Mirka Šarovića ocjenjuju kao najuspješnijeg ministra u aktuelnom Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, sa više usvojenih mjera i zakona koji su osnažili bosanskohercegovačku ekonomiju.
Krajem juna izabran je za predsjednika SDS-a, trenutno najveće opozicione partije Miloradu Dodiku i njegovom SNSD-u. Eksperti ocjenjuju da bi ekonomska i politička logika Šarovića mogla reformisati tu stranku i dovesti je ponovo u vodstvo, a onda ubrzati reforme u zemlji koja teži da postane članica Evropske unije.
U intervjuu za Novinsku agenciju Patria Šarović objašnjava kako ekonomijom riještiti i neke političke i istorijske probleme u koje su zarobljeni građani u Bosni i Hercegovini.
Percepcija je da mandat završavate kao najuspješniji ministar u Savjetu ministara BiH. Osigurali ste da BiH u EU može izvoziti piletinu, jaja za preradu, povećane su kvote izvoza mesa u Tursku… Očekujete dodatno otvaranje Rusije za bh. proizvode. Jeste li nešto planirali uraditi, a niste uspjeli?
– Naravno, ima još dosta stvari koje čekaju realizaciju. Ministarstvo je kao neka fabrika koja stalno u kontinuitetu proizvodi različite događaje, različite projekte, zakone, odluke ali to se često ne vidi dok oni ne prođu kroz Savjet ministara i kroz Parlament BiH.
Nije dovoljan samo naš trud, neke stvari često zavise i od drugih političkih i drugih faktora. Evo, na primjer, nekima ne odgovara da donesemo novu Odluku o kvalitetu tečnih naftnih goriva, jer imaju neke duge svoje interese.
Takođe, neka neriješena pitanja nas još uvijek koče da konačno pristupimo članstvu u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Na korak smo da postanemo članica te globalne organizacije, ali ipak još nismo postigli dogovor prije svega sa Rusijom u bilateralnim pregovorima sa ovom zemljom u pristupu tržištu.
Često imamo problem i sa drugim nivoima vlasti, od kojih ne možemo ponekad dobiti potrebne saglasnosti, pozitivna mišljenja, posebno u pitanjima gdje su nadležnosti podijeljene.
Šta znači ta Odluka o kvalitetu tečnih naftnih goriva, šta bi ona značila za građane BiH, zašto bi neko imao interes da je blokira?
– Kad god predlažemo neku odluku ili zakon, polazimo od toga – ili je to obaveza Bosne i Hercegovine ili je opšti interes građana, poput, recimo, te Odluke o kvalitetu tečnih naftnih goriva. Konkretno, ta odluka bi donijela kvalitetnije gorivo za građane, imali bi manje zagađenje zraka, što utiče na zdravlje ljudi i životinja, dugotrajnije automobile, uređenije tržište i više novca u budžetu. Konačno, tom odlukom bi ispoštovali i obaveze prema Energetskoj zajednici, preuzimajući evropske standarde u ovoj oblasti.
Nasuprot tome, postoje i vidljivi interesi da u Bosni i Hercegovini ostaje na snazi postojeća zastarjela Odluka iz 2011. godine koja ne podržava napredne evropske standarde i koja dozvoljava da u Bosnu i Hercegovinu možete da uvozite gorivo lošijeg kvaliteta…
Nije samo dovoljno osigurati izvoz, to mora biti praćeno i razvojem unutar zemlje. Bojite li se da bi mogli doći u situaciju da BiH nema šta ponuditi Europskoj uniji bez obzira na izvozne dozvole koje ste vi osigurali. Srbija ima mnogo bolje predispozicije za bavljenje poljoprivredom, Crna Gora ulaže u turizam… šta je vaša vizija za ekonomiju BiH?
– Vjerovatno da nismo zemlja, zbog naše veličine prije svega, koja se može dičiti time da imamo veliku količnu roba za isporuku. Imamo manju produkciju voća, povrća, skromnu proizvodnju hrane životinjskog porijekla…, to je potpuno jasno i logično.
Međutim, moram da kažem da mi izvozimo najzahtjevnije kvalitetne proizvode u Evropsku uniju, sa značajnim udjelom ljudskog rada i kreacije dakle, proizvodimo proizvode visokog standarda – i ne samo poljoprivredne proizvode kako se često misli.
Dobar primjer za nas je Kina koja nam je dozvolila da izvozimo neke proizvode u njihovu zemlju. Naravno, ne treba ni da pomislimo da možemo da zadovoljimo količinom ogromno kinesko tržište, čak ni neki veći kineski grad, ali u Kinu možemo slati kvalitetan proizvod, sa označenim geografskim porijeklom iz Bosne i Hercegovine, proizveden i brendiran kao „organic“. Takvi proizvodi su uvijek skuplji i uvijek imaju svog kupca.
Poljoprivrednici iz Republike Srpske i Federacije BiH nedavno su inicirali formiranje državnog udruženja poljoprivrednika. Je li to ukrupnjavanje ispravan put za nastupanje prema međunarodnom tržištu?
– Evropa obično traži jednu kontakt tačku za komunikaciju, naravno, nije to uvijek tako, može se razgovarati i na drugačiji način, ali je jedna kontaktna tačka model koji Evropa preferira. Ako su poljoprivrednici procijenili da je to za njih bolje, u tome ih ne treba sprječavati. To je slobodno nepolitičko udruživanje, i zašto bi neko ometao njihovu namjeru da se organizuju i da njihov glas bude snažniji. Prije će i lakše doći do ostvarivanja njihovih ciljeva ako su snažniji, već ako su razbijeni u više udruženja.
