Broj osoba sa psihičkim poremećajima u svijetu je u porastu, govore podaci Svjetske zdravstvene organizacije. Posebno se to odnosi na osobe s depresijom, te struka smatra da će ona biti glavni uzrok onesposobljavanja ljudi do 2030. godine.
Psihotični poremećaji poput šizofrenije konstantni su u svim kulturama i zemljama, pa tako i u BiH. Međutim, sve je veći broj osoba sa PTSP-om, depresivnim poremećajem, anksioznošću, opsesivno-kompulzivnim poremećajima, kao i zavisnika o alkoholu, kocki, internetu.
Neki od uzroka su opšta nesigurnost u državi, nasilje u porodici, međuvršnjačko nasilje, ratovi… Sve to ostavlja trajne posljedice na ljude koji su doživjeli traume, ali i na generacije poslije. Po riječima ljekara, u BiH imamo sve lijekove za pomenute bolesti kao i u Evropi. Međutim, nisu jednako dostupni.
– Imamo esencijalnu listu lijekova na kojoj nisu zastupljeni lijekovi koji trebaju pacijentima sa psihičkim poremećajima. Oni koji su zastupljeni striktno su vezani za dijagnoze. U psihijatriji se ne liječi dijagnoza, liječi se osoba. Ne možemo davati lijek samo na temelju dijagnoze, već na temelju onog šta osobi treba. Npr. ako se radi o antipsihoticima, oni nisu namijenjeni samo za liječenje šizofrenije. Koriste se i za agresivno ponašanje, patološki strah, anksiozni poremećaj – ispričala je Esmina Avdibegić, šefica Odjeljenja za traumatske stresne poremećaje Klinike za psihijatriju UKC Tuzla.
Iznijela je i podatke da BiH ima stopu samoubistava od 8,8 odsto na 100.000 stanovnika.
– Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka stopa je iznosila 10,5 odsto, a odmah poslije rata oko 6,6 odsto. Kod nas su mnogo veći problem ubistva, u čemu prednjačimo u regionu. Visoka stopa samoubistava je oko 20 odsto, 10,5 je bila srednja, a ovo što sada imamo je niska stopa samoubistava – rekla je ona.
Osim odraslih, u porastu je i broj djece i adolescenata koji traže pomoć psihijatra. Prije 14 godina u Klinici za psihijatriju UKC Tuzla bilo je 250 pregleda maloljetnika godišnje, sada je to oko 1.000. Oni se često moraju hospitalizovati, ali ova klinika ima samo odjeljenje za odrasle.
– Prošle godine smo imali 15 adolescenata koje smo morali smjestiti na odjeljenje za odrasle. To je uvijek rizik za nas, djecu i porodice. Mi smo prije dvije godine pokrenuli projekat za uspostavljanje odjela dječje psihijatrije koji bi imao bolnički kapacitet. Radimo dnevno bolnički tretman djece i adolescenata, a kroz te grupne psihoterapije godišnje nam prođe 50 djece – pojasnila je Nermina Kravić, šefica Odjeljenja za dječju i adolescentnu psihijatriju UKC Tuzla.
Kravićeva naglašava da u BiH postoji samo 15 dječjih adolescentnih psihijatara koji su se okupili u zajedničko udruženje.
Okolnosti u savremenom svijetu utiču na povećanje broja psihičkih oboljenja, a to zahtijeva preispitivanje ranijih i iznalaženje novih metoda prevencije i liječenja, smatra struka.
– Pored psihofarmakoterapije, psihoterapije i socioterapije, u psihijatriji se sve češće govori i o metodama duhovne terapije, ekopsihijatriji, različitim metodama tradicionalnih komplementarnih oblika liječenja, transkranijalnoj magnetnoj stimulaciji mozga, a ponovo se aktuelizira stigmatizirana, ali provjerena i praktično neškodljiva elektrostimulativna terapija – rekao je Izet Pajević, načelnik Klinike za psihijatriju UKC Tuzla.
O ovoj, ali i drugim brojnim temama iz oblasti psihijatrije opširnije su govorili stručnjaci na 17.
“Psihijatrijskim danima BiH”, koji su održani u Tuzli. Bila je to prilika da psihijatri i drugi stručnjaci za mentalno zdravlje razmijene mišljenja i iskustva na temu “Liječenje u psihijatriji: aktuelnosti i dileme”. Na simpoziju su učestvovali stručnjaci iz naše zemlje, Hrvatske, Srbije, Njemačke, Holandije i Austrije.
(Nezavisne)
