Savjet ministara BiH mora se što prije formirati, jer nije dobro za ovu zemlju, niti za njene građane to što vlast još nije konstituisana, kaže u intervjuu za Srpskainfo šef Delegacije Evropske unije i specijalni predstavnik EU u BiH Lars Gunar Vigemark.
On ističe da je normalno da se u demokratskom društvu uspostavljaju koalicije, a u zemljama kao što je BiH, to je apsolutno nužnost.
– Ništa ne može funkcionisati bez koalicije, jer nema nijednog političkog subjekta u BiH koji može sam da formira vlast. Dakle, potrebna je koalicija i zato je potreban kompromis. Mi smo jasno više puta isticali svim strankama u BiH da trebaju odustati od uslovljavanja i fokusirati se na ono oko čega se mogu složiti. U ovom trenutku bi im najbolja tema bila evropske integracije. Izašlo je mišljenje Evropske komisije i sada je prava prilika da pokažu svoju ozbiljnost prema EU, odnosno našim zemljama članicama, koje će čitati i razmatrati to mišljenje i na osnovu njega pripremati formalne zaključke. Kroz te zaključke naše zemlje članice će zapravo reći BiH šta je to što žele da ova zemlja uradi. Te zaključke očekujemo do kraja ove godine, možda već čak u septembru ili oktobru, tako da se vlasti u BiH, prije svega Savjet ministara, ali i Vlada FBiH, moraju što prije formirati – navodi Vigemark.
Mišljenje EK je izazvalo podjeljene reakcije u BiH. Da li je EK postavila pred domaće vlasti neke neočekivane uslove, ili je sve to od ranije bilo poznato političarima i javnosti u BiH?
Ne bih rekao da tu ima previše neočekivanih stvari, jedino što je ovo možda prvi put da EK i EU analiziraju sve elemente članstva. Među 14 glavnih prioriteta koji se moraju ispuniti navedena je, prije svega, vladavina prava, unapređenje rada pravosuđa, kako poboljšati borbu protiv korupcije, borbu protiv organizovanog kriminala, upravljanje granicama, rješavanje pitanja migracija, unapređenje rada javne uprave, depolitizacija rada javne uprave, sloboda medija, sloboda okupljanja i slično. U suštini ni jedna od tih tema nije nikakva novina. Možda ima nekih stvari u mišljenju o kojima neki nisu ranije razmišljali ili ga nisu vidjeli. Jasno je da se sve to ne može ostvariti preko noći. Ono što je potrebno u ovom trenutku je diskusija i razgovor unutar BiH, ali i na relaciji EU i BiH. Moramo vidjeti šta je to što se prvo treba finalizirati. Moj lični stav je da se treba fokusirati na stvari koje će unaprijediti svakodnevni život građana. Prije svega na ekonomiju, zdravstvo, obrazovanje, pa do zaštite okoliša.
Da li je realno očekivati da će naši političari raditi na rješavanju tih prioriteta, ako znamo da se oko nekih tačaka, koje se navode u mišljenju, već godinama ne mogu dogovoriti?
Svi politički subjekti koji imaju izabrane predstavnike u vlasti imaju jednu stvar koja im je zajednička, a to je želja za pristupanje BiH u EU. Mislim da od toga treba krenuti. Bilo je nekih pozitivnih dešavanja u protekle tri do četiri godine koja su utrla put mišljenju EK. Prvo je to bilo stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Kada bi neko čitao taj sporazum vidio bi da iz njega proizilazi cijeli niz obaveza. Čak se i dio mišljenja EK bavi nekim od odredbi SSP. Dosta je urađeno i u oblasti ekonomskih reformi, pogotovo u finansijskom sektoru, iako te mjere još nisu pretočene u viša i kvalitetnija radna mjesta. I dalje je prisutna prevelika birokratija, prerigorozni uslovi za otvaranje novih preduzeća, visoki doprinosi i slično.
Jako se malo radilo po pitanju reforme javne uprave i vladavine prava, i zato je toliko snažan fokus u mišljenju EK upravo na ove dvije oblasti. Moja lična preporuka je pokušati biti realan, pa krenuti od stvari koje su izvodljive. Ponovo se vraćam na istu stvar, kako unaprijediti standard života. Puno je standarda u EU, ali standard života jer najvažniji.
Potrebno je da ljude zadržite u ovoj zemlji kako ne bi imali želju da je napuste. Ne smijete ostati ponovo u nekoj priči oko ustavnih promjena kao taoc takvih razgovora. Naravno, ustavne promjene su neminovno potrebne da biste postali članica EU, ali treba ići nekim redosljedom. Ne može sve odjednom. Svaki proces pristupanja za svaku zemlju je bio drugačiji.
Propisi i standardi EU se mijenjaju. Jedna trećina pravne stečevine, odnosno propisa EU su u oblasti ekologije. Možda bi jedna trećina rasprava u BiH trebala biti kako će se ispuniti standardi o zaštiti okoliša, kao na primjer, zagađenje vazduha. Grozna je situacija u Banjaluci, jednako kao u Sarajevu i Zenici. Treba razmišljati kako zaštiti vodotokove i slično. Da sam ja političar u BiH, prije svega bih se fokusirao na ta pitanja.
