli plaćanje 38,7 miliona KM uvozne takse i time nanijeli ozbiljnu ekonomsku štetu privredi Bosne i Hercegovine.
Sud BiH je 17. novembra 2006. donio presudu kojom je prvooptuženi Dragan Čović oglašen krivim za krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlasti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, dok su ostali optuženi u ovom slučaju oslobođeni optužbi.
Apelaciono vijeće Suda BiH je 2. juna 2008., postupajući po izmijenjenoj optužnici Tužilaštva BiH, izreklo je presudu kojom se odbija optužba da je Dragan Čović počinio krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlasti – zbog nenadležnosti Suda BiH.
Procesuiranje ovog slučaja je trebalo biti nastavljeno na Kantonalnom sudu u Sarajevu, ali se to nikada nije desilo jer su u međuvremenu, dok su se materijali vozali između Suda BiH i nižih sudova, nestali ključni dokazi.
SLUČAJEVI KORUPCIJE NE POSTOJE
Predsjedavajući UO Transapency International BiH Srđan Blagovčanin smatra da je ključni problem upravo to što je pravosuđe u BiH “pod potpunom političkom kontrolom i kontrolom organizovanog kriminala”.
“Oko ove teze se slažu gotovo svi. Izvještaj EK, Strategija za zapadni Balkan iz 2018. godine potvrđuje ovu tezu. Izvještaji civilnog društva takođe ukazuju da je pravosuđe pod kontrolom političkog i organizovanog kriminala. Isto tako, imali smo priliku i da čujemo nosioce najviših funkcija u pravosuđu koji takođe govore da se pravosuđe nalazi pod političkim uticajem Zbog toga van svake sumnje možemo zaključiti da je pravosuđe u BiH pod potpunom političkom kontrolom i kontrolom organizovanog kriminala. Upravo iz tog razloga mi imamo situaciju da nijedan ozbiljan slučaj političke korupcije nije procesuiran. Ono što je, po meni, još veći problem jeste da najviši nosioci pravosudnih funkcija odbijaju da se krene sa unaprijeđenjem ili nekim reformama unutar sistema pravosuđa. Vidjeli smo nedavno da je pravosuđe odbilo da položi račune državnom parlamentu i oglušilo se da izvijesti o onome što se dešava u pravosuđu. Mislim da je takvo stanje neodrživo i da će zemlju dovesti u još veće probleme. Praktično ovo će biti poruka građanima da svako treba da uzme pravdu u svoje ruke i da se na takav način zaštiti”, kaže Blagovčanin te zaključuje da je primarna krivica na domaćim nosiocima političke vlasti i pravosudnih funkcija, ali da nikako ne smijemo zaobići odgovornost EU.
Blagovčanin: Pravosuđe u BiH je pod potpunom političkom i kontrolom organizovanog kriminala
“Sjetimo se samo strukturalnog dijaloga koji je ovu zemlju odveo – nigdje. Isto tako izvještaj Rajnharda Pribea, koji je proizveo vrlo visoka očekivanja građana BiH da će donijeti konkretne preporuke po uzoru na Makedoniju, praktično je samo ponovio neka opšta mjesta o pravosuđu koja svi znamo bez gotovo ikakvih konkretnih preporuka. Evropska delegacija u Sarajevu je isto tako ignorisala civilno društvo koje je tražilo od gospodina Prbea da se u izvještaj ubaci obavezujuću preporuku da se izvrše detaljne provjere svih nosioca pravosudnih funkcija, po uzoru na Albaniju. Tako da definitivno veliki dio odgovornosti leži i na EU”, ocijenio je Blagovčanin.
Politolog i aktivista Stefan Blagić kaže da i ptice na grani znaju da pravosuđe u BiH nije ni nezavisno ni nepristrasno i da politika ima predominantan uticaj na njega, te da je, što je stranka veća – uticaj jači.
“Političari to čak i ne kriju. Podsjetit ću na izjavu aktuelnog člana predsjedništva BiH Milorada Dodika koji je u decembru 2018. rekao da, ukoliko za mjesec ne bude odluke u slučaju stradanja Davida Dragičevića, da će pozvati građane pred tužilaštvo ‘da ih izbacimo iz njihovih kancelarija, jer oni ne rade dobro svoj posao’. Kada vidite da političari to izjavljuju pred kamerama, onda samo možete da zamislite šta se dešava kada oči javnosti nisu uprte u njih. Mislim da je predominantan uticaj na pravosuđe, posebno izvršne vlasti, i zbog toga ne treba da čudi što optužnice protiv njih sve padaju. Vjerujem da će se to nastaviti i u budućnosti. U svemu ovome vidim i odgovornost naroda u BiH jer je njihov pritisak na pravosuđe trebao da bude mnogo veći da bi se ispravile sve nepravde koje se čine svima nama”, ističe Blagić.
Blagić: U BiH što je stranka veća, to je uticaj na pravosuđe veći
Blagićeve trvrdnje o dubokim vezama izvršne i pravosudne vlasti potvrđuju i oslobađajuće presude bivših predsjednika Vlade FBiH Edhema Bičakčića i Nedžada Brankovića. Oni su oslobođeni optužbi za zloupotrebu službenog položaja, na skoro isti način kao i Čović, zbog nepostojanja orginalnih dokumenata.
BAHAT DODIK A BAHAT I TEGELTIJA
Milorad Dodik je, također, bio optužen za zloupotrebu položaja kao premijer Republike Srpske, “jer je nezakonito isplaćivao budžetski novac ministrima, članovima skupštine i drugim osobama”. Uz Dodika je bio optužen i bivši ministar finansija RS-a Novak Kondić. Obojica su u oktobru 2005. godine oslobođeni optužbi zbog nedostatka originalne dokumentacije iz Arhiva Vlade RS.
