Mjesec obećanja se bliži kraju. U protekle tri sedmice imali smo priliku da vidimo da se nije mnogo toga promijenilo u odnosu na prethodne izborne kampanje. Obećanja se nižu kao šumske jagode, asfaltiraju se ulice, prave fešte pod šatorima…
Stranke u vlasti se hvale svojim postignućima i obećavaju još veća. Opozicija to tumači kroz kritičku prizmu i omalovažava ih u istoj mjeri u kojoj vladajući omalovažavaju njih.
Nije manjkalo ni niskih udaraca, što verbalnih, što fizičkih. Uostalom, kakva bi to bila politička borba bez one stvarne, fizičke. Pravog muškog fajta, i to bokserskog, navodno je bilo u redovima banjalučkog SNSD-a. Tako pored povrijeđenih sujeta, u ovoj kampanji imamo i razbijene glave i slomljene noseve.
Ono što će zasigurno ostati upamćemo iz ove izborne kampanje jesu propagandni potezi na kojima bi našim političarima mogli da pozavide stand up komičari, iluzionisti i cirkuski majstori – zajedno. Ali i marketinški magovi, jer – i loš marketing je nekad dobar marketing!
Iako u većini amaterski, čak i diletantski kreirani, propagandni materijali i prateća galanterija lokalnih kandidata za odbornike i načelnike često su postajali viralni na društvenim mrežama upravo iz tih razloga. Jednostavno su – drugačiji!
Savez nezavisnih socijaldemokrata
Bilbordi i plakati Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) su uniformni, fotografije isuviše fotošopirane. Sve djeluje poprilično sterilno, jer isti obrazac gledamo skoro dvije decenije. Na njima, uglavnom, Milorad Dodik “grli” nekog od lokalnih kandidata na podlozi od royal red, iliti “kraljevske crvene” boje. Osim vladarske boje, lider SNSD-a je preuzeo i ulogu zaštitnog lica i glavnog naratora, pa za svaki grad ponaosob u video spotovima promoviše lokalne politike i kandidate. Šatorska veselja su za nijansu prorijeđena, ali ih ima. Vidljivo je da ima i novca, jer su prisutni na svim TV stanicama, društvenim mrežama, štampanim medijima…
Srpska demokratska stranka
Srpska demokratska stranka (SDS), ne svojom voljom, na ovim izborima zove se SDS – Volja naroda. U ovoj kampanji brani plavu boju i ne odstupa od standardnih ideja kada je vizuelni identitet u pitanju. Plakati – decentno i uniformno, bilbordi – rijetki. Pomjesno, lokalni kandidati izlaze sa svojim idejama. Za razliku od SNSD-ovog, lider SDS-a ne obilazi opštine i gradove širom Republike Srpske i gotovo da ne izlazi iz Teslića gdje se bori za treći uzastopni načelnički mandat. Vidljiv je nedostatak novca u kampanji, ali i vizije i pragmatičnijeg pogleda na politiku i kampanju.
Partija demokratskog progresa
Partija demokratskog progresa (PDP) je za svoju boju u ovoj kampanji izabrala svijetlo plavu, boju mladosti, neba i ruske zastave, koja im je uz slogan “Djela.” prepoznatljiv zaštitni znak u Banjaluci. PDP je uz par izuzetaka, jedva vidljiv u ostatku Republike Srpske. Na propagandnim materijalima dominira Draško Stanivuković, aktuelni gradonačelnik koji je ujedno i glavni pretendent na ovu funkciju. Od propagandnog materijala vrijedi izdvojiti slatki “Zvečevo” program, koji neodoljivo podsjeća na jugoslovenski čokoladni hit iz 60-ih “Seka & Braco”. Novca, dakle, poprilično ima.
DEMOS
Demokratski savez (DEMOS) djeluje umorno, kao i njegov lider Nedeljko Čubrilović. “Bez dileme” je i dalje izborni slogan, uz dodatak da je lokalna zajednica “prije svega”. Još s početka ljeta su najavljivali da će “zapržiti čorbu”, ali nisu rekli kome. U Banjaluci se bore da prijeđu cenzus, a dobre izglede imaju u Palama, zbog čega su zakavgali sa SNSD-om. Vidljiv je nedostatak novca i energije.
