Bivši gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović u intervjuu za Mondo pričao je o sadašnjem i bivšim gradonačelnicima, politici i SNSD-u, o regulacionim planovima, izgubljenim dokazima, “lisicama” i pritiscima.
Davidović je bio gradonačelni Banjaluke u tri mandata od 2000. do 2012. godine kada je u SNSD odlučeno da kandidat bude dotadašnji predsjednik Skupštine grada Slobodan Gavranović koji je na tim izborima pobijedio dva u to vrijeme opoziciona kandidata, Dragana Čavića (NDP) i Nenada Stevandića (SDS).
Davidović se na izborima 2016. uselio u klupe Narodne skupštine Republike Srpske, a nakon toga se politički penzionisao. Danas kaže da je trpio mnoga podmetanja, najviše iz sopstvene stranke, da su mu nadimak „Zgradoljub“ dali moćnici kojima se suprotstavio i da nikada ne bi pristao da bude odobrnik nakon što je bio gradonačelnik.
Šta mislite o „saobraćajnoj revoluciji“ u Banjaluci?
Kao elektro-inženjer imam pragmatičan pristup: nešto valja ili ne valja, ili odgovara namjeni, ili ne odgovora. Ovo u Banjaluci što zovu saobraćajna revolucija je veliki promašaj. Znate, ima propalih revolucija i onih koje jedu svoju djecu. Meni bode oči. Volio bih da upoznam stručnjake koji su ovo predlagali. Nije stvar samo da vi negdje ubodete kružni tok, jer struka treba da kaže ima li to smisla ili nema. Najviše mi smeta i nervira me to što se na više mjesta istovremeno otvara gradilište, a ne radi se jedno po jedno…
Kako je bilo za vrijeme vašeg mandata?
Bio sam gradonačelnik, ali sam imao jako dobar tim i puno ljudi. Sam čovjek, da je Nikola Tesla, ne može ništa uraditi. Recimo, u Banjaluci za 40 godina nije izgrađen nijedan značajniji most. U vrijeme dok sam ja bio tamo izgrađen je most u Trapistima, most kod „Incela“, most u Karanovcu – to su veliki i važni mostovi. Most u Docu je takođe bio u planu.
Obećavali ste i most u Česmi čija gradnja je počela tek nedavno?
Nismo sve uspjeli da uradimo, prvenstveno zbog novca, pa smo išli po prioritetima. Most kod „Zotovića“ (u Trapistima) bio je prioritet zbog onog starog mosta, pa smo gradili kod „Incela“ jer je to bilo usklo grlo, a Ada i Česma su s tim mostom istinski postali dio grada.
Daleko smo bili odmakli u planiranju, pripremni i radovima na kolektorima. Tu postoje dva pristupa: da gradite centralni kolektor gdje će sve otpadne vode iz grada Banjaluke biti svedene u centralno postrojenje, što iziskuje ogromna sredstva, 100 -200 miliona maraka. Drugi pristup je da gradite pojedinačne parcijalne kolektore uz Vrbas. Imam osjećaj da se niko tim ne bavi.
Kako biste ocijenili mandat sadašnjeg gradonačelnika?
On je nosilac izvršne vlasti u gradu. Kod nas je zakon urađen po ugledu na zakone evropskih zemalja koji je vrlo precizno razgraničio nadležnosti gradonačelnika, gradske administracije i komunalnih preduzeća kojima on rukovodi i s druge strane Skupštine grada kao predstavničkog tijela. S tim što odbornici u Skupštini grada osim moralne odgovornosti nemaju nikakvu drugu i ne mogu krivično odgovorati. Gradonačelnik je krivično odgovoran za sve, od trošenja gradskog novca pa do toga da je odgovoran čak i za to ako odbornici donesu protivzakonitu odluku, a on je ne pokuša spriječiti. Na njemu je velika odgovornost, ali ima i velika ovlaštenja i to je svuda tako. Negdje na Zapadu ako pitate ljude ko je predsjednik države, oni ne znaju, ali svako zna ko je gradonačelnik.
Dakle, sve što se desi spočitava se njemu. Ne bih to podvodio tako „kriv je on za sve”, jer ima i drugih koji su krivi. Ima krivaca i u Skupštini grada, u administraciji i u preduzećima…On je odgovoran za sve jer je izložen očima javnosti, a ovi drugi su tamo negdje.
Kako biste riješili problem političkog neslaganja sa Skupštinom grada?
