Mediji u Bosni i Hercegovini, koji već decenijama djeluju u uslovima nepotpune demokratije i niskog stepena poštovanja prava i sloboda novinara, sada su u uslovima krize izazvane pandemijom korona virusa višestruko ugroženi: ekonomski, pravno, ali i po pitanju medijskih sloboda.
Prateći ponašanje visokih državnih i entitetskih zvaničnika, teško se oteti utisku da oni na neki način uživaju u kriznoj situaciji, doživljavajući i epidemiju korona virusa kao zgodnu priliku za političku promociju, ali i za dodatni pritisak i kontrolu nad medijima. Kako drugačije protumačiti naprasno donošenje i Uredbe sa zakonskom snagom o zabrani izazivanja panike i nereda, koju je ozvaničila predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović neposredno nakon proglašenja vanrednog stanja u ovom entitetu!?
Ovaj akt je, po mišljenju mnogih, viđen kao sredstvo za dokidanje sloboda medija i novinara, ali i slobode govora i javnog iznošenja mišljenja. Već su se oglasile brojne međunarodne organizacije, uključujući i Misiju OEBS/OSCE u BiH, kao i Transparency BiH, koji su zatražili neodložno ukidanje pomenute uredbe.
BH udruženje novinara je takođe oštro osudilo i zatražilo od predsjednice RS da povuče tu uredbu o izazivanju panike. Ukoliko vlast smatrajući da već postoje zakoni i propisi na osnovu kojih se može djelovati ukoliko za tim ima potrebe.
Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara /BH novinara/ Banjaluka kaže da se nesigurnost i nepostojanje sistema vidi i na primjeru kada se član Predsjedništva BiH Milorad Dodik sastane se sa ministrom unutrašnjih poslova RS Draganom Lukačom i kada se “dogovore” da se ne poštuje uredba koju je donijela predsjednica RS.
– Osim što bi ovo mogao biti prenos nadležnosti, jer član Predsjedništva uređuje situaciju u jednom entitetu, ovo pokazuje i strah kod novinara, jer šta ako se sutra član Predsjedništva sastane sa ministrom pravde i odluči da ukine postupanje po Zakonu o slobodi pristupa informacijama u RS, ili neku drugu zakonsku odredbu, a ministar kaže – mi smo se dogovorili da ne postupamo po tom zakonu!? Mislim da uredbu treba povući, a li ne na ovakav način, ističe Vukelić.
OTEŽAN RAD NOVINARA
Što se tiče novinarskog posla, kaže da je novinarima teško raditi u ovakvoj situaciji jer veliki broj institucija i organizacija smatra da je ovo dobro vrijeme da se ogluše o sve novinarske upite za dodatne informacije koje nemaju veze sa Covid-om 19. Ograničeno kretanje zbog epidemije je takođe problematično, jer se ponašaju prema novinarima kao prema zaposlenima u nekim drugim djelatnostima.
– Mi smatramo da novinari treba da imaju slobodu kretanja, neupitnu i bezuslovnu, kao što to ima policija ili zdravstveni radnici, naravno uz sve mjere predostrožnosti, socijalnog distanciranja i zaštitnu opremu. Ne smije se praviti selekcija koji novinari se smiju kretati i van vremena ograničenja i tokom policijskog časa. To je vrlo važno za naš posao, da građani dobiju informaciju jer kako da građani znaju da je neko prekršio policijski čas, kako policija provodi mjere i td. ako novinari ne mogu slobodno da se kreću, kaže Vukelić.
Da vlasti nisu prepoznale značaj i ulogu medija u doba krize izazvane epidemijom korona virusa, saglasni su i u Društvu novinara BiH. Ne negiraju odgovornost samih novinara i njihovih asocijacija, jer su svjesni da se sami novinari moraju izboriti za svoj status u društvu.
– Veliki dio krivice je na nama samima, na našoj inertnosti i nesposobnosti da ujedinimo naš glas. Ne podržavamo sami sebe, dok svakodnevno pomažemo svima drugima. Drugim riječima, da je medijska zajednica u mnogim ranijim primjerima znala podržati samu sebe i svoje interese, možda do ovakvog stava vlasti ne bi ni došlo. Najlakše je kritikovati vlasti, političke elite, ali, nekad se treba i potruditi, kaže Fedžad Forto, generalni sekretar Društva novinara BiH.
On smatra da pomoć koju vlasti mogu pružiti medijima je, takođe, mač sa dvije oštrice.
– Sigurno je da će dolaziti do slučaja uvjetovanja pomoći discipliniranjem medija, što je još jedan razlog da ostanemo budni. Generalno, postoji opasnost da ova kriza, ako potraje, doprinese znatnom finansijskom slabljenju medija, što ih onda može učiniti lakim plijenom političkih elita. Pa da dođemo u situaciju da izlazak iz krize dočekamo sa ruiniranom medijskom scenom, kako u finansijskom,tako i u kvalitativnom smislu, smatra Forto.
Nažalost, novinarstvo u BiH, bar sudeći po dostupnim informacijama, nije prepoznato kao djelatnost od javnog interesa kada se radi o paketima pomoći koji su namijenjeni raznim sektorima privrede ili kategorijama stanovništva zbog posljedica krize izazvane širenjem koronavirusa.
Novinari i drugi medijski radnici (snimatelji, fotoreporteri, vozači i drugo tehničko osoblje) od početka pandemije bukvalno su na prvoj liniji, izlažući se nemalim rizicima kako bi javnost dobila pravovremenu i tačnu informaciju. Pa ipak vlasti u BiH generalno to do sada nisu prepoznale.
