Imaš zanat ili diplomu, imaš poslodavca – i možeš da dođeš u Njemačku. Tako bi trebalo da izgleda zakon od sljedeće godine. Dok se privrednici raduju, politička debata u Bundestagu o ovoj temi je usijana.
Zul je mali grad u saveznoj pokrajini Tiringiji. Od pada Berlinskog zida iz njega se iselila trećina stanovnika. Ostalo ih je samo još nekih 35.000. Prosječna starost je iznad 50 godina – po tome je Zul najstariji u Njemačkoj. Posljedice su smanjenje penzije i manjak radne snage.
Jedan projekat koji podržava Industrijska i trgovinska komora Tiringije cilja dovođenje radnika iz Vijetnama – nešto što je bilo uobičajeno u bivšem DDR-u.
Jedan od njih je Cao Kvang Truong (22). On već osam mjeseci živi u Njemačkoj i izučava za stručnog građevinskog radnika. Truong je srećan što je dobio šansu i nakon završetka zanata rado bi ostao u Zulu. Ali to nije tako jednostavno jer mu treba trajna dozvola boravka koju je teško dobiti.
Nijemci više nemaju prednost
U Njemačkoj živi skoro 11 miliona ljudi koji nemaju njemačko državljanstvo. Svake godine ga dobije više od 100.000 stranaca. Uprkos tome, Njemačka proteklih decenija sebe nije smatrala useljeničkom državom.
O početka iduće godine bi to trebalo da se promijeni. Dolazak radnika iz zemalja koje nisu članice EU trebalo bi da olakša novi zakon o doseljavanju stručne radne snage koji se upravo nalazi u zakonodavnoj proceduri.
Ako taj zakon stupi na snagu, u Njemačku će moći da se dosele svi koji imaju ugovor o radu i stručnu kvalifikaciju za taj posao. Više se neće prvo provjeravati da li na tržištu rada eventualno postoji neki Nijemac ili državljanin EU koji bi imali pravo prvenstva zapošljavanja. Dakle, svako ko ima neku kvalifikaciju i poslodavca – može da dođe.
Može se doći i bez ikakvog ugovora, na šest mjeseci kako bi se na licu mjesta tražio posao. Tokom tog vremena došljak mora sam da se izdržava. Takvo pravo su do sada imali samo fakultetski obrazovani, a sada će moći i ostali sa bilo kojim stepenom stručne spreme.
Kontroverzna rasprava
Njemačkoj ekonomiji nedostaje oko 1,2 miliona radnika, posebno u njezi starijih i bolesnih te u građevinarstvu.
– Ko u Berlinu sada pokuša da nađe majstora zna koliko bi više posla moglo biti obavljeno kada bi na raspolaganju bilo više stručne radne snage – rezimirao je savezni ministar rada Hubertus Hajl u raspravi koja se u parlamentu vodila o ovom zakonskom predlogu.
A to je bila vrlo kontroverzna rasprava. Dok Liberalima, Levici i Zelenima planovi Savezne vlade ne idu dovoljno daleko, desničarska Alternativa za Njemačku taj zakonski prijedlog kategorički odbija, piše DW.
– Šta to tu čitamo? Bez ograničenja za deficitarna zanimanja – rekao je poslanik AfD Gotfrid Kurio: „Dakle svejedno da li nam uopšte trebaju ljudi: glavno da je više doseljavanja iz stranih kultura!“
Poslanica Ljevice Suzane Feršl kritikuje zakonski prijedlog zbog toga što, kako kaže, vlada opslužuje isključivo ekonomske interese umjesto da se pobrine da svi imaju posao. I izražava zabrinutost da će radnici iz trećih zemalja biti podložni ucjenama pod motom: „Ko se buni, leti napolje.“
Šansa za odbijene tražioce azila
Novim propisima bi trebalo da bude riješen i problem potražilaca azila koji za sada smiju samo privremeno da ostanu, recimo jer je u njihovoj zemlji još građanski rat. Oni bi trebalo da dobiju šansu za legalizovanje svog statusa. Pretpostavka je da najmanje godinu i po rade više od 35 sati sedmično. Osim toga, oni moraju da „u dovoljnoj mjeri“ govore njemački jezik i ne smiju biti kažnjavani.
Ta mogućnost prelaska iz statusa potražioca azila u status legalnog doseljenika za Demohrišćane još uvijek predstavlja problem. No socijaldemokratski ministar Hajl kaže: „Ovde imamo ljude koji nam stvarno mogu biti potrebni.“
Za Zul ovaj novi zakon o stručnoj radnoj snazi predstavlja posljednju nadu. Prema zvaničnim predviđanjima, ako se ništa ne promijeni, ovaj će grad 2030. godine imati još samo 27.400 stanovnika.
srpskainfo.com