Imao sam lagodnu većinu u drugom mandatu npr. od 31 odbornika SNSD je imao 21, ali sam uvažavao stavove opozicije. Ovo u Banjaluci sada je tipičan primjera kad imate gradonačelnika iz jedne, a skupštinsku većinu iz suprotstavljene političke opcije. Ako ljudi nemaju razuma da se usaglase onda se dešavaju loše stvari.
Šta kažete o novim spomenicima u Banjaluci?
Za Spomenik borcima Odbrambeno-otadžbinskog rata sve je bilo završeno (u vrijeme njegovog mandata; prim. ur.), svi planovi su već stavljeni na papir i taj spomenik je trebalo da bude tamo gdje je bila „Krajiška kuća“. To je kulturno-istorijski spomenik, tu je i Kastel koji kulturno istorijski-spomenik, prostora ima dovoljno i trebalo je da bude sagrađen kao mauzolej.
Zašto nije sagrađen?
Sada više nisam pametan. Došlo je do nekih izmjena kasnije…Ko je promijenio, šta je to promijenjeno – nemam pojma. Takođe kod banovog spomenika je planirano da bude otvoreni, centralni gradski trg, a jedna od varijanti je bila i da pomenuti spomenik bude tu i ali da su se ipak ovi arhitekti ili urbanisti odlučili za ono tamo. Što se tiče mjesta gdje je smješten (spomenik borcima VRS) mislim da mu tu nije mjesto i za mene je neprihvatljivo.
Zašto Banjaluka još nema generalni Urbanistički plan?
Taj plan je bio skoro gotovo kada sam ja otišao. Uraditi novi Urbanistički plan grada je ogroman posao, tu treba ogroman broj stručnjaka i kompetentnih ljudi uz učešće građana i svih zainteresovanih. Zašto je to tako? Kako je promijenjeno? Da vam kažem, ja na neki načim razumijem ove investitore jer to su ljudi koji rade da bi zaradili novac, njih interesuje samo profit, a ako se desi da nemaju nikakvog morala i da ih ne interesuje ni grad ni sugrađani, ni komšije, uradiće sve što im se mu se dopusti. Onaj ko im to dopusti je odgovoran.
Da li je bilo pritisaka na vas od strane takvih ljudi?
Kako da ne! Meni su onda upravo ti koji su htjeli da upravljaju sa mnom, o tome gdje će se graditi, šta će se graditi, dali ime „Zgradoljub“. Zato što meni upšte nisu mogli prići. Postoji gradska skupština, postoje stručnjaci. Kada se usvoji regulacioni plan (RP) onda se može graditi.
Recimo, ja bih volio da vidim onoga ko je usvojio regulacioni plan za one zgradurine kod Parka „Mladen Stojanović“. Tamo je trebalo da bude proširen park, a sada su sagrađene zgrade i to tako blizu jedna drugoj da može s balkona na balkon preskočiti. Pretpostavljam da tu ima RP i da su ljudi gradili prema RP te da imaju urednu građevinsku dozvolu. Onda se postavlja pitanja ko je donio RP? Njega donosi gradska skupština na prijedlog gradonačelnika i Odjeljenja za prostorno uređenje. To je lanac krivaca što je to tako.
Bivši gradonačelnik Igor Radojičić, misleći na razne moćnike, svojevremeno se proslavio izjavom da „lisice“ kruže oko gradske imovine?
To što ste rekli o lisicima, to je tako bilo, ali misllim da se on uplašio lisica pa su neke lisice i ostvarile ono što su htjhele. Bolje mu je da ćuti.
Ima li „lisica“ u SNSD-u?
Teško se oduprijeti tome i nije jednostavno. Ljudi kada ojačaju s novcem i kada im se neko suprotstavi onda oni sve rade protiv tog nekog ko im ne odgovara. Ja ne znam šta je bilo u konkretnoj situaciji s Igorom niti sam s njim o tome razgovarao, ali znam to nije samo kod nas. Kad toliko finansijski ojačaju i ako gradska vlast to dopusti – onda oni upravljaju gradom.
Mislite da sad upravljaju gradom?
Pa ne znam, znam da ih ima, a koliko su bliski, ne samo gradonačelniku već i drugima u vlasti nije mi poznato. Ali, iz ovoga što se dešava u gradu moglo bi se zaključiti nešto.