Kako vama se čini ideja zajedničkog ekonomskog tržišta zemljama Zapadnog Balkana, koju je zagovarao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić? Može li to za početka biti prvi korak ka osnaživanju ekonomije ovih prostora?
– Čini mi se da je predsjednik Vučić bar u početnoj fazi govorio o carinskoj uniji. Onda je to sa nekih strana bilo prihvaćeno, ali sa nekih nije. Za neke je to suviše ličilo na neku državnu uniju. Sada se u regionu više govori o jednom regionalnom tržištu, što je u suštini više od CEFTA-e. Neka vrsta CEFTA-e plus. To je, mislim, mjera koja bi mogla da bude prihvaćena u ovom trenutku u regionu od većine članica.
Jedinstveno regionalno tržište (na području zapadnog Balkana op.n.) bi kako ga ja vidim značilo slobodno tržište roba, usluga i kapitala, slobodno tržište radne snage… Jedinstveno regionalno tržište može značiti i međusobno priznavanje univerzitetskih diploma, profesionalnih kvalifikacija, slobodu kretanja ljudi na primjer sa ličnom kartom… To može značiti i to da granice više ne bi bile barijera već bi bile protočne kao u zemljama EU. Sve to bi dalo snažan podsticaj ekonomskim i trgovinskim aktivnostima u regionu… Ali za ove inicijative i ideje potreban je sveobuhvatan dogovor regionalnih zemalja podržan od strane EU.
Mislite li da bi to moglo dijelom zaustaviti i odlazak ljudi iz zemalja regiona?
– Apsolutno, i to na taj način treba gledati.
U jednom od ranijih intervjua govorili ste da građanima u BiH nedostaje osjećaja za domaće proizvode. Kako to promijeniti?
– U zemlji treba da se razvija svijest kod ljudi o kupovini i podršci domaćem proizvodu. Osjećaj pripadnosti da se kupuju domaći proizvodi ne stiče se za jedan dan, potrebno je mnogo vremena da u našoj svijesti sazri da kada dođemo u market treba da uzmemo proizvod, da ga okrenemo i pogledamo gdje je proizveden – ako je domaći, onda ga ubacujemo u korpu.
Kada odete na primjer u Švajcarsku onda vidite šta znači ta vrsta ekonomskog patriotizma. To je ono što nama treba. Jednom smo to isprobali kada smo imali spor sa Hrvatskom u vezi mlijeka, tada su mnogi kupci počeli da kupuju samo domaće mlijeko. Veća kupovina domaćih proizvoda bi značajno uticala na ekonomski rast zemlje. Ne možemo uopšte da zamislimo šta bi se desilo kada bi više ljudi počelo da po navici kupuju domaće proizvode – a za skoro sve što konzumiramo imamo domaću alternativu.
Godišnja skupština Europske banke za obnovu i razvoj održana nedavno u Sarajevu privukla ja oko 3.000 učesnika. Je li to neka vrsta poruke da strani investitori ipak računaju na BiH kao tržište?
– Svakako, iako mi stalno moramo mijenjati percepciju zemlje u očima investitora koji dolaze da investiraju. Moramo jednostavno mijenjati sliku o Bosni i Hercegovini, zemlju moramo učiniti poželjnijom i privlačnijom za investitore. Europska banka za obnovu i razvoj nam je pokazala da možemo da dovedemo najprestižnije kompanije, da možemo da obezbijedimo da nas prate najvažnije svjetske finansijske institucije.
Vaš stav je da neka javna preduzeća, pa i javna dobra treba privatizovati ili dati na upravljanje… Neko vas može optužiti da radite u interesu kapitalizma. Šta je vaš kontra argument?
– Spadam u one koji misle da je država najslabiji poslodavac, i da oni koji se zalažu za ostajanje ključnih resursa u rukama države propagiraju lažni patriotizam. Ustvari, to je paravan za korišćenje i pljačku javnih resursa u stranačke svrhe. Dok je nešto državno, javno, ono će biti predmet korupcije i pljačke, a političke elite upravo to priželjkuju. Ne odgovara im da se privatuzuje, recimo, jedan dio elektroprivrede, zato što onda neće moći da kradu. Ne zagovaram – da se razumijemo – rasprodaju javnih dobara, ali za ono što je javno, mora da se pronađe strateški partner koji će čuvati ta dobra.
Da li je to slučaj i sa mostarskim Aluminijem?
– Suviše godina je Aluminij bio u nekim stranačkim i nacionalnim rukama, a manje u rukama onih koji bi od Aluminija napravili regionalnog giganta, iako Aluminij zaslužuje upravo to.
U BiH se i investicije gledaju kroz nacionalnu strukturu. Može li Bosna i Hercegovina spajati a ne razdavati investitore.
– Naši ljudi su zarobljenici nekih nevjerovatnih predrasuda, koje je teško iskorijeniti. Otiđite, naprimjer, u Dubai i pogledajte one silne nebodere. Je li mislite da su to izgradili ljudi iz Emirata? Ne, nisu uopšte, to su gradili neki Kinezi, neki Englezi, neki Amerikanci, a Emiraćani su samo stvorili ambijent da može da se gradi i ulaže. Što se tiče Bosne i Hercegovine, jednog dana kada prestanemo da razmišljamo odakle je došao kapital, možda stvari po pitanju investicije okrenemo u drugom pravcu. Trebamo otvoriti prostor ko god želi da ulaže (EU, Turska, Rusija, Kina…), naravno, uz poštovanje pravila ove zemlje. Ko god nešto napravi ovdje, to ovdje i ostaje. Zgrade nemaju točkove da ih neko odnese sa sobom.
nap.ba