Najviše reakcije političara iz Republike Srpske izazvala je tačka koja se odnosi na prenos nadležnosti. Da li ovo znači slabljenje entiteta na uštrb države?
Ne, ne mislim tako. Prije svega ovo je jedna decentralizovana zemlja sa takvim dejtonskim uređenjem. Ne vidim da će se to na neki značajniji način mijenjati, bar ne za našeg života. Mišljenje EK se u prvom redu referira na izborni proces, te na mehanizam koordinacije. Vrlo jasno se navodi potreba jačanja mehanizma koordinacije na svim nivoima vlasti. Morate imati ministre svih nivoa vlasti, kako najviših, tako i nižih, koji će se okupljati, razgovarati o pitanjima koja se tiču EU i iznalaziti zajedničke stavove, a potom ih prezentovati. To je možda taj politički nivo mehanizma koordinacije koji nije dovoljno iskorišten.
Možda bi i na ova neka pitanja iz Upitnika, na koje nije odgovoreno iz oblasti obrazovanja, moglo biti odgovoreno da je iskorišten politički nivo mehanizma korodinacije. U suštini koordinacija je ključna.
Svaka zemlja kandidat, koja teži da postane članica, ima neki oblik mehanizma. To je prvi korak. Što se tiče klauzule o supstituciji koja je privukla dosta pažnje, moram objasniti šta ona znači. Doslovno piše, prije nego postanete članica EU, morate imati pravnu sigurnost. To znači, ako je BiH preuzela obavezu ispunjavanja određenih standarda, na primjer, u oblasti okoliša, recimo za čist vazduh, onda se u cijeloj zemlji moraju sprovoditi isti standardi. Ako, na primjer neki kanton ili entitet, donesu odluke koja je u suprotnosti sa direktivom ili EU standardima onda neko mora imati odgovornost da kaže: “Ne, mi kao BiH smo se obavezali na poštivanje standarda EU”. I onda je kanton ili entitet dužan da tu obavezu dalje provodi, odnosno da se prilagodi. Ova klauzula bi se koristila, ne kao pravilo, već kao iznimka.
Vrlo je važno razumjeti da kada postanete članica EU, u slučaju ako prekršite neku odredbu, propise ili direktivu EU, pokreće se sudski postupak i trpite određene sankcije, uključujući nekada i finansijske.
Morate u suštini razmišljati o jednom drugačijem sistemu od onog koji imate danas. Propisi moraju važiti za cijelu BiH. Ne može jedan entitet usvojiiti neko pravilo, a onda drugi reći da ga neće usvojiti. Ne možete onda biti članica EU.
Na primjer, morate poštivati sva pravila jedinstvenog tržišta. Sada doslovno imate razlike na tržištu u entitetima, recimo oko registracije preduzeća. Takve razlike ne smiju postojati. Morate imati jedinstvena pravila kako biste postali dio šireg tržišta. Ne možete imati jedan proizvod koji je odobren u Republici Srpskoj, a nije u Federaciji BiH.
Vjerujete li da postoji ozbiljna spremnost domaćih političara da BiH uđe u Evropsku uniju ili se samo deklarativno zalažu za to?
Rekao bih da je možda dosta toga deklarativno, ali čisto možda zbog nekog neznanja ili nerazumjevanja. Ne možete baš kriviti političare za sve. Vidim dosta inercije u sistemu i birokratiji. Ljudi se opiru promjenama. Razgovarao sam sa političarima i političkim liderima, koji kažu da bi nešto promjenili, ali kada to kažu svom ministru ili direktoru, dobiju odgovor da to nije izvodljivo. Ili, najčešće imaju neki propis na koji će se pozvati da onemoguće promjenu. Generalno svaki sistem je inertan prema bilo kakvoj promjeni. Niste po tome jedinstveni. Tako je svugdje. Mislim da je stvar neke inertnosti na različitim nivoima vlasti. Na građanima je da instistiraju na odgovornosti svojih političkih lidera i političara.
Ovdje sam četiri godine i nisam vidio nikoga ko obavlja javnu funkciju da je dao ostavku ili preuzeo odgovornost za nešto. U suštini to su valjda neka pravila igre ako obnašate javnu funkciju. Morate preuzeti odgovornost i uvijek se sve svodi na odgovornost.
Mislim da tu može pomoći sistem EU integracija. Opet nas to vraća na pitanje vladavine prava i korupcije, jer se i u mišljenju EK vrlo jasno navodi da je potrebno da BiH ostvari rezultate u procesuiranju predmeta visokog nivoa. Vrlo je malo osuđujućih presuda i ako je osuđujuća presuda onda su to uglavnom ljudi koji su izašli iz politike i koji više ne uživaju političku zaštitu. Čini se da političari, kao i birokrate, štite jedni druge u ovoj zemlji. Međutim, kada se to počne mijenjati i oni će se početi mijenjati. Moraće.
srpskainfo.com