Kada smo već kod toga možete li se sjetiti kako se zagubio „papir“, tj. dokaz o zamjeni zemljišta zbog čega je Grad Banjaluka na sudu izgubio zemljište „Stare autobuske stanice“?
Ja sam bio taj koji je pokrenuo to pitanje. Taj dokaz smo mi našli u Arhivu Republike Srpske, a izgubljen je u Zavodu za izgradnju (ZIBL) jer je ZIBL u ime grada radio poslove kada je u pitanju izgradnja infrastrukture i svega ostalog. Lično mislim da je to veliki lopovluk i da to ni slučajno nije trebalo da završio ovako kako je završilo.
Ja sam tada pronašao i penzionere iz „Autoprevoza“ koji se sjećaju da je Grad, da bi dobio zgradu Muzeja savremene umjestnosti RS i to zemljište dao „Autoprevozu“ zemljište i infrastrukturu za novu Autobusku stanicu. Šta je na kraju sve bilo ne znam. Nikada ne bih prihvatio i da sam tamo u Gradskoj upravi to bih tjerao do daske. Ne zato što imam nešto protiv „Autoprevoza“ već zato što smatram da je to gradsko.
Da li ste ovako zamišljali Banjaluku 2024. godine?
Iskreno, nisam baš zamišljao Banjaluku koja u ovom trenutku ne može pružiti svojim stanovnicima sve ono što im je potrebno. Veliki je priliv stanoništva, vellika je izgradnja. Međutim za svakog čovjeka koji dođe i koji živi u Banjaluci trebalo bi da bude obezbjeđeno grijanje, struja, voda, kanalizacija, saobraćajnice, parking, pa da mu se obezbijedi školstvo, zdravstvo, svašta nešto. Bojim se da Banjaluka nema u svim sferama kapacitete da može odgovoriti sadašnjem broju stanovnika i pitanje je suštinsko dokle i koliko treba da „raste“ s obzirom da prostor gdje se nalazi.
Ljubljana, npr. nema veći broj stanovnika nego što je imala prije 30 godina. Čak prije rata Slovenci su razvijali Ljubljanu tako što su razvijali okolna mjesta gdje je bilo niz malih industrija i to je dobar pristup. Nema smisla gomilati i nagurati sve u grad koji to ne može da prihvati u toj mjeti da nećete moći da hodate. Neko mora da misli o tome.
SNSD je skoro nesmetano Banjalukom vladao 20 godina. Zašto nije urađeno više?
Svakome bih rekao da se prisjeti Banjaluke kada smo izašli iz rata. Tada su ovce pasle po parkovima, grad je bio neuredan i zarastao. Trebalo je vremena za velike projekte. Ponoviću da su napravljena tri velika mosta, nova fabrika vode – da je nismo izgradili grad bi grcao bez vode (i sad pomalo grca) i bilo bi velikih problema. Sagrađen je nasip u Česmi koji je ogromna investicija da se zaštiti naselje koje je bilo poplavljeno skoro svake godine. Izgrađeno je 1.100 km lokalnih asfaltnih puteva na seoskom području pa smo izgradili Centar za socijalni rad, školu na Petrićevcu, glavno šetalšte u Kralja Petra Karađorđevića, a podsjetiću da smo počeli sa ukidanjem arhitektonskih barijera za osobe sa invaliditetom.
Centar grada je bio skoro u mraku sa rasvjetom koja je star 60 godina, a kamoli dalje… Uradili smo veliki kolektor koji je promjera do 2 metra, od obale Vrbasa do Kalvana. To je ogroman zahvat, a gradio se tako što su ispod zemlje utiskivane velike cijevi. Sagrađena je uz pomoć grada zgrada Vlade RS i RTRS-a, Dom omladine, 37 ambulanti porodične medicine. Rađeni su prioriteti…
Šta biste danas uradili sa teniskom arenom koja trenutno nema pravu svrhu, a koštala je kao suvo zlato?
Ja sam prije rata bio predsjednik Teniskog gluba „Mladost“ četiri godine. Što se tiče ovog objekta, ne tvrdim da je loš i da ne treba, ali ako je toliki novac potrošen onda to mora da živi i postavlja se pitanje ima li svrhu. Mislim da bi s tim trebalo da upravlja upravo klub „Mladost i da se tamo igra tenis i da se više turnira organizuje. U toku godine bi trebalo da bude više događaja manjeg obima.
Kad smo kod toga Grad je u moje vrijeme izgradio i Olimpijski bazen i Akvanu.