– Imajući sve to na umu Društvo novinara Bosne i Hercegovine pozvalo je vlade na svim nivoima vlasti u BiH da svojim paketima pomoći i mjerama za ublažavanje ekonomskih posljedica krize nastale pandemijom koronavirusa, obuhvate i zaštite novinare, medijske radnike i medije u BiH.Već smo od početka krize vidjeli da su mnogi mediji ušli u probleme jer su neki oglašivači, zbog prestanka rada, otkazali reklamiranje, da neki mediji ne mogu plaćati usluge agencijama ili fotoservisima i što je najgore, da se počelo sa otkazima novinarima i drugim medijskim radnicima, navodi Forto.
Iz Društva novinara BiH podsjećaju da su uz zdravstveni rizik, novinari i drugi medijski radnici suočeni sa gubitkom radnih mjesta i otkazivanjem angažmana i ugovora vanjskim saradnicima i freelancerima – privremeno ili trajno, kao i smanjenim radnim pravima i primanjima. Povećan obim poslova ali dramatičan pad prihoda od oglašavanja i naplate potraživanja, ugrozili su likvidnost i javnih i komercijalnih medija i prijete njihovom opstanku.
PLJUŠTE OTKAZI
Koliko je ovo značajno uzelo maha, potvrđuje i činjenica da su se novinari i ostali medijski radnici već našli na udaru poslodavaca, jer su neke kompanije počele da otpuštaju radnike koje su proglasile “tehnološkim viškom”.
U kompaniji Oslobodjenje servisi d.o.o. , u okviru koje posluju dnevna novina Oslobodjenje, magazin Dani, portal Moja BH, Sport1, portal Oslobodjenje, portal Okanal.ba, televizija O kanal (bivša TV1) otkaze je dobilo ukupno 45 uposlenika. Osim novinara koji su radili u Oslobođenju od 1984. godine, otkaze su dobili i snimatelji i ostali uposlenici.
Jedan od novinara kojem je otkazan ugovor o radu je i poznato tv lice, Slađan Tomić, kojem je ugovor o radu raskinut 10. aprila.
– Danima ranije se pričalo o otkazima i smanjenju plate. Dan ranije 15 ljudi iz Oslobođenja je dobilo otkaz. Tog dana (9.aprila) bio sam na terenu akda me je pozvala sekretarica i rekla kako novoimenovani direktor želi da razgovara sa mnom. Znao sam o čemu se radi, saopštio mi je da zbog teške situacije moraju otpustiti 15 radnika O kanala i da sam ja jedan od njih i da nema otkaznog roka. Doduše, dobio sam otpremininu u visini jedne plate. Šah mat. Premalo za nastavak, previše za kraj, kaže Slađan Tomić sada već bivši “prvotimac” O kanala.
Ističe da je proglašen tehnološkim viškom u doba pandemije,iako je potreba za njegovim radnim mjestom – reporter – izraženija nego ikada.
– Emotivno sam to podnio teže jer sam toj kući dao svoj maksimum, ali s obzirom da kuću čine ljudi, kojih je tamo sve manje, ne osjećam da sam na gubitku. Zapravo, ova situacija znak je da su novinari nezastićeni, ne postoje fondovi za pomoć. Ja sam mlada osoba i pozeljan kod poslodavaca, ali šta će ljudi koji su pred kraj svog radnog vijeka. Žao mi je što nisam više sebe poštovao, što nisam iskoristio godišnji odmor i što imam sate i sate prekovremene, a niakad plaćene, zaključuje Tomić.
Novinari od vlasti očekuju da prepoznaju značaj i ulogu medija tokom zdravstvene krize i u svojim paketima pomoći i mjerama ekonomskog oporavka uključe i zaštitu radnih mjesta i primanja medijskih radnika, medijske kompanije i finansiranje javnih medija.
TREBA SJESTI I RAZGOVARATI
I u BH udruženju novinara pokušavaju da nešto urade po pitanju ekonomskog oporavka medija. Vukelić kaže da pripremaju prijedlog ekonomskog oporavka i pomoći medijima, koji će uputiti svim nadležnim institucijama i organizacijama kako bi mediji koji su izuzetno ugroženi ovom krizom mogli dobiti pomoć od međunarodnih organizacija i domaćih institucija, kroz budžete.
– Prije svega tu mislimo na regulatorne organe, prvenstveno na Regualtornu agenciju za komunikacije (RAK), koja značajan dio sredstava koji prikupi na godišnjem nivou prosljeđuje u budžet, umjesto da bude formiran jedan fond iz kojeg bi se finansirali medijski projekti, kaže Vukelić.
Naglašava da pomoć iz budžeta ne smije da bude kao prije nekoliko godina kada je, bez ikakvog kriterijuma, 11 miliona maraka podijeljeno podobnim medijima u Republici Srpskoj.
– Sada to mora biti drugačije i mi već imamo ideju kako se to može uraditi. Smatramo da vlast treba da sjedne sa medijskim radnicima i dogovori da to bude transparentno, javno i bez ikakvog favorizovanja bilo koga, kaže Vukelić.
U novinarskim asocijacijama su saglasni da je situacija u medijima izuzetno komplikovana i teška kao i u drugim oblastima poslovanja, ali smatraju da su mediji posebno pogođeni i da je potrebno što prije sjesti, razgovarati i pokušati pronaći rješenje kako se ekonomska kriza u ovoj situacijine bi transferisala kroz dodatne političke pritiske i korištenje ove situacije da se uvede dodatna cenzura i ugrozi krhka demokratija u Bosni i Hercegovini.
Istinito/Ž. Raljić
