“Zaista sam razočarana načinom na koji su vlasti postupale u slučaju Davida Dragičevića. Hapšenje njegovih roditelja, kao i način na koji je policija tretirala učesnike protesta, samo je pogoršalo situaciju”, kazala je Mijatović u razgovoru za BUKU.
Povodom 20 godina od uspostavljanja ove institucije, razgovarali smo sa Komesarom za ljudska prava Savjeta Evrope, Dunjom Mijatović, o zabrinjavajućim dešavanjima u Bosni i Hercegovini u oblasti ljudskih prava i slobode govora. Mijatović za BUKU komentariše učestale napade na novinare i aktiviste, loše postupanje vlasti u slučaju Davida Dragičevića, nehumane uslove u kojima se nalaze migranti u BiH, te druga aktuelna pitanja.
Od brutalnog napada na Vladimira Kovačevića, novinara BN TV u Banjaluci, prošlog ljeta, bilo je još slučajeva zastrašivanja, fizičkih i verbalnih napada na novinare u Bosni i Hercegovini. U Republici Srpskoj, na primjer, najviši predstavnici vlasti prozivaju novinare koji kritikuju njihov rad “stranim plaćenicima” i “domaćim izdajnicima”. Kako ocjenjujete situaciju u Bosni i Hercegovini po pitanju slobode medija? Koje mehanizme imate na raspolaganju i šta ćete učiniti da pomognete da se zaštite novinari u BiH i uopšte sloboda medija?
MIJATOVIĆ: Veoma sam zabrinuta zbog situacije u kojoj se nalaze novinari i drugi medijski radnici u Bosni i Hercegovini, ali i šire u regiji. Atmosfera mržnje i nepovjerenja prema njima koju mnogi političari stvaraju ne može se prihvatiti, kao što se ne može tolerisati da kritički glasovi budu etiketirani kao neprijatelji naroda ili strani plaćenici. Ja ću nastaviti da glasno branim bezbjednost novinara i slobodu štampe u okviru svojih zvaničnih posjeta, kao i u tematskom radu na ovim pitanjima. Neću se libiti da potegnem to pitanje u dijalogu sa vlastima kada god to bude neophodno. Ali to nije dovoljno. Potrebno je da političari konačno prihvate da budu izloženi visokom nivou kritike i da se suzdrže od retoričke stigmatizacije i napada na novinare i medijske kuće. Ako BiH i zemlje Zapadnog Balkana istinski žele postati prava demokratska društva, to je cijena koju treba platiti. Pored toga, svi napadi i prijetnje usmjereni protiv novinara i aktivista za ljudska prava moraju biti hitno istraženi, što sada nije slučaj.
Neki zvaničnici Vlade Republike Srpske pominju stavljanje klevete u krivični zakon. Novinari i mediji su zabrinuti kako bi to moglo uticati na slobodu medija? Kakvo je vaše mišljenje o tome?
MIJATOVIĆ: Sramoćenje i kleveta ne bi trebalo da budu krivična djela. BiH je već dekriminalizovala klevetu i ne bi trebalo ići unazad u tom smislu. Naravno, neophodno je zaštititi ugled svake osobe, ali ne pomoću mjera koje mogu voditi u autocenzuru. Ispravke i izvinjenja su mnogo prikladnija sredstava nego krivične sankcije.
Takođe mislim da zakoni treba bolje da štite slobodu medija i slobodu izražavanja uvođenjem odredbi koje će spriječiti zloupotrebu zakona o kleveti od strane tužitelja.
Kada je kleveta okarakterisana kao krivično djelo i ako postoji mogućnost izricanja nesrazmjernih sankcija, uključujući i novčane kazne, to može odvratiti novinare od rada na nekim pitanjima i stoga postoji rizik da se na taj način ograniči sloboda izražavanja. Ova situacija ne samo da sputava medije, već na kraju i građanima uskraćuje pravo na informaciju.
Predstavnici Evropske unije do sada su samo izražavali zabrinutost zbog sve manje slobode medija u BiH i osuđivali napade na novinare, ali nije bilo konkretnih mjera. Rezultat toga je da vlasti ne osjećaju pritisak od strane EU da učine nešto kako bi se situacija poboljšala, a novinari u BiH počinju da gube povjerenje u evropske institucije i njihovu moć i spremnost da ih zaštite. Kako to komentarišete?