Grad i sada ima problema da upravlja sa Akvanom?
Ta buka oko „Akvane“ se desila jer su neki bacili oko na taj prostor i neko je to htio da poravna.
Mnoge stvari u Banjaluci grade se mimo regulacionih planova. Tokom mandata i vi ste trpili optužbe i kritike za pojedine projekte?
Mogu da garantujem da u to vrijeme ništa u Banjaluci što je izgrađeno nije izgrađeno, a da nije po redoslijedu radnji. Prvo treba smisliti gdje da nešto stoji, obezbijediti zemljište itd. Ne možete investirati na tuđem zemljištu. Garantujem da nikada nismo, ni poslije mog odlaska, imali problem tog tipa. Ne znam da li su ljudi svjesni, ali kada trošite novac građana ne možete ga trošiti bez zakonom datih uslova niti uopšte pomisliti na to.
Igor Radojičić se nakon višegodišnje pauze vraća u politiku. Da li ste vi nakon 2012. Imali ponude da se vratite u politiku?
Bilo je svašta. Svako ima pravo da radi onako kako misli da je najbolje. Ja sam bio gradonačelnik i nikad sebi ne bi dopustio da postanem odbornik.
Očekivalo se možda odete na neku od republičkih funkcija?
Siguran sam da bih mogao obavljati taj posao. Znam dosta dosta ministara koji su bili apsolutno nekompetentni i apsolutno nisu poznavali oblasti u kojima rade.
Mislite na ministre u sadašnjoj Vladi?
Ima i sada poneki, ne bih da etiketiram. Jer šta može čovjek ako je u nekoj oblasti u kojoj nikad nije radio..
Da li se kod imenovanja i zapošljavanja na odgovorna mjesta gleda više partijska pripadnost nego stručnost?
Iskreno, da. Kada govorimo o tome možemo pričati i o obrazovnom sistemu. Najgori su oni koji kažu: da sam znao kako je lako završiti fakulet, završio bi i srednju školu. Oni su pogubni i oni će nas upropastiti, a takvih ima u institucijama koliko god hoćete.
Čim vas je stranka zamijenila drugim kandidatom, odmah ste pali u zaborav. Da li vam se čini da je politika previše nemilosrdna?
Morate biti spremni na to. Svako mora biti svjestan dvije činjenice. Prva je da nekada više neće biti to što sada jeste. Druga je: druže, kada dođeš na funkciju, svaki dan nakon toga moraš da misliš na onaj dan kada ćeš otići i da će te tada sve stići. Na žalost, neki misle da je mandat vječan i ignorišu zakone, ignorišu interese naroda i naprave katastrofu.
Da li ste u kontaktu sa Gavranovićem, Radojičićem, Dodikom…?
S njima (prvom dvojicom) nisam iz nekih ličnih razloga, odnosno, nekih postupaka prema meni, ali ne bih govorio o tome. Sa Dodikom, da. U stranci sam, komuniciram, imam poznanika tamo. Nikad nisam bio stranački i politički pacov koji pjeni na druge. Imam prijatelje i iz drugih partija.
Najviše pljuvanja i problema imao sam iz SNSD-a, ali iz jednog dijela SNSD-a. Odatle su dolazile otrovne strelice prema meni o kojima bih knjigu mogao napisati. Ja sam se uspješno borio s tim i prošao kroz 12 godina dug period tokom kojeg sam uvijek mogao, čak i nesvjesno, da upadnem u zamku. Na sreću, to sam sve na neki način amortizovao, uspio sam neke zamke da izbjegnem. Izašao sam čist i mogu da hodam po gradu uzdignute glave i nikom ništa nisam dužan.
Sad me sretnu pa me pitaju šta mislim o ovom i onom? Ne znam, vi ste građani, gledajte pa ocijenite. Mislim da ne možete prevariti narod. Možda možete jednom, drugi put nećete. Na kraju krajeva sadašnji gradonačelnik i bilo koji drugi nije došao na silu na vlast već ga je neko izabrao. Taj što ga je izabrao neka ga sad i trpi. Problem je što ga trpi i onaj što ga nije izabrao. Izbori su način da se eliminušu oni koji nisu radili za dobro građana.
Na kraju, znate da ima ona stara narodna, ali je vulgarna. Rekao bih to ovako, prevedeno: poslije glasanja nema kajanja!
Mondo.ba /Ž. Svitlica