Banjalučki Osnovni sud je zaključio da tvrdnje optužbe ne može prihvatiti, jer je Arhiv Vlade RS bio neuredan, a relevantna dokumentacija je nedostajala, ili je bila u neovjerenim fotokopijama.
Ovaj slučaj je pokazao da sprega vlasti i pravosuđa može ići i dalje. Jedan od tužioca u ovom slučaju, a tada i zamjenik glavnog okružnog tužioca u Banjoj Luci Zoran Lipovac, 2006. godine postaje ministar uprave i lokalne samouprave RS u vladi na čijem čelu je bio Milorad Dodik. Zahvaljujući prijateljstvu s Dodikom, Lipovac 2012. postaje i sudija Ustavnog suda RS (dvije godine kasnije je preminuo).
Izvještaji o napretku Bosne i Hercegovine koji usvaja Evropska komisija u pravilu u dijelu koji se odnosi na pravosuđe konstatuje “da postoje uporni nedostaci vezani za nezavisnost i nepristranost pravosuđa. Političko uplitanje se nastavlja. Konkretno, političke strukture vrše pritisak vezano za procesuiranje predmeta ratnih zločina, uključujući i provođenje Odluke Evropskog suda za ljudska prava“.
Prema mišljenju Blagića, predstavnici međunarodne zajednice u BiH sami snose veliku odgovornost što je stanje u bh. pravosuđu ovakvo kakvo je danas.
“Reforma pravosuđa je urađena pod njihovim patronatom. Oni su nadgledali i predlagali zakone koji treba da se usvoje u ovoj zemlji i vidimo da nakon više od 15 godina od početka tih reformi skoro nikakvi rezultati nisu polučeni. Uprkos tome, oni i dalje nastavljaju da daju velika sredstva za Visoko sudsko i tužilačko vijeće, koje je praktično kum čitave ove nepravde, jer oni biraju sudije i tužioce u BiH. Međunarodnu zajednicu i EU vidim kao jedan plašt iza koga se kriju domaći političari, a pod njim se nalaze brojne finansijske malverzacije , slučajevi korupcije pa i ubistva”, ističe Blagić.
Snimak koji je inkrimisao Tegeltiju: Šef VSTV-a uhvaćen u kafani sa inspektorom SIPA-e Markom Pandžom kako dogovara “potkivanje” i “sređivanje predmeta” sa Dalidom Burzić
Podsjećamo i na nedavnu aferu potkivanje, koja je nastale nakon što su kolege iz magazine Žurnal objavile video razgovora između Milana Tegeltije i Nermina Aleševića i predaju novca inspektoru SIPA-e Marku Pandži. Uprkos svemu, konačne tužilačke odluke nije bilo, a Milan Tegeltija ostao je na čelu VSTV-a. Ne treba zaboraviti ni sa kojim su žarom pojedini političari iz vlasti u Republici Srpskoj tada branili Tegeltiju.
SISTEM KOJI PROGANJA GRAĐANE UMJESTO UBICA
Praksa je, također, pokazala da jedan od načina da se izbjegne procesuiranje nekoga na sudovima u Bosni i Hercegovini sklanjanje predmeta u ladice dok ne nastupi zastara.
Prema izvještajima Evropske komisije, broj disciplinskih predmeta pokrenutih po službenoj dužnosti zbog nastupanja zastare 2014. godine predstavljao je 50 posto svih disciplinskih postupaka!
Jedno od pitanja koje javnost sve češće postavlja je i da li se pravosuđe u BiH koristi u obračunu sa neistomišljenicima i političkim protivnicima? Prema riječima Blagića, iznenađuje kojom brzinom se pred sudovima u RS nađu predmeti u kojima je fokus na oponentima vlasti u Republici Srpskoj, članovima grupe Pravda za Davida, ili poslanicima u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojši Vukanoviću i Drašku Stanivukoviću.
Nedavno je u Banjaluci održana jedinstvena izložba tužbi, prekršajnih naloga, krivičnih prijava i kazni iz slučajeva koji se vode protiv njih dvojice, a samo protiv Stanivukovića podneseno je 78 prijava i tužbi.
Umjesto da otkriju nalogodavne i ubice Davida Dragičevića, sistem proganja one koji traže istinu o ubistvu
“Kada se institucije i pravosuđe odnose tako prema narodnim poslanicima, onda možete zamisliti kako se odnose prema običnim ljudima. Na osnovu svog iskustva, mogu reći da sam podnio niz krivičnih prijava i tužbi protiv odgovornih ljudi u RTRS-a, unazad dvije godine, ali do danas nije održan ni uvodni pretres”, naglašava Blagić.
Zbog postojećeg pravnog okvira, nema adekvatnih sankcija za nezakonito postupanje nosilaca pravosudnih funkcija.
Analiza koju su uradili novinari CIN-a pokazala je da su tokom posljednjih devet i po godina sudije, tužioci i stručni saradnici najviše kažnjavani blagim kaznama. Od 122 kažnjena, polovina kazni su opomene i javne opomene, dok je samo sedam sudija i tužilaca razriješeno dužnosti.
Politički uticaj koji imaju lideri pojedinih stranaka na pravosuđe očigledno im nije dovoljan. Zbog toga ne čudi i najnovija kampanja koja se vodi protiv Ustavnog suda BiH od strane SNSD-HDZ koalicije. Državni Ustavni sud možda je posljednja pravna institucija koja nije pod potpunim uticajem bh. političara.
inforadar.ba
