Vjetroelektrana Grebak i koncesioni ugovor koji je sa investitorima potpisao ministar Petar Đokić izazivaju pažnju javnosti već skoro godinu dana, a uprkos utvrđenim nepravilnostima još niko nije pozvan na odgovornost.
Pravobranilaštvo Republike Srpske dalo je negativno mišljenje na prijedlog ugovora za izgradnju i korišćenje VE Grebak, a saglasnost na Studiju ekonomske opravdanosti nije dala ni jedna institucija RS, ali to nije bila smetnja da ministar Petar Đokić potpiše ugovor u aprilu prošle godine.
Stav Pravobranilaštva je da ugovor nije bio u skladu sa pozitivnim zakonskim rješenjima. Uslovi ugovora su se u suštinskim stvarima razlikovali od uslova iz javnog poziva za dodjelu koncesije, dok je za Studiju ekonomske opravdanosti iz 2018. godine utvrđeno da nije rađena od strane ovlašćenog subjekta, odnosno da nije validna.
Prema Javnom pozivu, rješavanje imovinsko pravnih odnosa na parcelama je obaveza koncesionara, ali se ministru Đokiću nije svidio taj dio, pa ga je bez ičije saglasnosti promijenio, tako da je Republika Srpska po ugovoru obavezna da proglasi opšti interes i izvrši eksproprijaciju parcela, pa ih onda dodijeli na korišćenje koncesionaru. Pored milionske štete za budžet RS, Pravobranilaštvo za ovaj slučaj navodi da ne može biti praksa da se Republika Srpska unaprijed ugovorom obavezuje da proglasi opšti interes, jer je to po pravilu diskreciona odluka koju donosi Vlada RS u opštem interesu, odnosno u interesu većeg broja ljudi.
Đokiću se na teret stavlja i klasično obmanjivanje nadležnih institucija, gdje je prihvatio kao validnu Studiju ekonomske opravdanosti, koju je dostavljao relevantim institucijama na odlučivanje. Studiju ekonomske opravdanosti radilo je Privredno društvo „Impro Impex“ koje je takođe u vlasništvu koncesionara, a Ministarstvo za prostorno uređenje RS je 28. juna 2019. ukazalo da je Studija sačinjena od strane neovlašćenog subjekta i da nije validna.
Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva je navedenu primjedbu ignorisalo, pa je Studiju kao validan dokument i uz inicijativu, dostavljalo na mišljenje nadležnim subjektima koji nisu bili upoznati sa činjenicom da je Studija nevalidna, a u njihovoj nadležnosti i nije bila ocjena validnosti Studije sa aspekta subjekta koji je izrađuje.
Na ovakav način Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva je dovelo u zabludu i opštinu Nevesinje, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kao i Pravobranilaštvo RS koji su svi dali pozitivno mišljenje na inicijativu za dodjelu koncesije. Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju je takođe u svom mišljenju ukazalo da je za pokretanje postupka za dodjelu koncesije potrebno da se izvrši i procjena uticaja na životnu sredinu i zatraži mišljenje Republičkog zavoda za zaštitu kulturno – istorijskog i prirodnog naslijeđa, a što nikada tokom postupka nije učinjeno.
Ugovor o dodjeli koncesije je zaključen uz oslanjanje na Studiju o ekonomskoj opravdanosti iz 2018. godine i dodjeljuje se koncesija za izgradnju VE Grebak ukupne instalirane snage 52MW što je u suprotnosti sa propisanim limitima i tehnički nije izvodljivo. S obzirom da je izvjesno da VE Grebak neće biti moguće sa potpunom snagom priključiti na elektroenergetski sistem, a što je dodjelom koncesije garantovano, evidentno je da će se Republika Srpska naći pred tužbom za naknadu štete i izgubljene dobiti u visini od 10.000.000,00 do 15.000.000,00 KM.
Osim preformulisanja najbitnijih stavki ugovora, Đokić nije obavijestio Vladu RS o negativnom mišljenju pravobranilaštva i utvrđenim nepravilnostima, a mediji tvrde da je upravo to bio razlog za njegovu smjenu, odnosno što ga je premijer Radovan Višković prvo najurio iz Vlade, pa je u istom danu iz još neutvrđenih razloga morao da ga vrati na posao.
Kako je Đokić preživio to smjenjivanje, upućeni tvrde da ne zna ni on sam, ali se špekuliše da vladajućem SNSD-u u tom trenutku u javnosti nije trebao prljav veš Petra Đokića.
A prljav veš je očigledno uža specijalnost ministra Đokića, koji je odmah nakon afere Grebak, „provaljen“ da je godinama obmanjivao javnost u vezi sa njegovom diplomom.
Na sajtu ministarstva i u svim biografijama, Đokić se hvalio diplomom Ekonomskog fakulteta univerziteta u Beogradu, a ispostavilo se da tamo nikad nisu čuli za ime Petra Đokića. Sve se saznalo nakon što su novinari krenuli u provjeru diploma funkcionera u organima BiH, pa je nekom palo na pamet da pročešlja ministre u Vladi RS. Bilo je dovoljno potražiti spisak svih studenata i uputiti poziv Beogradu da se ministar uhvati u laži. A onda je klupko počelo da se odmotava još dalje. Đokić se prvo upleo u mrežu opravdanja, navodeći da je završio nepostojeći fakultet u Londonu, a umjesto odgovora na ozbiljne optužbe ovim je samo uspio da zaradi nadimak „londonski đak“ i postane akter regionalnog vica.
S obzirom da nije imao diplomu, u radnoj knjižici mu je stajalo da je završio Školu unutrašnjih poslova u Sarajevu, a takvu radnu knjižicu nije mogao predati poslodavcu u Ministarstvu boračko invalidske zaštite, gdje je u to vrijeme bio ministar. Đokić je zato kao ministar rada primao ministarsku platu „na crno“, ne plaćajući poreze i doprinose a u isto vrijeme u medijima je kao ministar bio najglasniji protivnik rada na crno.
Od tada, Đokić je preživio i zahtjev za smjenu od strane poslanika Socijalističke partije, kao i zahtjeve za odlazak se mjesta predsjednika Socijalističke partije. Iako je ostao bez poslaničkog kluba, bez najjačeg partijskog odbora u Banjaluci, a u budućnosti vjerovatno i bez većeg dijela kolača u vladajućoj koaliciji, Đokić je uspio da ostane na čelu ministarstva i partije.
Sad mu se kao bumerang vratila lažna diploma, pošto je lider SNSD Milorad Dodik najavio da će upravo Đokić biti sankcionisan zbog nepostojeće diplome. U čemu će se ogledati sankcije prema dugogodišnjem koalicionom partneru ostaje da se vidi. Ono što je nesporno jeste da samo Republika Srpska može da se pohvali ministrom rada koji je izmislio diplomu, platu primao u bruto iznosu i radio u vladi „na crno“.
Istinito
