Glavni cilj poduzetnih mjera za suzbijanje širenja korona virusa u našoj zemlji je ostvaren. Naš zdravstveni sistem, kakav takav, je opstao, a vrijeme koje je ispred nas osim u pametnom otvaranju društvenog života i ubrzavanju trenutno prigušenih ekonomskih aktivnosti treba da posluži i popunjavanju vidljivih sistemskih rupa.
Osnovni strah koji je komuniciran kroz poruke nadležnih u našoj zemlji, ali i manje više svakoj drugoj, nakon prvih zabilježenih slučaja zaraze bio je izbjegavanje tzv. italijanskog scenarija i eksponencijalnog rasta broja zaraženih odnosno spuštanje famozne krivulje.
Sva priča o brojevima i krivuljama trebala je da sačuva zdravstveni sistem, odnosno prije svega njegove jedinice intezivne njege.
Tome i svjedoče brojevi hospitalizovanih, tako je u Federaciji BiH 62 pacijent s zarazom korna virusa u bolnicama, a osam pacijenata je na respiratoru. U bolnicama u Republici Srpskoj 125 je hospitalizovano, a 7 je na respiratoru.
Danas, kad sa sigurnošću možemo reći da epidemija slabi, a to tvrde i oni najpesimističniji predstavnici zdravstvenog sektora, može se zaključiti da je osnovni cilj ostvaren.
Spuštanje krivulje i manji broj novih dnevnih slučajeva s razlogom nas je udaljio od brojanja respiratora i sličnih strateških odrednica koje su dominirale na početku pandemije.
Čak su se i one mjere oko kojih su se najviše lomila koplja, zabrane kretanje između opština u dva hercegovačka kantona, pokazala kao uspješne te se pandemija i u tim sredinama stišala pa se brojevi novozaraženih mjere prstima jedne ruke.
Danas su ključne mjere kojima se zemlja treba otvoriti, a koje se poduzimaju poprilično oprezno i s jednim okom na onom što rade komšije i susjedi.
Kad se zemlja zatvarala djelovalo je da se, možda i s razlogom, sve radi u panici i preko noći, sad pak mnogi kritikuju da izostaje strategija i da neizvjesnost koja se produkuje neimanjem konkretne agende i datuma kad će se šta poduzeti stvara nove štete.
Kako je hitno zatvaranje države i gradova dovelo vjerovatno i do pozitivnih rezultata u borbi protiv galopirajuće pandemije, tako presporo otvaranje i čekanje da se mjere prepišu od susjeda može dovesti do većeg opterećenja na onom drugom tasu mjera protiv pandemije – ekonomskih posljedica.
Slušajući stavove svjetskih eksperata borba protiv pandemije biće duga i duža od onog što građanstvo očekuje, a vrijeme bi se po svemu sudeći trebalo iskoristiti za dodatno kapacitiranje zdravstvenog sistema i pripremu za prijeteći novi val ili pak samo rep epidemije.
(Klix)