MIJATOVIĆ: Ne mogu spekulisati o odnosu između EU i Bosne i Hercegovine. Međutim, treba naglasiti da je sloboda medija pitanje kojem i Vijeće Evrope i Evropska unija pridaju veliki značaj. Ove dvije organizacije provode veliki broj programa koji se odnose na slobodu medija u regiji, uključujući Bosnu i Hercegovinu, i kontinuirano razgovaraju sa vlastima o potrebi da se pojača nezavisnost pravosuđa i borba protiv korupcije.
Ono što nedostaje u Bosni i Hercegovini jeste otvoren i konstruktivan dijalog o ljudskim pravima, uključujući slobodu medija. Mora biti više dijaloga u zemlji o ovim pitanjima i manje ratnohuškačke retorike ili javnih verbalnih sukoba o trivijalnim pitanjima. Nažalost, kratkovide izborne kalkulacije dominiraju javnim diskursom. Ovo je izuzetno opasno i mora se okončati.
Jeste li pratili događaje u vezi sa pokretom Pravda za Davida i kakvo je Vaše mišljenje o tome kako su vlasti postupile u slučaju Davida Dragičevića. Takođe, možete li komentarisati događaje koji su uslijedili nakon hapšenja Davora Dragičevića 25. decembra, proteste, policijske akcije i hapšenja? Je li bilo kršenja ljudskih prava u slučaju Davida Dragičevića i Pravde za Davida?
MIJATOVIĆ: Zaista sam razočarana načinom na koji su vlasti postupale u slučaju Davida Dragičevića. Hapšenje njegovih roditelja, kao i način na koji je policija tretirala učesnike protesta, samo je pogoršalo situaciju. Umjesto primjene represije prema onima koji traže pravdu, vlasti su trebale ozbiljnije pristupiti potrazi za istinom i u potpunosti rasvijetliti okolnosti pod kojima je David Dragičević preminuo. Obaviještena sam o nekoliko istraga koje je pokrenula Institucija ombudsmana za ljudska prava u vezi sa hapšenjima i policijskom primjenom sile kojima smo svjedočili prošlog decembra u Banjaluci. Čekam da vidim rezultate ovih istraga i pozivam vlasti da u potpunosti sarađuju sa Ombudsmanima i pruže im sve neophodne informacije. Očekujem da vidim istinsku pravdu u ovom slučaju i u slučaju Dženana Memića, u kojem takođe još uvijek nisu utvrđene okolnosti pod kojima je preminuo. Željela bih da izrazim svoju solidarnost sa ovim porodicama. Čekamo da vidimo koje korake će preduzeti pravosuđe na utvrđivanju istine i privođenju počinilaca ovih zločina pravdi.
Kako ocjenjujete situaciju u kojoj se nalaze migranti u Bosni i Hercegovini. Očigledno je da ne dobijaju adekvatnu podršku, a institucije vlasti se žale da nemaju dovoljno kapaciteta. Šta je potrebno učiniti da se pomogne ovim ljudima, koji trenutno trpe izuzetno teške uslove?
MIJATOVIĆ: Drago mi je da je došlo do određenih pomaka u načinu na koji se vlasti nose sa situacijom sa migrantima od kada sam uputila pismo vlastima prošlog maja. Bila sam sretna kada sam vidjela toplu dobrodošlicu koju su djeca migranata koja su upisana u lokalne škole u Unsko-sanskom kantonu dobila prvog dana u školi. Njihovo uključivanje u obrazovni sistem je veliki korak za njih i za lokalnu zajednicu.
Međutim, dobijam izvještaje o lošim uslovima u kojima žive migranti, da nemaju pristup zdravstvenoj zaštiti, uključujući psihološku pomoć, pa čak i o nasilju unutar migrantskih kampova. Očekujem od vlasti da rješavaju sva ova pitanja i da osiguraju da svi migranti imaju pristup osnovnim ekonomskim i socijalnim pravima, bez obzira na njihov status.
Potpuno sam svjesna da pomoć migrantima može predstavljati socijalni i ekonomski izazov za Bosnu i Hercegovinu. Ali isto tako vjerujem da smo, pored obaveza koje zemlja mora ispoštovati po pitanju ljudskih prava, u poziciji da razumijemo tešku situaciju nekoga ko je izgubio sve i mora da traži pomoć u inostranstvu. To nije samo pitanje poštivanja međunarodno preuzetih obaveza u oblasti ljudskih prava, već pitanje humanosti.