Socijalistička partija
Socijalistička partija ne odustaje od borbe “Za bolju Srpsku”. Što se tiče vizuelnog identiteta, standardno dobro i prepoznatljivo. Socijalistički crveno, sa diskretnom petokrakom. Iako ih istraživanja javnog mnjenja redovno proglašavaju nevidljivima, odlikuje ih rad na terenu, koji redovno daje rezultat. “Za bolju Banjaluku” birače animiraju u “trojkama”, a jedna od prepoznatljivih je ona Grbić – Golić – Babić. Od ideja vrijedi izdvojiti “unuče” šljivovice koja je rezervisana za prijatelje, ali i kašiku za obuvanje kojom obuvaju one koje su drugi izuli. Novca – skromno, socijalistički.
Narodna partija Srpske
Narodna partija Srpske (NPS) bi mogla da se nazove i Narodna partija Kozarske Dubice. Slabo su vidljivi u drugim opštinama, a vizuelno najviše liče na DNS iz ranog doba. Bore se da osvoje vlast u Dubici, gdje udaraju na SNSD. Šef partije Darko Banjac u medijima tvrdi da nema sukoba u vladajućoj koaliciji, a na tribinama po Dubici aktuelnu SNSD-ovu vlast naziva lopovima i neradnicima. Opet kopija DNS-a iz doba Marka Pavića. Uvijek je ispred svog kandidata za načelnika, a očekuje da pobijedi. Vidljiv je nedostatak ideja, a izgleda da je ponestalo i novca.
Ujedinjena Srpska
Ujedinjena Srpska (US) u prvi plan ističe da je Nenad Stevandić u pravu! U drugom planu nastupaju “Ujedinjeni za Srpsku” i za svaku lokalnu zajednicu. U kampanji nastupaju kao da nisu dio vlasti i negiraju bilo kakvu odgovornost za trenutno stanje. Šef partije im je propjevao u kampanji, a obećali su i “Banjaluku bez blokada”. Očito je da novca ima, ali i da se ulaže značajna energija u kampanji.
Za pravdu i red
Nebojša Vukanović je na ovim izborima ponudio dosta kandidata koji se izdvajaju iz mase i hrabro zagovaraju promjene. Nakon velikog uspjeha na posljednjim opštim izborima, Vukanovićev pokret Za pravdu i red se bori da se utemelji i u lokalnim zajednicama, posebno u Trebinju gdje imaju i kandidata za gradonačelnika. Po veličini i opremljenosti štandova, vidljivo je da novca manjka. Ali, ne i ideja, volje i političke hrabrosti.
Socijalistička partija Srpske
Socijalistička partija Srpske (SPS) koja je četiri godine bila nevidljiva, iako je parlamentarna, oživjela je pred lokalne izbore. Sebe su nekad vidjeli kao “Budućnost Srpske”, a sada tvrde da “ Za Srpsku treba imat dušu”. Goran Selak sa svojom ekipom pokušava ponovo da se udjene u gradsku vlast u Banjaluci.
Narodni front
Narodni front (NF) Jelene Trivić zagovara da se vrati “Srpska narodu!” i “Banjaluka narodu”. U Banjaluci i vodi najveću bitku za funkciju gradonačelnika. Jelena Trivić “udara” i lijevom i desnom protiv kriminala i korupcije, što je okosnica njene kampanje. Narodni front je jedina stranka u kojoj žene vode glavnu riječ, što je rijetkost među Srbima.
Demokratski narodni savez
Demokratski narodni savez (DNS), barem na ovim izborima, djeluje kao stranka u nestajanju. Nije se prvi put ispostavilo da onaj ko naslijedi tuđu političku ideju, nestane sa politiučke scene. DNS Marka Pavića je bio velika stranka i tada je postao problem za SNSD. Nenad Nešić teško da će povratiti nekadašnju snagu te partije. U Banjaluci jedva da su vidljivi, bore se da prijeđu cenzus.
Ova kampanja ostaće upamćena po više stotina hiljada maraka koje su partije morale da plate zbog nezakonite kampanje i prelaska crvene linije koju je izmjenama Izbornog zakona nametnuo visoki predstavnik. CIK BiH se u ovoj priči očito nije snašao, pa je nekad glumio strogoću, a nekad žmurio pred očiglednim kršenjem zakona.
Sve u svemu, ova priča biće zaboravljena već 7. oktobra, kada počinje druga, ništa manje zanimljiva – namještanje u fotelje.
Istinito