Vi ste prva žena na ovoj poziciji i porijeklom ste iz Bosne i Hercegovine. Jesu li ove činjenice od naročitog značaja za vas lično, za žene uopšte i za Bosnu i Hercegovinu?
MIJATOVIĆ: Činjenica da je toliko pažnje usmjereno na ženu koja se nalazi na istaknutoj javnoj funkciji znači da je pred nama još dug put do ostvarenja rodne ravnopravnosti i prevazilaženja rodnih stereotipa. To više ne bi trebalo biti pitanje u Evropi 21. vijeka. Nadam se da će i žene i muškarci jednako brzo ići ka vremenu kada će biti uobičajeno vidjeti žene na visokim funkcijama.
Kada govorimo o ženskim pravima, koja su po vašem mišljenju najvažnija pitanja u BiH, i šta će biti fokus vašeg djelovanja u tom smislu?
MIJATOVIĆ: Kao i u mnogim drugim zemljama, i u Bosni i Hercegovini je ostvaren napredak posljednjih godina, ali stare i nove prepreke ostaju na putu ka ravnopravnosti žena. To se naročito odnosi na jednak pristup zapošljavanju i ukorijenjene rodne stereotipe u društvu.
Nasilje nad ženama je ozbiljan razlog za zabrinutost. Veoma je pozitivno što je Bosna i Hercegovina 2013. godine ratifikovala Istanbulsku konvenciju o nasilju nad ženama, ali ostaje da se vidi kako stvari izgledaju u praksi. Znaćemo nešto više o tome kada GREVIO, stručno tijelo Vijeća Evrope odgovorno za praćenje provođenja ove konvencije završi svoju evaluaciju implementacije konvencije u Bosni i Hercegovini, koja bi trebalo da počne do kraja ove godine.
Pored toga, ono što je veoma specifično za situaciju u zemlji jeste stigmatizacija i ekonomska marginalizacija civilnih žrtava rata, naročito žena žrtava ratnih zločina seksualnog zlostavljanja. Planiram nastaviti rad na ovom pitanju koji su započeli moji prethodnici. Ovo pitanje treba rješavati odlučnije.
Svijet se suočava sa mnogim izazovima danas, koji su najveći izazovi kada su u pitanju ljudska prava i šta će biti vaši prioriteti u narednom periodu?
MIJATOVIĆ: Veliki broj izazova zaista otežava mnogim ljudima da uživaju svoja ljudska prava. Pored starih problema koji se tiču slobode govora, bezbjednosti novinara, prava manjina, ksenofobije, vidim veliki broj novih izazova koji imaju potencijal da teško naruše demokratsku strukturu društva.
Mislim naročito na rastuću nejednakost, nepravdu i korporativne interese zbog kojih je sve manje stabilnosti i sigurnosti u životima ljudi. Ovo utiče i na zdravlje demokratije jer demagozi zloupotrebljavaju osjećanje frustriranosti prema uspostavljenim demokratskim sistemima kako bi osvojili moć. Ovo je veoma opasan put koji vodi ka slabljenju ljudskih prava i jačanju “zakona jačeg”.
Neću štedjeti napore da se suprotstavim ovom trendu i da nastavim podržavati države u zaštiti ljudskih prava žena, osoba sa invaliditetom, djece, migranata. Takođe ću se snažno fokusirati na borce za ljudska prava i novinare i raditi na uticaju koji vještačka inteligencija može imati na ljudska prava.
Takođe ću nastaviti raditi sa mladima. U mnogim državama upoznala sam mlade ljudi koji daju izuzetan doprinos zaštiti i promociji ljudskih prava. Na primjer, bila sam impresionirana mladim ljudima iz udruženja SARA- Srebrenica koje sam upoznala kada sam posjetila Srebrenicu prošlog jula na obilježavanju 23. godišnjice genocida u Srebrenici. U drugim zemljama upoznala sam mlade ljude koji žele da se angažuju, ali ne znaju kako. Mislim da moramo početi od njih kako bismo jačali sistem zaštite ljudskih prava.
(Buka)
